Starost. Reuma, umjetni zubi, sjedenje u liječničkoj čekaonici i pelene za odrasle. Ali hej, to ne znači da u taj svemir ne mogu stati twerking i emo-rock!

“Tijekom naših života, bilo je previše evolucije”, fantastično poentira jedna od dama, glavna protagonistica “Vremena za čaj” / “Tea Time” / “La once” (2014), impresivnog malog dokumentarca koji kroz nekoliko godina prati šest starih prijateljica i njihove redovne mjesečne čajanke. One se bez iznimke održavaju već šezdeset godina. Da, š-e-z-d-e-s-e-t.

Nazovite to beskrajnim trač partijama ili “Seksom i gradom” za umirovljenike, ali rezultat je iznenađujuće intrigantan.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ne, ovo nisu kumice s placa, već prekaljene članice čileanskog višeg društva, koje stare u našem vremenu, usidrene u mladosti i zabavljane šokovima stalnog podsjećanja na razlike. “Previše evolucije” odnosi se na sve, od modernog odnosa prema seksu do gay ljubavi i seksualne privlačnosti životinja.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ali poanta ove filmske čajanke čileanske redateljice Maite Alberdi nije samo podsjetiti kako su starije generacije drugačije od novih, prosipati suze nad starim ljubavnim pismima i nasmijati podsjetnikom na tragikomediju prve bračne noći u dobu prije seksualne edukacije webom.

“Vrijeme za čaj” sadrži daleko veći raspon pa tako hrabro grabi terenom u kojem kroz svega sedamdeset minuta uspijemo osjetiti i gubitak, tj. ono što život uistinu i jest – svake godine, mjesečni sastanci ostaju bez pokoje sudionice, kako zbog bolesti, tako i zbog smrti. Ali iako ih je sa svakim poglavljem sve manje, a raspoloženje se mijenja s očekivanjima najgoreg, naše heroine čak i kada pričaju o smrti, to rade s neviđeno puno života.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here