PočetnaEsejiArhiv kao eksperiment

Arhiv kao eksperiment

|

Korištenje postojećih arhivskih filmskih i fotografskih materijala kao pripovjednih alata u dokumentaristici ima dugu povijest. Od obiteljskih snimki koje ilustriraju život neke ličnosti, do televizijskih snimki važnih događaja koje uglavnom nalazimo u političkim i povijesnim dokumentarcima. U klasičnim dokumentarnim filmovima pronađeni materijali imaju većinom ilustrativnu svrhu ili pak služe kao dokazni materijal kojime redatelj nastoji gledatelja uvjeriti u istinitost priče. Nas u ovom tekstu neće zanimati ta potka, već jedna, po mom mišljenju, puno interesantnija, gdje redatelji pristupaju pronađenim materijalima kao objektima filmskih istraživanja i poligonima za kritičko propitivanje širih društvenih pojavnosti.

Estetske i pripovjedne mogućnosti tzv. found footage filma ponajviše su razvijali eksperimentalni filmaši (a tko drugi!), počev od 1960-ih godina (npr. Bruce Conner i Arthur Lipsett) do 1990-ih kada doživljavaju najveći uzlet zahvaljujući pojavi videa i digitalne tehnologije. Peter Tscherkassky, Martin Arnold, Cécile Fontaine, Bill Morrison, Gustav Deutsch – samo su neka od imena koja su svojim radovima pridonijeli profiliranju found footagea kao samostalnog žanra unutar eksperimentalnog filma. Oni su mijenjali i intervenirali u postojeće materijale s ciljem dekonstrukcije holivudskih narativa, propitivanja (filmske) povijesti i tehnologije, ili reinterpretacije društvenih pojavnosti. Godine 2020. Austrijski filmski muzej je u suradnji s bečkim filmskim festivalom Viennale organizirao veliku retrospektivu recikliranog filma, koja je pružila uvid u heterogenost žanra od njegovih začetaka do danas, pokazajući rastući interes i plodnost žanra koji se danas, između ostaloga, nadaje kao reakcija na sveprisutnost i hiperprodukciju slika u digitalnom okruženju. Dolaskom digitalnog medija, celuloid je u javnom diskursu proglašen zastarjelim medijem, te su brojni umjetnici koji rade s filmskom vrpcom svoju pažnju usmjerili upravo na dane dominantne, ekonomski motivirane diskurse holivudskih kuća, inkorporirajući u svoje radove stare filmove te različite snimke iz osobnih i javnih arhiva kako bi kritički sagledali i ukazali na neraskidivu spregu povijesti filmske umjetnosti, industrije i društva.

Priznati austrijski filmaš Martin Arnold, primjerice, uzima isječke iz holivudskih klasika poput “Ubiti pticu rugalicu” / “To Kill a Mockingbird” (Gregory Peck, 1962.) te montažnom repeticijom sličica sekvencu idiličnog obiteljskog ručka pretvara u jezivi košmar. Radi se o filmu “Passage a l’acte” (1993), koji s radovima “Pièce Touchée” (1989) i “Alone. Life Wastes Andy Hardy” (1997.-1998.) čini trilogiju koja pod povećalo stavlja patrijarhalne kodove duboko usađene u klasičnoj američkoj kinematografiji. S druge strane, američki filmaš Bill Morrison zanima se za filmove iz ranog nijemog razdoblja čije kopije pronalazi u raznim američkim arhivima, nerijetko u trošnom stanju uslijed neadekvatnog održavanja. Autor se pritom zanima upravo za materijale nagrižene vremenom koje bez naknadne intervencije u sliku skenira i prikazuje u sirovom stanju. S obzirom na to da je radnju uopće teško pratiti, Morrison poziva gledatelja da pažnju usmjeri na sam filmski materijal koji tretira kao estetski objekt (prošlosti). Filmovi koje nerijetko prikazuje uz glazbu uživo, autor pretvara u eterični krajobraz razlomljenih boja i tekstura, uvodeći nas duboko ispod površine filmske slike.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "3. rujna 2015."
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “3. rujna 2015.”

Naša regija ne zaostaje za trendom, dapače, unazad desetak godina svjedočimo sve većem broju dokumentarno-eksperimentalnih radova koji se temelje na pronađenim filmskim i/ili fotografskim materijalima. U tematskom pogledu autori se uglavnom – i to ne čudi – vraćaju u socijalističku prošlost, oslanjajući se na arhivske snimke iz obrazovnih institucija, proizvodnih pogona, ali i iz društvene te obiteljske svakodnevnice.

Hrvoslava Brkušić, naša multimedijska umjetnica i montažerka, iskoristila je pronađene dijapozitive filmske tvrtke Zora film koja se 1950-ih bavila proizvodnjom obrazovnih filmova. Od mnogobrojnih dijapozitiva koji prikazuju različite dijelove svijeta, autorica se u svom filmu “Planine” (2018) odlučila fokusirati na crno-bijele scene planinskih krajobraza u koje intervenira različitim postprodukcijskim alatima. Kao u slučaju Billa Morissona, autorica od prepoznatljivih sličica kroji mistični, pulsirajući krajolik, naglašavajući gotovo taktilnu teksturu fotografskog materijala, čijoj atmosferičnosti pridonosi minimalistička glazba Hrvoja Nikšića.

