PočetnaOsvrti10. DOKUart: Majka, kraljica, Bosna...

10. DOKUart: Majka, kraljica, Bosna…

|

Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “Kraljica”

Peti dan 10. DOKUarta donio nam je tri projekcije u glavnom dijelu programa. Elitni termin Kulturnog i multimedijskog centra od 20 sati je sati ovaj put bio rezerviran za nizozemski dokumentarac “Vrijeme i mjesto, razgovor s mojom majkom” / “Time and Place, a Talk with My Mom” / “Tijd en plaats, een gesprek met mijn moeder” (2015) Martijna Veldhoena, dok su nešto kasnije prikazani argentinski film “Kraljica” / “The Queen” / “La Reina” (2013) Manuela Abramovicha te “Zimski san u Lukomiru” / “Lukomir Six Months Off” / “Winterslaap in Lukomir” (2010) Nizozemca Nielsa van Koevordena.

Okrenuti kameru prema sebi ili svojoj obitelji kako bi se ispričala potencijalno zanimljiva priča odavno je u dokumentarizmu prestala biti novotarija, češće nemam dovoljno inspiracije, ali moj deda Marko je jeo koru s drveća u Drugom svjetskom ratu distrakcija, kako za publiku tako i za kritičarsku regimentu koja te filmove mora kateterom upijati po službenoj dužnosti.

“Vrijeme i mjesto, razgovor s mojom majkom” ★ i 1/2, doduše, ne polaže zakletvu nijednoj krajnosti, iako Veldhoenov dokumentarac nakon isteka uglavljenih četrdeset minuta nećete poželjeti instaliratu u vašu pomno biranu DVD kolekciju.

Sama priča o autorovoj ostarjeloj majci i rekapitulaciji zajedničke prošlosti (ostala sama s četvero djece nakon što ih je napustio muž) djeluje poznato. “Vrijeme” iznad vode uz delikatnu i fokusiranu posvećenost temi, ipak drže izvrsna vizualna rješenja – prije svega kompjuterska animacija nekadašnjeg obiteljskog stana. Sve u službi rekonstrukcije izblijedjele prošlosti i krpanja sve rjeđe staričine paučine sjećanja. Ništa revolucionarno, ali s autentičnim receptom za midde of the pack obiteljski doks bez srcedrapateljnog patosa.

Abramovichevu “Kraljicu” ★ i 1/2 naši su gledatelji mogli čekirati na prošlogodišnjem Tabor Film Festivalu gdje je ista osvojila Nagradu za najbolji dokumentarni film. Pomazila je festivalska turneja argentinskog filmaša, čiji se mono-closeup film o jedanaestogodišnjoj Memi, maloj kraljici argentinskog karnevala, naosvajao nagrada i priznanja diljem planete, među njima i Posebnog priznanja na Karlovim Varima.

Kako bi umarširala u svečanu povorku argentinskog karnevala, mala Memi mora na glavu staviti predivnu krunu tešku gotovo pet kilograma, što bi predstavljalo nerješivu zadaću i za višestruko popunjenije pripadnice ženskog spola. Vremena do početka svečanosti je sve manje, a kruna postaje sve teža. Čini se kako jedino stoicizam mlađahne Argentinke može nadvladati okružujući kaos uzrokovan neposlušnom karnevalskom opremom…

Argentičeva premisa naizgled smrdi na TLC-ev beauty pageant treš američke klinčadije i krezubih im davatelja gena, no “Kraljica” je ipak suptilniji dokument vremena, zapravo i pametna metafora cijelog seta tekućih pošasti: seksualizacije maloljetnika, nepotrebne i isfabricirane kompetitivnosti, nametanja nerealno-nepotrebnih ideala, projiciranja od strane naizgled odraslih uzora itd.

Posljednji film večeri odveo nas je među oblake gotovo 1500 metara visokog Lukomira, najvišeg naseljenog mjesta susjedne Bosne i Hercegovine. I u svojim zlatnim godinama gotovo pusto područje, danas zauzima jedva dvoznamenkasti broj stanovnika, među njima ostarjeli bračni par i tek nešto mlađi supatnik – svi bez iluzija o boljoj budućnosti, svi s bremenitom realnošću izolacije i usamljenosti koju samo sebi srca imaju podariti.

Jest, sve je to “Zimski san u Lukomiru” ★★★ 1/2 (i) u vidu namjerno dugih ovdje je vrijeme stalo kadrova uspio iskomunicirati. Uspio je prenijeti i specifični nesalomljivi duh bosanskih susjeda (komentiranje starice o učincima namještanja vanjske antene); i grč u želucu usamljene starčadi (telefonski poziv unucima od kojeg bi i kamen proplakao); i predpotopne životne uvjete nedostojne čovjeka…

Međutim, Niels van Koevorden za stol nije donio ništa što već milijun puta nismo vidjeli u raznoraznim inačicama etnografske televizijske produkcije. Njegovu hladnu treadmill opservaciju zapadno osunčanog bijelca u posjeti zaostalim balkanskim kolonijama, brzo ćemo odstraniti iz naše memorijske banke. Ne nužno radi Nizozemčevih mogućih prodika, koliko je “Zimski san”, hm, baš monoton i – prosječan film.

Povezani tekstovi

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.