“Civilisation” (1969) Kennetha Clarka pokazao je da znanstveno-dokumentarni spektakl doista ima interes široke publike, stoga je vodstvu BBC-ja bilo lako odobriti sredstva za druge projekte sličnog opsega. Kako je “Civilisation” kulturne tekovine prezentirao isključivo na bazi umjetnosti, David Attenborough (tada još na poziciji programskog urednika) naručio je dokumentarni serijal čiji će model civilizacije proizlaziti iz drugog kulturnog pola, to jest modela koji dominantnu poziciju humanistike zamjenjuje onom znanstvenom. Zbog toga se na serijale “The Ascent of Man” (1973) i “Civilisation” (1969) treba gledati kao združeni projekt, odnosno komplementarni par, jer iako su blizanci prema stilu i formatu, u pogledu sadržaja potpuna su suprotnost; sve čega u jednom dokumentarcu ima, u drugome nema, i obrnuto.
“The Ascent of Man” zamišljen je kao opći pregled razvoja znanosti kroz ljudsku povijest, naravno, predstavljen kroz nečiji osobni pogled. Uzevši u obzir izrazitu disciplinarnu razjedinjenost znanosti, Attenboroughu je trebala osoba širokog obrazovanja i još širih inklinacija, što je odgovaralo reputaciji matematičara, pjesnika i filozofa Jacoba Bronowskog. U trenutku kad ga je Attenborough odredio za zvijezdu serijala, njegovo je lice zbog pojavljivanja emisiji “The Brains Trust” britanskom gledateljstvu već bilo toliko prepoznatljivo da ga je “Monty Python” u jednom skeču spomenuo kao “onoga koji sve zna”. Rođen u Poljskoj, obrazovan u Ujedinjenom Kraljevstvu, status erudita zaslužio je doprinosom na polju matematike, filozofije, književnosti, povijesti znanosti, biologije, neurologije, pa čak i načinima strateškog bombardiranja, iako nikada nije došao do velikog otkrića zbog kojeg bi mu društvo dugoročno zapamtilo ime.
Naslov “The Ascent of Man” (Uspon čovjeka) referira se na knjigu Charlesa Darwina “The Descent of Man” (kod nas prevedeno “Podrijetlo čovjeka”), a uz to koncizno izražava temeljnu tezu da ljudska evolucija nije samo biološka, već je njen nastavak određen i kulturnim faktorom, posebice razvojem znanosti, iako Bronowski riječ znanost ne svodi na puku znanstvenu metodu, već njome obuhvaća sva ljudska nastojanja da se prirodni svijet razumije i da se njime ovlada. Taj je razvoj gledateljima predstavljen kroz 13 pedesetominutnih epizoda, podijeljenih više tematski nego striktnom kronologijom, a raspon tema od pojave prvog čovjeka i poljoprivredne revolucije, preko razvoja matematike, astronomije i kemije, pa rađanja moderne znanosti i industrijske revolucije, sve do proizvoda bliže povijesti poput teorije evolucije, genetike i kvantne mehanike, pokazuje da se radi o dokumentarcu koji pokušava progovoriti o svemu. Jedini aspekt čovječanstva o kojem Bronowski govori rijetko zapravo je umjetnost, iako kaže da umjetnost i znanost nisu fundamentalno različiti, te ih smatra za dvije manifestacije ljudskog duha.
Bronowski priča sporim tempom, uz učestale misaone zastoje, što je navodno rezultat improvizacije na licu mjesta, ali takav prezentacijski stil ne povećava uživljavanje gledatelja u temu, štoviše, ponekad stvara osjećaj gubitka vremena jer tematska građa nije toliko komplicirana da bi gledatelju dodatno vrijeme koristilo da je bolje procesira. Također, njegova dikcija nerijetko se čini monotona i u konfliktu s tekstom, koji bi u izvedbi neke druge osobe prenosio više emocija, i općenito, više strasti. Ipak, ono što ga čini zanimljivim pripovjedačem su autentične intervencije u tekstualnu građu. Bronowski korpus znanstvenih dosega ne predstavlja u isuviše hladnom i racionalnom tonu, već svaki uvid provlači kroz filter moralnih i filozofskih promišljanja, čime ostvaruje dojam intimnog i mjestimice poetičnog pripovijedanja.
