Osvrti6. AJB DOC, dan četvrti: U iščekivanju realizacije projekata

6. AJB DOC, dan četvrti: U iščekivanju realizacije projekata

|

Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Jučerašnji su festivalski dan obilježila događanja industrijskog programa drugog “AJD Industry Days @ AJB DOC” u sklopu AJB DOC-a. Tri dana intenzivnog povezivanja, predstavljanja projekata u nekoj od fazi nastanka i susreta s financijerima, odnosno programerima festivala odvijao se u prostoru Kamernog teatra 55, kazalištu avangardne provenijencije osnovanog još 1955. godine. Danas je u kulturnu memoriju posebno upisana njegova uloga u vrijeme okupacije Sarajeva i kulturni otpor tamošnjih izvođača. Smješten u neposrednoj blizini Vječne vatre, prolazu u Titovoj u kojem je donedavno postojao alternativni klub “Underground”, već sama lokacija priziva neumoljivu realnost sve skučenijih okvira razvoja kulture. U takvoj smo konstelaciji pogledali prezentaciju projekata podvedenih pod naziv “Balkan Stars”, očito tematski i produkcijski vezanih za regionalnu problematiku, a koji je obilovao hrvatskom produkcijom. Na prvi je pogled bilo moguće uočiti razliku u pristupu u usporedbi s projektima predstavljenima dva dana ranije u sklopu kategorije “Main Pitch”, a koja se krije u izraženoj autorskoj prisutnosti i naglasku na temi pripadnoj estetici.

Nagrađeni projekt (nagrada za koprodukciju koju dodjeljuje Al Jazeera Documentary Channel) “I Don’t Want To” Hanisa Bagashova, tematizira naprimjer obiteljski razdor uzrokovan latentnim društvenim rasizmom, razvijajući opservacijske postupke u tretmanu protagonista. Nagrađen je i projekt Damira Markovine “Još jedan film o ratu, ocu i domu” (Wolfgang&Dolly), a koji također balansira između osobnog i društvenog, donoseći povijest ovih prostora kroz individualnu vizuru, ujedno se odlikujući za autora prepoznatljivom estetikom. Utoliko se čini da zbog esejističkog prosedea i razvoja priče posredstvom filmskog jezika najviše potencijala ima “Kontraadmiral” (Restart / Artikulacija Film) Mladena Ivanovića. Međutim, komentari dijela producenata na projekt pokazuju da neki uopće ne razumiju mogućnosti dokumentarnog filma i značaj nadilaženja uspostavljenih strukturalno-estetskih normi, stoga nas u tom kontekstu ne treba čuditi srednjostrujaški status dokumentarca danas, a koji očekivanja svodi na priču, ne i izvedbu.

Budući da su na programu prisustvovali predstavnici HRT-a, posebnu su nagradu za razvoj projekta dodijelili Antonu Mezuliću za budući film “Cordon” (Restart / Cinephage Productions), a koji istražuje tinjajuće konflikte i prateću socijalnu depriviranost na primjeru mikrozajednice Vojnića. Nagradu u kategoriji “Main Pitch” osvojili su projekti “The Rabbis’ Intifada” Heather Tenzer, otkrivajući paralelnu verziju ortodoksnog židovstva usmjerenu na oslobođenje Palestine; i “The Srebrenica Tape” Chiare Sambuchi, utemeljen na amaterskoj snimci koja dokumentira svakodnevicu u enklavi.

Festivalski se segment nastavio u uhodanom tonu, a pogledali smo “Dolazak proljeća u Buču” / “When Spring Came to Bucha” (2022) Marcusa Lenza i Mile Tešajeve, opservacijski film snimljen nedugo nakon oslobođenja grada od ruskih trupa. Dokumentarac svjedoči novonastaloj rutini između traume, daljnjih razdora uzrokovanih indoktrinacijom obje strane, ali i neumoljivom voljom za preživljavanje.

Neočekivano lagodnog tona, dokazujući da protagonist pun duha film samostalno iznosi na viši nivo, jest “Dear Memories” (2022) Nahuela Lopeza. Film počiva na razvoju nekoliko linija iz života fotografa Thomasa Hoepkera, a koji uključuju povijest njegove fotografije, aktualno poduzeto proputovanje SAD-om i borbu s tinjajućim Alzheimerom. Fotografija postaje doslovno utjelovljeno sjećanje, a sam je autoironijski pristup bolesti od strane Hoepkera dobrodošao odmak od filmova, koji protagoniste u sličnoj poziciji češće tretiraju pokroviteljski, no što im zadržavaju ravnopravnost.

Povezani tekstovi

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)

Četvrti nastavak tematskog bloka "Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)", o ponudi dokumentaraca sa streaming platformi.

Novi azerbejdžanski film: Atanur Nabiyeva

U zagrebačkom Klubu MaMa/Multimedijalnom institutu 16. je listopada održana večer "Novi azerbejdžanski film".

Filmski festival Doc Edge: Dvadeset godina dokumentarnog filma na Novom Zelandu

Ove je godine Filmski festival Doc Edge proslavio svoju dvadesetu godišnjicu, a tijekom desetljeća postao je i kvalifikacijski film za nagradu Oscar.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.