PočetnaIntervjuiPetar Milat: "'Što da se radi?' je važan formalni iskorak u opusu Gorana Devića"

Petar Milat: “‘Što da se radi?’ je važan formalni iskorak u opusu Gorana Devića”

|

U Zagrebu u ponedjeljak počinje 21. Human Rights Film Festival, kao i uvijek orijentiran na autorske filmove ljudskopravaških tema. Festival ove godine traje od 4. do 9. prosinca, dok će se onaj glavni filmski, te popratni govornički program odvijati u Kinu Kinoteka i Dokukinu KIC. Najnovije izdanje HRFF-a, pak, otvara hrvatska premijera dokumentarca “Što da se radi” (Petnaesta umjetnost, 2023.) Gorana Devića. Također, vidjet ćemo i još jedan dokumentarac hrvatskog autora/autorice, “Gdje su nestali svi osmjesi?” / “Where Have All The Smiles Gone” (Mountain River Films / Zipper Lab; 2023.) Anje Strelec. Najavu ovogodišnjeg festivala nudi i najbolji HRFF-ov izvor informacija, direktor Petar Milat.

“U 2023. godinu ušli smo s jednim velikim sukobom na europskom tlu i svi smo se, vjerujem, nadali da će barem taj konflikt biti na putu mirnog razrješenja. Tim više što je rat u Ukrajini došao nakon dvije godine pandemijskog stresa i zatvaranja. Nade su, kao što znamo, izjalovile: tijekom godine desio se novi val izbjeglica, a (političke) reakcije na njega, posebno u Zapadnoj Europi ne obećavaju ništa dobro, i… I desio se 7. listopada na Bliskom Istoku. Gdje se u trenutku ovog našeg razgovora, za vrijeme primirja dok se ne razmijene taoci, ne vide baš vesele perspektive za neko trajnije obuzdavanje vojnog sukoba i stradanja stanovništva. Kao što će vaši čitatelji znati, tema Izrael/Palestina u stalnom je fokusu našeg festivala. Često smo imali goste s tog područja ili smo pak objavljivali knjige na temu. No, ove nam se godine, nekako istodobno sa 7. listopadom, dogodilo i zatvaranje glavne festivalske kino-sale u Kinu Tuškanac. Uvjetovani ograničenom raspoloživošću prostora, odlučili smo tu temu ostaviti za kasnije, barem što se našeg filmskog festivala tiče. No, kao organizatorima brojnih drugih kulturnih formata i dešavanja ili kao izdavačima, ova nam je tema bitna. Da spomenem samo pitanja dekolonizacije, okupacije itd.”, govori nam Petar Milat.

Ovogodišnji festival otvara najnoviji dokumentarac Gorana Devića, “Što da se radi?”

“Ovo je drugi put da Goranov film hrvatsku premijeru ima na HRFF-u, i drugi put da otvara festival! Pratili smo nastajanje filma i činjenica da taj proces nije bio kratak, govori, čini mi se, koliko su tema i materijal redatelju bitni. Gledat ćemo film za koji držim da je važan formalni iskorak u Devićevom opusu, a tematski vrhunac njegove opsesije dramom nestanka radništva i industrije. S obzirom na to da je tema posljednjih desetak godina bila jako en vogue, posebno što se dokumentaristike tiče, i da smo na HRFF-u također često prikazivali upravo takve filmove, kasniji izlazak ‘Što da se radi?’ mogao bi se činiti kao nedostatak, jer je već bilo toliko drugih i dobrih filmova s temom tvornica i rada. Meni se čini upravo suprotno, tj. da ovaj novi Devićev film dolazi kao zaokruženje i vrhunac jedne tendencije, i to ne samo u domaćim okvirima. Samim time zadovoljniji smo da su redatelj i filmska ekipa ponovo film odlučili porinuti na Human Rightsu”, jasan je direktor HRFF-a.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Što da se radi?"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Što da se radi?”

Američki punoljetno izdanje Human Rights Film Festivala predstavit će neke od najznačajnijih dokumentaraca iz tekuće godine, poput pobjednika Sundancea “Beskonačno sjećanje” Maite Alberdi. Tu je i “Mi nećemo nestati” Alise Kovalenko, koji je prikazan na Berlinaelu, a osvojio je i režijsku nagradu na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima One World…

“Čileanska redateljica Maite Alberdi svoj opus većinom zasniva na problemima starijih osoba i onih s mentalnim poteškoćama. U svojem prethodnom filmu – ‘The Grown-Ups’, fokusirala se na odrasle osobe s Downovim sindromom koje se pokušavaju nositi s problemima neovisnog života, dok je njezin međunarodno najpoznatiji film – nominiran i za Oscara – “Agent krtica” prikazao štićenike staračkog doma, većinu dementnih. Njezin najnoviji bolno moćan film, “Beskonačno sjećanje”, tematski se nastavlja na redateljičin fokus, portretirajući čileanski par, potpuno posvećen jedno drugome, uz ogroman izazov muževljevog uznapredovalog Alzheimera. Istovremeno, film se bavi i recentnom čileanskom poviješću, stalnom temom HRFF-a, ali i drugom posebno dragom temom Maite Alberdi (‘Propaganda’, ‘Dios’). Što je i logično jer je njen suprug, Augusto Góngora, bio televizijski voditelj i novinar koji je ilegalno snimao dokumentarce o životu u Čileu pod Pinochetom“, predstavio je Milat film čileanske autorice, najavljujući zatim i dokumentarac Alise Kovalenko:

