PočetnaVijesti"Brod" Elvisa Lenića najbolji međunarodni dokumentarac 27. Ji.hlave!

“Brod” Elvisa Lenića najbolji međunarodni dokumentarac 27. Ji.hlave!

|

Danas teče posljednji dan 27. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Ji.hlava (24. – 29.10.); danas smo doznali i nagrađene s ovog, jednog od najznačajnijih europskih, pa i svjetskih dokumentarnih festivala, koji bi sljedećih godina – po riječima organizatora – svoje trajanje trebao produžiti na deset dana. No, dosta o tehnikalijama kada iz Češke stiže posve bombastična vijest.

Naime, u najprestižnijoj Ji.hlavinoj natjecateljskoj kategoriji – “Opus Bonum”, rezerviranoj za međunarodne dokumentarce, glavnu nagradu (Best World Documentary) osvojio je hrvatski film “Brod” (Kinematograf, 2023.) Elvisa Lenića. Dokumentarac pak donosi svjedočanstva bivših radnika pulskog brodogradilišta “Uljanik”, dok je žiri (Dominique Auvray, Francuska; Michael Renov, SAD; Adéla Komrzý, Češka; Christopher Small, Ujedinjeno Kraljevstvo; i Una Gunjak, BiH) svoju odluku obrazložio sljedećim riječima: “Za impresivnu, temeljito razrađenu i vizualno zadivljujuću priču o hrvatskom brodogradilištu čiji uspon i pad odražavaju političku sudbinu bivše Jugoslavije.”

Uz Lenićev film, za glavnu nagradu u sekciji “Opus Bonum” natjecalo se još šesnaest filmova. Prošle je godine u istoj konkurenciji, Damir Markovina sa svojim “Dezerterima” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2022.) osvojio Nagradu za najbolji dokumentarni film Srednje i Istočne Europe, dok je Miroslav Piškulić za isti film dobio Nagradu za najbolji dizajn zvuka.

“Brod” je svjetsku premijeru doživio na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, a međunarodnu upravo u Češkoj. Scenarij, režiju i fotografiju potpisuje Elvis Lenić, montažu Matija Debeljuh, a oblikovanje zvuka Bojan Kondres. Producentica filma je Dijana Cetina Mlađenović ispred Kinematografa.

Od naših ostvarenja, u Jihlavi se predstavila i manjinska hrvatska koprodukcija “Između revolucija” / “Between Revolutions” / “Între revoluții” (Activ Docs / Restart; 2023.) rumunjskog redatelja Vlada Petrija, i to u sklopu natjecateljskog programa “Testimonies”, za filmove o važnim društvenim i inim fenomenima.

Ostale nagrade

Od ostalih najvažnijih kategorija, titulu najboljeg češkog dokumentarnog filma (“Czech Joy”) ove je godine ponijela “Photophobia” (2023) Ivana Ostrochovskog i Pavola Pekarčíka, lirski portret svakodnevice harkivskog metroa i ljudi koji se tamo skrivaju od ratnih užasa.

Najboljim kratkometražnim dokumentarcem (“Short Joy”) proglašen je pak “Kata’s Motherhood” (2023) indijske autorice Santwane Bayaskar, čija glavna protagonistica – doula Kata, pomaže mnogim parovima donijeti njihovu djecu na svijet.

Nagradu publike odnio je češki film “Is There Any Place For Me, Please?” / “Moje nová tvář” (2023). Autorica Jarmila Štuková donosi priču o ženi koju je njen bivši partner poprskao otrovnom kiselinom, rezultiravši opeklinama trećeg stupnja na gornjem dijelu tijela te gotovo potpunim sljepilom.

O svim nagrađenima s 27. Ji.hlave pročitajte na sljedećoj poveznici.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.