Kladioničarska afera Offside još je sredinom 2010. godine uskomešala duhove cjelokupne hrvatske javnosti. I dok je pokojni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza – pokojni Vlatko Marković – kao lobotomizirani papagaj ponavljao kako u domaćem nogometu “nema nik’ih problema”, istražitelji Uskoka nisu dijelili mišljenje s ostarjelim nogometnim voždom. U lipnju 2010. godine Uskokovi službenici napokon su službeno potvrdili dugogodišnje crne slutnje nogometnih zaljubljenika u vezi neregularnosti domaćeg nogoloptaškog natjecanja, a za konkretno namještanje utakmica inicijalno je uhićeno više od 20 sportskih djelatnka.
Krajem 2011. godine ova nogometno-kriminalna sapunica dobila je i svoj sudski epilog. Uz glavne organizatore namještanja (Vinko Šaka, Admir Suljić, Dino Lalić, Mario Darmopil i Danijel Mađarić), kažnjeno je i čak 15 nogometaša Varteksa, Međimurja i Croatia Sesveta. Sudske kazne kretale su se uglavnom od 6-10 mjeseci, a prvi red optuženičkih klupa popunjavali su i javnosti neka dobro poznata imena, poput Jasmina Agića i Maria Čižmeka. “Offside zamka” (2013) redatelja Marija Kovača progovara o tim turbulentnim vremenima i razvoju najveće sportske afere od hrvatske neovisnosti…
Jasmin Agić i Mario Čižmek nisu nikakvi nogometni anonimusi. Upravo suprotno. Prvi je godinama uspješno igrao za zagrebački Dinamo i hrvatsku reprezentaciju, a drugi je također bio zapaženi prvoligaški igrač i jedan od zaštitnih znakova Nogometnog kluba Zagreb. Stoga ne treba ni čuditi činjenica kako su upravo ova dvojica nogometaša apsorbirali najveći postotak otrovnih strelica nabrijane sportske javnosti. Objesite Pedra na prvu granu u obliku X ili 1. Svejedno, zapravo… Jer većina hrvatskih naganjača lopte, koji od prijelaza u novo tisućljeće kao sportski obrtnici plaćaju vlastite doprinose – igra za kajmak i marmeladu.
“Kakav je to osjećaj namještati utakmice?”, upitao je redatelj Jasmina Agića, u jednom od rijetkih nešablonskih trenutaka dokumentarca “Offside zamka”. “Loš, sram me je o tome pričati. Sigurno da to više nikad ne bih ponovio”, uzvraća skrušeno nogometaš. Na isto pitanje Mario Čižmek odgovorio je gotovo katarzički iskreno: “Dvadeset godina sam se mučio i sve sam upropastio u mjesec dana”.
“Kakav je to osjećaj namještati utakmice?”, upitao je redatelj Jasmina Agića, u jednom od rijetkih nešablonskih trenutaka dokumentarca “Offside zamka”. “Loš, sram me je o tome pričati. Sigurno da to više nikad ne bih ponovio”, uzvraća skrušeno nogometaš. Na isto pitanje Mario Čižmek odgovorio je gotovo katarzički iskreno: “Dvadeset godina sam se mučio i sve sam upropastio u mjesec dana”.
Što ovome dodati? Kako je rekao Dario Šimić, predsjednik Hrvatskog nogometnog sindikata: “Ne može ti nitko toliko platiti, koliko ti ja mogu obećati”. Bivši hrvatski reprezentativac samo je apostrofirao mantru raznih nogometnih šerifa, koji su na svjetla domaće nogometne scene ulazili kao na travnatom kolodvoru. Često iza vlastite taštine, nesposobnosti i nerealnih očekivanja, ostavljajući razaranja biblijskih proporcija. Razaranja kojih su u Croatiji Sesvete bolno svjesni bili i Agić i Čižmek i deseci drugih koji gotovo godinu dana nisu primili niti lipe naknade za svoj sportski trud. A kad je čovjek gladan, pitanje “Prehranjivanje obitelji ili sportski integritet” gubi na vrijednosti, baš kao i pitanje o integritetu hrvatske incestuozno-faraonske nogometne klike.
Mario Kovač okupio je u “Offside zamci” uistinu impozantnu galeriju sportske i novinarske kreme – od Darija Šimića, Petra Skansija, Marija Stanića, Zorana Čuture, Damira Klekara itd. No, osim nekoliko intimnih izjava osuđenih nogometaša, “Offside zamka” uglavnom je sterilan i već toliko dobro poznati i očekivani prikaz tmurne hrvatske sportske stvarnosti. Što smo, zapravo, očekivali? Pokoju skrivenu kameru i insajderske informacije iz samog srca istočnog kraka kladioničarske hobotnice?
Možda malo preoptimistično. Intervju s predsjednikom HNS-a ili nekim višim nogometnim dužnosnikom? Realnije, dohvatljivije, ali unatoč Kovačevom višemjesečnom kumljenju, druga strana je ostala nijema. Izostankom Šukerovsko-Mamićevskog bifteka, “Offside zamka” u dobrom dijelu svojeg trajanja više djeluje poput salonsko-plemićke kamilice u rukavicama, nego kao ozbiljan i istraživački dokumentarni pothvat. Svestrani Kovač nije snimio loš dokumentarac, no za dubinsko seciranje izmrcvarenog nogometnog tkiva čekamo, zapravo i zaslužujemo kompletnije filmsko ostvarenje.