PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Vrijeme za čaj" - Život i smrt uz šalice toplog...

11. ZagrebDox: “Vrijeme za čaj” – Život i smrt uz šalice toplog napitka

|

Starost. Reuma, umjetni zubi, sjedenje u liječničkoj čekaonici i pelene za odrasle. Ali hej, to ne znači da u taj svemir ne mogu stati twerking i emo-rock!

“Tijekom naših života, bilo je previše evolucije”, fantastično poentira jedna od dama, glavna protagonistica “Vremena za čaj” / “Tea Time” / “La once” (2014), impresivnog malog dokumentarca koji kroz nekoliko godina prati šest starih prijateljica i njihove redovne mjesečne čajanke. One se bez iznimke održavaju već šezdeset godina. Da, š-e-z-d-e-s-e-t.

Nazovite to beskrajnim trač partijama ili “Seksom i gradom” za umirovljenike, ali rezultat je iznenađujuće intrigantan.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ne, ovo nisu kumice s placa, već prekaljene članice čileanskog višeg društva, koje stare u našem vremenu, usidrene u mladosti i zabavljane šokovima stalnog podsjećanja na razlike. “Previše evolucije” odnosi se na sve, od modernog odnosa prema seksu do gay ljubavi i seksualne privlačnosti životinja.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ali poanta ove filmske čajanke čileanske redateljice Maite Alberdi nije samo podsjetiti kako su starije generacije drugačije od novih, prosipati suze nad starim ljubavnim pismima i nasmijati podsjetnikom na tragikomediju prve bračne noći u dobu prije seksualne edukacije webom.

“Vrijeme za čaj” sadrži daleko veći raspon pa tako hrabro grabi terenom u kojem kroz svega sedamdeset minuta uspijemo osjetiti i gubitak, tj. ono što život uistinu i jest – svake godine, mjesečni sastanci ostaju bez pokoje sudionice, kako zbog bolesti, tako i zbog smrti. Ali iako ih je sa svakim poglavljem sve manje, a raspoloženje se mijenja s očekivanjima najgoreg, naše heroine čak i kada pričaju o smrti, to rade s neviđeno puno života.

"Vrijeme je za čaj" / "Tea Time" / "La once"
Režija: Maite Alberdi
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: Čile
Trajanje: 70 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Maite Alberdi<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: Čile<br> Trajanje: 70 minuta11. ZagrebDox: "Vrijeme za čaj" - Život i smrt uz šalice toplog napitka