Iako je tehnologija jedan od najvažnijih elemenata u kulturnom usponu čovjeka, ono što je važnije od samih otkrića su ljudske vrijednosti koje im prethode i koje ih nadilaze. Kreativnost, imaginacija, empatija i iznad svega etička odgovornost – to su čimbenici istinskog kulturnog progresa. Ova misaona linija kulminira u jednoj od završnih epizoda, kada Bronowski dolazi u Auschwitz, i stojeći do gležnjeva u mulju, progovara o opasnostima dogme i pretjerane samouvjerenosti. “U ovu je baru ispušten pepeo četiri milijuna ljudi. To nije uradio plin. To je uradila arogancija”, govori. Taj trenutak sažimlje njegovo ključno uvjerenje; vjera u apsolutno znanje vodi u dehumanizaciju, a znanje bez suosjećanja vodi u destrukciju.
Produkcija serijala od cijele je ekipe zahtijevala izniman fizički i mentalni napor. Bronowski je 1969. uzeo tri godine oslobođenja od redovnog posla na Salk institutu za biološke studije, a samo snimanje trajalo je 18 mjeseci, tijekom kojih je ekipa proputovala svijet posjetivši čak 27 zemalja. Na jednom zadatku, kada je trebalo iz zraka snimiti etiopsku pustinju, prilikom uzlijetanja aviona došlo je do prevrtanja. Kamerman, snimatelj zvuka i pilot čudom su prošli neozlijeđeni. Iako Bronowski nije bio među njima, ta mu je epizoda pomogla da osmisli efektan kraj. Kada je nekoliko dana nakon nesreće kamermana upitao želi li da netko drugi snimi scene iz zraka, ovaj mu je odgovorio “da će ga biti strah, ali da će to učiniti jer to mora učiniti”, što je Bronowski u završnom govoru poopćio na razinu čovječanstva; svi ljudi imaju svoje strahove jer takva im je priroda, pa ipak, svaki čovjek i svaka civilizacija idu naprijed zbog predanosti zadaći koju su odlučili izvršiti, i ta je predanost ono što je omogućilo uspon čovjeka. Koincidencijom ili ne, godinu dana kasnije Bronowski je doživio srčani udar, a godinu nakon toga još jedan, ovoga puta s fatalnim ishodom.
U konačnici su se svi napori isplatili, barem u smislu komercijalnog uspjeha, jer je emitiranje serijala polučilo veće zanimanje od bilo kojeg prijašnjeg BBC-jevog dokumentarnog projekta. Prema procjeni BBC-ja, barem jednu epizodu serijala pogledalo je oko 30 posto odrasle britanske publike. Omjer pozitivnih kritika debelo je nadmašivao one negativne, koje su se bazirale na sada već standardnim argumentima protiv svih BBC-jevih dokumentaraca s kulturnim temama (romantizacija, simplifikacija, eurocentrizam, nedostatak žena…). Također standardno, i ovaj je dokumentarni serijal naknadno popraćen knjigom istog naslova.
Na neki čudan način, dogodilo se da jedan osebujan čovjek, učen i priznat u mnogo čemu, tek u formi televizijskog dokumentarca da svrhu svim svojim životnim interesima. “The Ascent of Man” je važan kulturni artefakt, važan za povijest televizije, a takav je jer ga je takvim učinio Jacob Bronowski. On je taj koji mu je dao ekspresivnu snagu i od običnog povijesnog pregleda znanstvenih dostignuća učinio sveobuhvatni dokument ljudskog stanja. Svojevremeno suvremenicima poznat i po licu i po imenu, ubrzo nakon smrti pao je u zaborav u većini društvenih sfera kojima se aktivno bavio. Stoga je ovo njegov glavni testament, i ironijom sudbine sjećanje na njega živi spregnuto sa sudbinom ovog dokumentarnog serijala.
Projekt “Doku-esejistički pejzaži” sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.