Osvrti15. DokuFest, dan osmi: Poslednji pozdrav za Chantal Akerman

15. DokuFest, dan osmi: Poslednji pozdrav za Chantal Akerman

|

Kratki intervju sa Chantal Akerman, kultnom belgijskom rediteljicom preminulom prošle godine, bosanskohercegovački vizuelni umetnik Ibro Hasanović snimio je u Prištini 2014. godine. Njegov 19-minutni razgovor, “On Belonging” (2015), prikazan je u sklopu Akermaničinog omaža (Homage Chantal Akerman), i to pre emotivanja njenog poslednjeg filma u karijeri, “No Home Movie” (2015.; ★ i 1/2). Radilo se o svojevrsnom obraćanju publici iz odsustva, a govoreći o svojim raznovrsnim pripadanjima, Akerman u filmu pre svega ističe svoje jevrejsko poreklo koje je trajno obeležilo njeno odrastanje, s obzirom da je rediteljičina majka preživela Aušvic. Prisećajući se izjave njemačke političke teoretičarke Hane Arendt, koja je apostrofirala snagu materinjeg nemačkog jezika u formiranju identiteta, Akerman je izdvojila svoju višestruku pripadnost francuskom jeziku i literaturi te hebrejskom i poljskom jeziku (poljski nije govorila ali ju je privukla njegova – melodija).

Belgijanka za vreme intervjua spominje i svoj život u Njujorku (tamo se osećala kao kod kuće), naročito početkom 1970-ih dok je istraživala vlastite potencijale oslanjajući se na eksperimentalni film kao inspiraciju. Intervju završava Akermaničinom izjavom koja iz ove perspektive zvuči onespokojavajuće. Naglašavajući važnost kreativnog rada kao presudnog elementa za sopstveni opstanak, pomenula je mogućnost tragičnog  prekraćivanja života ukoliko joj teška depresija ne ostavi prostor za sublimaciju svojih ideja na filmu.

Pošto je 15. DokuFest odao omaž delima upravo preminule filmske autorke, koja je prošle godine okončala svoj život na predviđeni način, ukratko ćemo se prisetiti njenog doprinosa igranoj i dokumentarnoj filmskoj umetnosti.

Foto: Scena iz dokumentarnog filma "No Home Movie"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “No Home Movie”

Ono što je svakako trajna specifičnost njenog ličnog rukopisa i poetike jeste insistiranje na snimanju u realnom vremenu. Statičnost kamere ostavlja utisak o navodno potpunom odsustvu dinamike i olakoj improvizaciji. Međutim, isti je varljiv budući da su enterijeri strogo kontrolisani načinom i tehnikom snimanja, uhvaćeni u različitim periodima dana kako bi sugerisali potpuno domestifikovan prostor ženskog rada. Setimo se feminističkog doprinosa Akerman upravo kroz čin vidljivosti kućnog prostra ženskog ugnjetavanja. Njen najznačajniji rani film, “Jeanne Dielman, 23, Quai du Commerce, 1080 Bruxelles” (1975), predstavlja pokušaj da se svakodnevni opresivni rituali kućnih poslova – u mehaničkom maniru repetitivno ponavljajući, tek uz neznatne varijacije u tročasovnom okviru – prenesu u svakodnevicu posmatrača. Gledalac/gledateljica je primoran/a da, samim prihvatanjem nametnutih  vremensko-prostornih koordinata, u sopstvenoj stvarnosti osvesti slične neuralgične tačke.

Sudeći po broju gledalaca koji su u toku emitovanja filma “No Home Movie” (2015) napustili prizrensku kino-salu, dojma smo kako je i dalje vrlo malen broj ljudi spreman prihvatiti njen režiserski ultimatum koji preovlađujuće budi nervozu, anksioznost i zazor.

“No Home Movie” nije tek obična dokumentaristička posveta majci. Svi rani aspekti autoričine poetike i dalje su prisutni. Majčin briselski dom jedino je mesto kretanja na koje je svedeno njeno, plućnom bolešću ugroženo starenje. Uloga kamere nije gledaocu olakšati pristup majčinoj intimi, već pre svega postaviti strogi okvir koji sugeriše kako je prostor drugog uvek pomalo van domašaja. Radi se o, primerice, kadrovima gde kamera dugo fiksira poluotvorena vrata, dok se sva dešavanje odigravaju izvan framea. Majčino povremeno odsustvo iz kadra sugeriše da prostor kuće nije nikakav topli prostor intime, već polje stalnog prekidanja i ponovnog uspostavljanja komunikacije. U poslednjoj sceni, kao slutnja ili predskazanje smrti, prazna soba stoji kao filmska metonimija za gubitak svakog utočišta i ličnog pripadanja.

Povezani tekstovi

Ljubav i strast kroz briselske noćne vinjete

Večeras se u Dokukinu KIC, s početkom u 19 sati, prikazuje romantična komedija "Cijelu noć" (1982) belgijske redateljice Chantal Akerman.

“Fiume o morte!” i filmovi s fokusom na grad u Dokukinu KIC

"Fiume o morte!" (2025) Igora Bezinovića i filmovi s fokusom na grad dolaze ovaj tjedan u zagrebačko Dokukino KIC.

Estetika traganja

Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.