PočetnaRecenzije"Mate" - Antikapitalistički manifest iz Dalmatinske zagore

“Mate” – Antikapitalistički manifest iz Dalmatinske zagore

|

Kad se u ovim našim malim filmskim krugovima pojavi novo (dokumentarističko) lice, to je uvijek lijepa vijest. A kad taj isti autor svoj prvi intervju u životu pokloni upravo portalu Dokumentarni.net, onda svim njegovim filmovima u budućnosti po defaultu dajemo ocjenu više. Šalimo se, naravno, ali ni ne skrivamo da upravo mladim autorima i autoricama uvijek čuvamo posebnu sobu naših dokunetovskih toplih srdaca. U ovom slučaju, riječ je o dokumentarcu “Mate” (Samostalna produkcija, 2023.) splitskog autora Ivana Efendića, koji je na prošlogodišnjem Festivalu mediteranskog filma Split osvojio “Ješku” za najbolji domaći kratkiš. Iznenađenje veliko za autora, ali i dodatno što dokumentarac nakon splitskog slavlja praktički nigdje nismo mogli vidjeti. Možda je razlog premijera usred festivalske sezone (nakon ZagrebDoxa i Dana hrvatskog filma, primjerice; ali prije Liburnije), također i upitan broj domaćih (doku)festivalskih majora koje u mislima možemo upitati zašto “Mate” nije dio njihovih programa. Tu je, naravno, i relativno autorovo neiskustvo, koji tek treba pohvatati prijavljivačke rokove i mehanizme. Ali ukratko, Efendićev film vrijedi pogledati, priliku za njegovo prikazivanje festivali imaju i ove godine…

(Pod)žanr filmova o slikarskim umjetnicima ili slikarstvu nikad nije oskudijevao kvalitetnim ostvarenjima (od recentnijih “Jean-Michel Basquiat: The Radiant Child”, “Tim’s Vermeer”, “National Gallery”…), da ne idemo u zečju rupu skroz do memeovštine neprežaljenog Boba Rossa. Filmovi o slikarima i njihovim često dinamičnim privatnim životima, opravdano privlače širu publiku, dok je u Hrvatskoj istima na filmskom platnu pažnju posebno posvećivao Bogdan Žižić (Emanuel Vidović, Celestin Medović, Alfred Pal, Vlaho Bukovac…).

Efendić svoj debitantski film otvara pastoralno-industrijskim totalom, koji kao da najavljuje svu kasniju kontrastnu dualnost glavnog protagonista; idilu zelenila sela Konjsko u Dalmatinskoj zagori, narušavaju poluzahrđali dalekovodni divovi i obližnja nesinhronizirana žičana ograda, u neuspjeloj misiji obuzdavanja neposlušne prirode. Struja ili ne, i ovdje je čovjek pružio svoje pipke, u vječnoj misiji prisilne asimilacije prirodnih prostora i resursa. Trenutak kasnije gledamo obližnje jezerce, zatim jednostavnu kamenu kuću s istim takvim – očigledno ručno napravljenim – stolom i stolicama. Primjetna je i (pretpostavljamo) drvena kost s imenom Pablo. Pablo je – opet pretpostavljamo u, nadamo se, dobrom pravcu – pas glavnog protagonista, slikara Mate Lasića, dalmatinskog Rembrandta, čije slikarsko umijeće intrigira i puno širu zajednicu od one njegove neposredne, lokalne.

Mate Lasić jedan je od rijetkih protagonista iz recentne domaće dokumentarističke produkcije, koji će brzinom svjetlosti okupirati pažnju svog neposrednog gledatelja.

U dokumentarcu – koji s formalno-strukturalne strane ne donosi naročite revolucije, nudeći klasičnu opservaciju uz glas glavnog protagonista u offu – ćemo doznati kako je Mate počeo slikati kad je “zajeba sve drugo u životu” – prije sedam-osam godina, a svoj umjetnički put gleda i kao križni. Ključan je bio, govori, televizijsko-dokumentarni susret s nizozemskim umjetnikom Rembrandtom. Kao svojevrsno prosvjetljenje – to je bilo to za Matu. I u dobru i u zlu, pa šta bude, ali rodio se – umjetnik. A opet, kako objasniti drugim ljudima njegov životni zaokret kad, govori, dotad nisi pokazivao nimalo sklonosti za umjetnost; za išta, zapravo. Tko zna, da nije bilo spomenutog dokumentarca, ne bi bilo ni Lasićeve umjetnosti, ni “Mate”, ni ove recenzije… Lako za recenziju, ali teško je povjerovati da nekom igrom sudbine, naš junak svejedno u konačnici ne bi osvijestio vlastite slikarsko-umjetničke potencijale. Jer, samo jedan početni pogled unutar skromnog doma ovog dalmatinskog umjetnika, preobratit će i najveće skeptike – mini-Louvre usred Zagore! Dok Efendićeva kamera šara izloženim portretima renesansno-baroknog stila, većeg i manjeg formata, asketsku unutrašnjost obasjavaju svijeće nakalamljene na vrh odavno apsolivranih boca jegera. Umjetnička razbarušenost, genijalnost i ludost na jednom mjestu. Čovjek koji diše i krvari svoju umjetnost.

