Vijesti"Fiume o morte!" Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu!

|

Još sinoć su se užarile domaće telefonsko-društvene linije, naročito iz kuta hrvatske filmske industrije, ali i kulturne scene općenito. Naravno, ne bez razloga, jer je dokumentarno-igrani film “Fiume o morte!” (Restart / Nosorogi / Videomante; 2025.) Igora Bezinovića upravo – sinoć, u Rotterdamu, osvojio glavnu Nagradu “Tiger” za najbolji film glavnog natjecateljskog programa 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu (30.1. – 9.2.).

Bezinovićev film – koji tematizira povijesni događaj u kojem je talijanski pjesnik i zagovaratelj rata Gabriele D’Annunzio prije stotinjak godina zauzeo grad Rijeku – je prvi hrvatski kojem je to pošlo za rukom, a kao dodatni šlag na tortu došla je i Nagrada FIPRESCI Međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

“Mi smo bili presretni već i samom činjenicom da smo odabrani za nastup na festivalu u Rotterdamu, ali ovakav slam dunk nitko nije očekivao! Osvojivši glavnu nagradu festivala, nagradu nezavisne kritike, a pogotovo zato što smo i najbolje ocijenjen film od strane publike od svih koji su se natjecali s nama – duboko smo dirnuti ovakvim uspjehom pošto je ovjenčao skoro pa desetljeće predanog rada. Iza filmova obično stoji cijela vojska ljudi, a iza ovog pogotovo! Radujemo se što će sad publika u Hrvatskoj, a pogotovo građanke i građani Rijeke, imati još jedan odličan razlog za podijeliti ovaj uspjeh s nama”, izjavili su producenti filma Vanja Jambrović i Tibor Keser nakon osvajanja nagrade.

“Ovo je film u kojem se ljudi i javni prostori koriste kao suzavjerenici u istraživanju prošlosti kroz prizmu suvremene Europe. U vrijeme uspona ultranacionalizma u suvremenom europskom kontekstu, film se razigrano hvata u koštac s prošlošću ne kao zatvorenim poglavljem, već kao stvarnošću koju živimo. Ovaj film predstavlja ogledalo današnjeg vremena. Pribjegavanje ultranacionalizmu, pa čak i fašizmu, nalazi se u srži nacionalnog identiteta, ono je već u nama kao oblik znanja kojeg bismo se trebali bojati zaboraviti i neprestano ga trebati procesuirati kako bismo se oslobodili njegovog stiska. To je stvarnost koje pamtimo iz filmova, literature, knjiga. To su sjećanja koja putuju koliko i povijest jednog naroda. Stoga moramo iznova stvarati povijest, iznova i iznova, ne samo da zaboravimo, već i stvorimo svijet kakav želimo da postoji, za sve nas”, objasnili su svoju odluku članovi žirija Yuki Aditya, Winnie Lau, Peter Strickland i Andrea Luka Zimmerman.

A vlastitu odluku pojasnio je i ovogodišnji FIPRESCI žiri Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu (Garance Hayat, Hossein Eidizadeh, Ossama Abdelfattah Rezk, Piotr Czerkawski i Tim Lindeman):

“Bili smo impresionirani razigranom upotrebom arhivskih snimaka i rekonstrukcijom kako bi se rasvijetlila premalo poznata epizoda europske povijesti. Iako je pun autorefleksivnog humora, film uspijeva iskoristiti svoje kreativno istraživanje povijesti kako bi pružio detaljan komentar o zabrinjavajućim suvremenim političkim kretanjima, posebno usponu krajnje desnice. Pozdravljamo laganu kombinaciju eksperimentiranja i pristupačnosti u filmu – ne samo zbog njegove izvrsne montaže – koja služi prenošenju upozorenja protiv stvaranja autoritarizma.”

Režiju i scenarij filma “Fiume o morte!” potpisuje Igor Bezinović, dok je ostvarenje nastalo u produkciji kuće Restart (producenti Vanja Jambrović i Tibor Keser), u koprodukciji s kućom Nosorogi iz Slovenije (koproducentica Marina Gumzi) i Videomanteom iz Italije (koproducentica Erica Barbiani). Direktor fotografije je Gregor Božič, a montažerka Hrvoslava Brkušić.

Hrvatska premijera filma održat će se danas u Rijeci (subota, 8. veljače) u Art-kinu, zagrebačka 13. veljače u kinu Kinoteka, a potom slijede projekcije u kinima diljem zemlje.

Povezani tekstovi

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.