Redateljice Maja Milić i Milica Jovčić bave se pak socijalističkom svakodnevnicom i posebno rodnim ulogama koristeći u svojim radovima isječke iz jugoslavenskih obiteljskih i kućnih filmova snimljenih na Super8 formatu. U etnografskom filmskom eseju “Other” (2021), hrvatska umjetnica s berlinskom adresom, Maja Milić, istražuje mentalitet i vrijednosti hrvatskih žitelja, kroz mozaik iskopanih materijala (većinu je autorica nalazila na buvljacima) i sporadičnih dijaloga prolaznika u offu koje snima na ulicama. Od razmjene recepata za pripremu kiselog zelja do političkih rasprava, u filmu nam se suptilno razotkriva okoštalost tradicionalnih vrijednosti i rodnih podjela na našim prostorima. Srpska autorica Milica Jovčić u svom filmu “Čišćenje” / “Cleaning” (2020) fokus stavlja na reprezentacije ženskog tjelesnog iskustva na Balkanu, referirajući se na stari običaj u srpskoj religiji prema kojemu se novorotkinja u prvim mjesecima smatra nečistom te je morala proći kroz rituale u vodi kako bi ponovno postala čista. Podvrgavajući pronađene snimke s obiteljskih ljetovanja na moru raznim oštećenjima, od grebanja vrpce do nanošenja kemijskih supstanci, autorica simbolički ilustrira običaj, te poput Martina Arnolda, nostalgičnim snimkama pridaje uznemirujući ton koji gledatelja izmješta iz komforne pozicije.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Mjesto odakle vam pišem pisma"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Mjesto odakle vam pišem pisma”

Posebnu ulogu u proliferaciji dokumentarno-eksperimentalnih filmova odigrala je Restartova Škola dokumentarnog filma, koja je iznjedrila nemali broj novootkrivenih talenata. U svom prvijencu “3. rujna 2015.” (Restart / Škola dokumentarnog filma; 2018.), potresnom intimnom dokumentarcu, Sara Jurinčić iznosi obiteljsku traumu putem animiranog kolažiranja isječaka iz novina i obiteljskih fotografija, efektno prenoseći psihičku rastresenost, kompleksnost i ambivalentnost emocija pri suočavanju s traumatičnim događajem. Film je prikazan na više od četrdeset međunarodnih filmskih festivala, uključujući Oberhausen film festival, te je osvojio nagradu “Green DCP” za najbolji hrvatski eksperimentalni film na Festivalu 25 FPS 2018. godine. Uz nju se istaknula i Nikolina Bogdanović filmom “Mjesto odakle vam šaljem pisma” (Restart / Škola dokumentarnog filma; 2018.), svojevrsnom šarmantnom mikropovijesti gastarbajtera. Sačinjen isključivo od fotografija autoričine tete koja je sa svojim mužem pedesetih godina odselila iz Jugoslavije u Zapadnu Njemačku Republiku, film nas uvodi u njihovu svakodnevicu, uglavnom provedenu unutar njihovog novog doma. Uz zvuk sata, iščitavamo tekst tetinih pisama u kojima se hvali i vrlo detaljno opisuje sav kućni namještaj i aparate, od veš mašine koja (čak!) djelomice suši veš, preko kauča gdje voli popiti kavu, do frižidera i peći koji su njezino carstvo. Dokumentacija je to vremena fasciniranosti obiljem i prosperitetom koji su nudile zapadne zemlje.

Veteran filmske scene, Silvestar Kolbas, 2022. je napravio izuzetan foto-esej o tvornici Fotokemika –  “Tvornica filmova” (Silvestar Kolbas audiovizualna djelatnost, 2022.)., važnom i jedinom proizvođaču fotografskog materijala na ovim prostorima, koji je 1960-ih i 1970-ih zapošljavao više od dvije tisuće radnika, da bi nakon raspada Jugoslavije doživio nagli pad i na koncu, 2012. godine, zatvorio pogone. Kolbas je danas napuštenu tvornicu dokumentirao na ručno razvijenim i uvećanim fotografijama koristeći negative proizvedene u tvornici, uglavnom isteklog roka trajanja. Rezultat su impozantne crno-bijele fotografije praznih tvorničkih hala i dvorišta, ostataka proizvodnih alata i ambalaže, nerijetko s biljezima fotokemijskog starenja, koji svjedoče ne samo o nestanku tvornice, već cijele filmske kulture, ekosistema vezanog uz fotokemijski materijal. U offu slušamo svjedočenja bivših radnika i radnica na vrijeme kada su svi “živjeli za Fotokemiku”, no Kolbas ne bježi ni od nešto ambivalentnijih izjava o nepotizmu i korupciji. Premda je film na tragu drugih esejističkih i opservacijskih dokumentaraca koji su doživjeli procvat na našim prostorima, poglavito onih koji se bave propašću radničkih pokreta i posljedicama tranzicije (npr. Goran Dević), Kolbas je efektno, u formalnom i sadržajnom pogledu, doveo u spregu jednu političku, društvenu povijest te povijest filmske (i fotografske) kulture.

Projekt “Doku-esejistički pejzaži” financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 28. Ji.hlavi, 67. DOK Leipzigu i 37. IDFA-i

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata bit će prikazano u sklopu uglednih europskih festivala: 28. Ji.hlave, 67. DOK Leipziga i 37. IDFA-e.

Riječka premijera dokumentarca “Grandpa Guru” u Art-kinu

Riječka premijera dokumentarnog filma "Grandpa Guru" (2024) Silvija Mirošničenka održat će se sutra u Art-kinu Croatia.

7. AJB DOC: Tvorba medijske slike

Osvrt na natjecateljski program 7. Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC), koji se u Sarajevu održavao od 13. do 17. rujna.

“Našoj djeci” Silvestra Kolbasa Nagrada publike 33. Dana hrvatskog filma

Dokumentarni film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojio je Nagradu publike na 33. Danima hrvatskog filma.

Toni Šarić: “Nekad imam osjećaj da sam proživio najmanje četiri života”

Pred nama je "punoljetni" Festival dokumentarnog rock filma - DORF, kojeg već tradicionalno najavljuje njegov direktor, Toni Šarić.