“Dok protagonisti ‘Mi nećemo nestati’ odrastaju, nad njihovim selima se nadvijaju tamni ratni oblaci. Film je sniman tijekom trogodišnjeg razdoblja u sukobima stalno potresenom Donbasu; snimanje je započelo 2019. i završilo početkom rata u veljači 2022. No, ustrajno se i dosljedno opire fokusiranju na sukob, puštajući ga da se odvija u pozadini, dok film plete portret pet ukrajinskih tinejdžera. Kao i svi mladi – ne sasvim daleko od Transnistre, koju smo prikazali na jednom od prošlih Human Rightsa – nemirni su, spontani i pomalo izgubljeni, uživaju u dugim ljetnim danima kupajući se i sunčajući na jezeru, smišljajući različite načine da odagnaju dosadu malog grada i maštaju o odlasku. Krhkost i nevinost njihovog doba prožimaju ekran, preplavljujući ga toplinom i svjetlošću koja nas prenosi u sretnije, sunčanije vrijeme od onoga koje ih okružuje i koje će neizostavno, na kraju, odrediti njihove sudbine. Alisa Kovalenko postiže dirljivu intimnost s protagonistima, ugrađujući svoju kameru u njihov fizički i emocionalni svijet te tiho uranjajući u njihov svakodnevni život, prenoseći osjećaj univerzalnosti odrastanja s kojim bi se i sama redateljica – porijeklom iz Zaporožja – mogla poistovjetiti. Međutim, ovi dramaturški elementi, koji su također bili vitalni za priču o mladima koji pokušavaju pronaći vlastiti put u industrijski posrnuloj regiji, ostaju zasjenjeni ruskom invazijom.”

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Beskonačno sjećanje"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Beskonačno sjećanje”

Kakav bi to bio Human Rights Film Festival bez filma već domaćeg kineskog redatelja Wang Binga, koji je u 2023. snimio dva filma; jednako kao i 2016., 2017. i 2018. godine…

Wang Bing je jedan od naših stalnih autora i baš nikako da nam se posreći da mu konačno napravimo poštenu retrospektivu u Zagrebu! Valjda ćemo skoro. Ove godine je imao dva filma po svjetskim festivalima: ‘Youth (Spring)’ – klasični opservacijski, dugi Bing; i bitno drukčiji i kraći ‘Čovjek u crnom’. Zbog već spomenutog ograničenog broja projekcijskih slotova morali smo odustati od prvog i odlučili smo se za ‘Čovjeka u crnom’. Po svemu jedan drukčiji i teatralni Bing, koji ima par dodirnih točaka s Devićevim ‘Što da se radi?’. Baš bih istaknuo paralelizam tih dvaju naslova; Bingovih sat vremena koji lupaju u pleksus…”, naglašava Milat.

Na 21. HRFF-u neće samo Goran Dević predstavljati domaću dokumentaristiku.

“Vjerojatno najklasičniji dokumentarac u ovogodišnjem programu, ‘Gdje su nestali svi osmjesi’ Anje Strelec vodi nas s onu stranu zrcala, odnosno u Nepal, istražujući zašto tako veliki broj ljudi napušta zemlju ‘prekrasnih krajolika i bogate kulturne baštine’ – sličnost s Hrvatskom i nije sasvim slučajna – u potrazi za boljim životnim uvjetima, koji su razlozi masovne migracije i kakav je njezin utjecaj na pojedince i čitave lokalne zajednice. Film prati put nepalskih migranata, koji otvoreno i bez zadrške iznose svoje nade, snove i borbe dok kreću na putovanje koje im mijenja živote u strane zemlje. Anja Strelec istražuje društvene i ekonomske posljedice migracija, dajući holistički pogled na njihov utjecaj na Nepal u cjelini”, zaključuje naš kratki najavni razgovor direktor Human Rights Film Festivala, Petar Milat.

Najnovije izdanje HRFF-a, već rekosmo, traje od 4. do 9. prosinca. Prvog dana započinje i govornički program ovogodišnjeg HRFF-a, i to dodjelom nagrade “Saharov” Europskog parlamenta kojom se valorizira pojedince i organizacije u borbi za ravnopravnost, dostojanstvo i slobodu. U 2023. nagrada odlazi iranskom pokretu “Žene, život, sloboda”, dok će se uz dodjelu nagrade na HRFF-u održati i poseban program kratkih filmova o društvu i ženskim pravima u Iranu, napravljen od strane filmske kustosice i producentice Afsun Moshiry. Na 21. HRFF-u će također biti organizirana retrospektiva filmova srpskog autora Dane Komljena, tribinu o ženskim pravima u 2024. godini, panel “Zagovaračka moć civilnog društva u kontekstu izbora” i mnogi drugi programi. Ulaz na sve njih je besplatan, ali je ulaznice za filmske projekcije potrebno preuzeti na blagajni kina.

Opširnije informacije doznajte na službenoj stranici Human Rights Film Festivala.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.