Mate Lasić jedan je od rijetkih protagonista iz recentne domaće dokumentarističke produkcije, koji će brzinom svjetlosti okupirati pažnju svog neposrednog gledatelja. Bilo da govori o nategnutom odnosu s ocem, vlastitim (auto)destruktivnim tendencijama, objašnjavaju svog umjetničkog procesa ili jednostavno – pijetlu koji ga zbog nekog razloga nije pretjerano volio; ni u jednom trenutku ne možete skrenuti pogled s njega. Jer, sve što govori, govori brutalno iskreno, autoironičnim tonom i sadržajem kojeg u šali možemo nazvati i malim antikapitalističkim manifestom. U pozitivnom smislu, naravno, jer je caka što Lasićeve riječi itekako opravdano rezoniraju s pojedincima koji traže nešto autentično, stvarno, opipljivo bitno, van ustajalih špranci ispeglane instagramske stvarnosti. Nešto s integritetom. Blato i ekstatični očaj kojeg možete ubrizgati direktno u vratnu arteriju – Lasić ne traži opravdanja, novac i slavu; nije ga briga što vi ili vaš susjed misli o njemu. Umjetnost, ona prava, do kraja ogoljena, bez ikakvih kompromisa. Pa i po cijenu mentalnog zdravlja, ali do kraja iskreno i (samo)kritično. “Ja bi radije poludija, nego bija taj novi normalni, koji može živit’ na ovim svitu”, govori pred kraj filma Mate. Moćan, moćan film debitanta Ivana Efendića.

"Mate"
Redatelj, scenarist i producent: Ivan Efendić
Direktorica fotografije: Tina Ljubenkov
Montaža: Sandro Baraba
Produkcija: Samostalna produkcija
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 17 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. ZagrebDox: “Blago Kraljevstva Dahomey” – Priča o duhu iz statue

"Blago kraljevstva Dahomey" (2024) Mati Diop fokusira se na događaj iz 2021., kada se 26 umjetnina, od francuske vlade odobrenih za restituciju, premješta na mjesto odakle su otuđene.

20. ZagrebDox: “Šume šume” – Stilski sukobi

"Šume šume" produktivno je sagledavati kao integralni dio opusa Renate Poljak jer najuspjelije momente čine tematsko-stilski ekvivalenti.

Igor Mirković: “Fotografije uvijek pričaju priču o ljudima”

Igor Mirković je na 20. ZagrebDoxu predstavio svoj novi dokumentarni film, "Lijepi i dragi ljudi" (Motovun Film Festival, 2024.).

20. ZagrebDox: “Rusko tiho sunce” – Djevuške u Putinovim raljama

Stilski dinamizam koji poetizira cjelinu duša filma "Rusko tiho sunce", dok profiliranje likova autoricu, čini se, vrlo malo zanima.

Rea Rajčić: “Kod dokumentaraca često sama situacija diktira autorski tim i podjelu poslova”

Producentica i redateljica Rea Rajčić za naša portal govori o svom debitantskom filmu "1001 noć" (Eclectica, 2023.).

20. ZagrebDox: “Tamo gdje raste trava” – Mettlerovi paradoksi

Peter Mettler u "Tamo gdje raste trava", između ostalog, snima svoju majku i oca u poznim godinama, očevu samrtničku postelju i kremiranje...

20. ZagrebDox: “Radije bih bila kamen” – Mala Jela sjedi na kamenu

Identitet i metamorfoza istog zasigurno je jedna od fokusnih točaka filma "Radije bih bila kamen" (Studio Pangolin, 2024.) Ane Hušman.

20. ZagrebDox: “Lijepi i dragi ljudi” – Milenijska fotografija

"Lijepi i dragi ljudi" (2024) Igora Mirkovića mogao je donijeti znatno više informacija i zaći mnogo dublje u izabrani odsječak svijeta.

20. ZagrebDox: “Književna groupie” – Banalno o banalnom

Željko Špoljar je (glavni) lik dokumentarnog filma "Književna groupie" (Factum, 2024.), debitantskog samostalnog rada Nikice Marovića.

20. ZagrebDox: “Šutnja razuma” – Film – način uporabe

Zapaženi film Kumjane Novakove "Šutnja razuma" (2023) već se naslovom referira na nemogućnost zahvaćanja makabričnosti ratnog stanja.
Redatelj, scenarist i producent: Ivan Efendić<br> Direktorica fotografije: Tina Ljubenkov<br> Montaža: Sandro Baraba<br> Produkcija: Samostalna produkcija<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 17 minuta"Mate" - Antikapitalistički manifest iz Dalmatinske zagore