Vijesti"Fiume o morte!" Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu!

|

Još sinoć su se užarile domaće telefonsko-društvene linije, naročito iz kuta hrvatske filmske industrije, ali i kulturne scene općenito. Naravno, ne bez razloga, jer je dokumentarno-igrani film “Fiume o morte!” (Restart / Nosorogi / Videomante; 2025.) Igora Bezinovića upravo – sinoć, u Rotterdamu, osvojio glavnu Nagradu “Tiger” za najbolji film glavnog natjecateljskog programa 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu (30.1. – 9.2.).

Bezinovićev film – koji tematizira povijesni događaj u kojem je talijanski pjesnik i zagovaratelj rata Gabriele D’Annunzio prije stotinjak godina zauzeo grad Rijeku – je prvi hrvatski kojem je to pošlo za rukom, a kao dodatni šlag na tortu došla je i Nagrada FIPRESCI Međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

“Mi smo bili presretni već i samom činjenicom da smo odabrani za nastup na festivalu u Rotterdamu, ali ovakav slam dunk nitko nije očekivao! Osvojivši glavnu nagradu festivala, nagradu nezavisne kritike, a pogotovo zato što smo i najbolje ocijenjen film od strane publike od svih koji su se natjecali s nama – duboko smo dirnuti ovakvim uspjehom pošto je ovjenčao skoro pa desetljeće predanog rada. Iza filmova obično stoji cijela vojska ljudi, a iza ovog pogotovo! Radujemo se što će sad publika u Hrvatskoj, a pogotovo građanke i građani Rijeke, imati još jedan odličan razlog za podijeliti ovaj uspjeh s nama”, izjavili su producenti filma Vanja Jambrović i Tibor Keser nakon osvajanja nagrade.

“Ovo je film u kojem se ljudi i javni prostori koriste kao suzavjerenici u istraživanju prošlosti kroz prizmu suvremene Europe. U vrijeme uspona ultranacionalizma u suvremenom europskom kontekstu, film se razigrano hvata u koštac s prošlošću ne kao zatvorenim poglavljem, već kao stvarnošću koju živimo. Ovaj film predstavlja ogledalo današnjeg vremena. Pribjegavanje ultranacionalizmu, pa čak i fašizmu, nalazi se u srži nacionalnog identiteta, ono je već u nama kao oblik znanja kojeg bismo se trebali bojati zaboraviti i neprestano ga trebati procesuirati kako bismo se oslobodili njegovog stiska. To je stvarnost koje pamtimo iz filmova, literature, knjiga. To su sjećanja koja putuju koliko i povijest jednog naroda. Stoga moramo iznova stvarati povijest, iznova i iznova, ne samo da zaboravimo, već i stvorimo svijet kakav želimo da postoji, za sve nas”, objasnili su svoju odluku članovi žirija Yuki Aditya, Winnie Lau, Peter Strickland i Andrea Luka Zimmerman.

A vlastitu odluku pojasnio je i ovogodišnji FIPRESCI žiri Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu (Garance Hayat, Hossein Eidizadeh, Ossama Abdelfattah Rezk, Piotr Czerkawski i Tim Lindeman):

“Bili smo impresionirani razigranom upotrebom arhivskih snimaka i rekonstrukcijom kako bi se rasvijetlila premalo poznata epizoda europske povijesti. Iako je pun autorefleksivnog humora, film uspijeva iskoristiti svoje kreativno istraživanje povijesti kako bi pružio detaljan komentar o zabrinjavajućim suvremenim političkim kretanjima, posebno usponu krajnje desnice. Pozdravljamo laganu kombinaciju eksperimentiranja i pristupačnosti u filmu – ne samo zbog njegove izvrsne montaže – koja služi prenošenju upozorenja protiv stvaranja autoritarizma.”

Režiju i scenarij filma “Fiume o morte!” potpisuje Igor Bezinović, dok je ostvarenje nastalo u produkciji kuće Restart (producenti Vanja Jambrović i Tibor Keser), u koprodukciji s kućom Nosorogi iz Slovenije (koproducentica Marina Gumzi) i Videomanteom iz Italije (koproducentica Erica Barbiani). Direktor fotografije je Gregor Božič, a montažerka Hrvoslava Brkušić.

Hrvatska premijera filma održat će se danas u Rijeci (subota, 8. veljače) u Art-kinu, zagrebačka 13. veljače u kinu Kinoteka, a potom slijede projekcije u kinima diljem zemlje.

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Sjeti se moje pjesme” – Vrijeme i prostor jedne kafane

"Sjeti se moje pjesme" nadilazi okvir dokumentarca o prostoru i postaje suptilna refleksija o kolektivnom pamćenju i krhkosti zajedničkog života.

Igoru Bezinoviću i “Fiumeu” inauguralna nagrada Međunarodnog udruženja filmskih kritičara!

Inauguralni FIPRESCI Grand Prix za dokumentarni film (FIPRESCI Documentary Grand Prix) pripao je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića.

[VIDEO] 34. Oktavijani: Nagrađeni najbolji hrvatski filmovi 2025. godine

Ovog je ponedjeljka Hrvatsko društvo filmskih kritičara u zagrebačkom kinu Kinoteka, po 34. dodijelilo godišnju nagradu Oktavijan za najbolja hrvatska filmska ostvarenja u prošloj godini.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.

“Memorija svijeta” – Mehanizam protiv zaborava

Alain Resnais je kolekciju zanatski odrađenih filmova (nastalih prema narudžbi) upotpunio dokumentarcem "Memorija svijeta" (1956).

Proizvođenje vlastite povijesti

"The Watermelon Woman" redateljice Cheryl Dunye je film koji se smije, zavodi, provocira i misli istodobno.

Seks i selektivno probiranje

Danas će u Dokukinu KIC biti prikazan dokumentarac "Ispiranje mozga: seks, kamera, moć" kroz koji će gledatelji imati priliku promisliti o rodnim odnosima upisanim u formalni podtekst filma.

“Umjetno inteligentni” dokumentarci

Nije, dakle, pitanje je li umjetnoj inteligenciji mjesto u dokumentarnom filmu - ona je svoje mjesto zauzela odavno...

Portret oca, autoportret kćeri

"Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.) redateljice Dalije Dozet funkcioniraju kao izrazito vješt primjer obiteljske etnografije.