PočetnaRecenzije"Sr." - O očevima i sinovima

“Sr.” – O očevima i sinovima

|

Ako ste se slučajno pitali gdje je nestao američki redatelj Chris Smith nakon kultnog hita “American Movie” (1999) – živ je i zdrav, posljednjih nekoliko godina posebno aktivan, iako uglavnom kroz komercijalne projekte poput “Fyrea” (2019) i “Bad Vegan: Fame. Fraud. Fugitives.” (2022). Smithovo pronicljivo i radoznalo oko posebno je na početku karijere hvatalo rubne, autsajderske pojave, baš poput Mark Borchardta iz “AM-a”. Njegov posljednji dugometražni filmski uradak nije galaksijama udaljen od našeg vječnog favorita, ali ipak je bliže mainstream gažama koje plaćaju stanarinu, doduše podosta osobnijeg tipa, zamotanih u žanrovsko ruho biografskog dokumentarca. Cijeli ovaj podosta generički opis bi, doduše, sigurno i bez kolateralnih žrtava aterirao na obližnju ledinu, da ne ponudimo ključnu informaciju da se u projekt aktivno uključila jedna od najvećih filmskih zvijezda današnjice, Robert Downey Jr.

U dokumentarcu “Sr.” (2022), koji je početkom prošlog prosinca službeno predstavljen na Netflixu, Robert u prvi plan gura svog oca, Roberta Downeyja starijeg, glumca i underground redatelja iz šezdesetih i sedamdesetih (“Putney Swope”, “Pound”, “Greaser’s Palace”), čiji su filmovi svojom strukturom, estetikom, tematikom i često gerilsko-anarhističkim stvaralačkim uvjetima prkosili tadašnjim konvencijama. Downey se u svojim ostvarenjima na često začudan način znao upuštati u avanture demistifikacije vjerskih, kapitalističkih i općedruštvenih dogmi, no u samom dokumentarcu ipak konvencionalnog tipa, najveća je pažnja posvećena redateljevom odnosu i interakciji s megapopularnim sinom.

Smith će kroz devedesetak minuta, kako to i obično biva u biografskim doku-primjercima, gledatelja provesti najznačajnijim životnim i karijernim postajama glavnog protagonista, pa i onom ne baš najponosnijom – činjenicom da je Sr. svom potomku, današnjem glumačkom superstaru, sa svega šest godina dao joint marihuane. Bila su takva vremena; “Petnaest godina potpunog ludila”, kako stariji Downey govori o tom razdoblju vlastitih stvaralačkih i ovisničkih vrhunaca na bijelom i zelenom. Dakako, odrastajući u takvom okruženju, mlađi član obiteljskog klana emulirao je ponašanje starijih. Okružen glumačkim energijama i objektivima kamera, brzo je pohvatao filmske konce, naročito upijajući glumačke izvedbe mame Elsie, prisutne u većini Sr.-ovih filmova; tamnija, ovisnička strana show-biz života, umalo je Roberta mlađeg koštala karijere, no zadnjih je dvadesetak godina, srećom – čist.

Zanimljivost dokumentarca “Sr.” kojom Smith barem malo pokušava razbucati doku-biografske kanone, svakako je metafilmski pristup materijalu.

Zanimljivost dokumentarca “Sr.” kojom Smith barem malo pokušava razbucati doku-biografske kanone, svakako je metafilmski pristup materijalu, pa u konačnoj verziji povremeno pratimo montažni proces i isječke alternativne verzije dokumentarca, kakvu bi snimio glavni protagonist. Teško je reći kako bi ista izgledala ili izgleda, odnosno koliko bi se uopće razlikovale Smithova i Sr.-ova vizija jer kadrove potonje dobivamo na kapaljku, možda ponajprije u većem postotku intimnijih, osobnijih obiteljskih scena. Originalni autor, pak, trenutke takve vrste pokušava crpiti prvenstveno iz zajedničkih pojavljivanja oca i sina pred kamerom. Do kraja filma snimljenog gotovo u potpunosti u crno-bijeloj tehnici, ipak ostaje prisutan neorganski, intruzivan osjećaj prisutnosti kamere u prostoriji, a situaciji previše ne pomaže ni Sr.-ova zakopčanost ispred američkog redatelja, govoreći tek koliko treba i ono što ga se direktno pita, u povremenim šetnjama New Yorkom njegove mladosti, ali uglavnom unutar vlastita četiri zida. Kako će “Sr.” odmicati prema svome kraju, tako će i očevo zdravlje (Parkinsonova bolest) biti sve lošije; dakako ni sin neće ostati imun na takav razvoj situacije, pa ćemo u zoom razgovoru s psihijatrom napokon svjedočiti određenim pukotinama u oklopu unutar dosad generalno pomalo ispeglane, gotovo PR-ovske prezentacije.

Smith kao da je ostao u svojevrsnom raskoraku želja, mogućnosti i konačne izvedbe: “Sr.” je zapravo dramaturški razbarušen film, nejasnog i nepotpunog fokusa – natukničan i nezaokružen s biografske strane uslijed manjka dubinske/društvene kontekstualizacije Sr.-ove filmske karijere, također i osobne gdje starijeg Downeyja van tabloidnih rafala ne dobivamo priliku doživjeti kao oca, muža, autentično ljudsko biće u krajnjem slučaju. Bilo kroz moguće zatajene informacije, bilo kroz skriptirane, skoro kalkulirane dijaloge dvojice muškaraca, gledatelj je od prve do posljednje sekunde trajanja dokumentarca osuđen na ulogu pasivnog promatrača, onog kojeg se konstantno upozorava da je ovo što gleda samo još jedno u nizu kontroliranih (filmskih) iskustava. “Dat’ ćemo što vam mislimo dati, emocije i eventualne sugestije ostavite u košarici ispred vrata.”

"Sr."
Režija: Chris Smith
Producenti: Robert Downey Jr., Susan Downey, Emily Barclay Ford i Kevin Ford
Kamera: Kevin Ford i Chris Smith
Montaža: Kevin Ford, Amanda C. Griffin i Daniel Koehler
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 89 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.
Režija: Chris Smith<br> Producenti: Robert Downey Jr., Susan Downey, Emily Barclay Ford i Kevin Ford<br> Kamera: Kevin Ford i Chris Smith<br> Montaža: Kevin Ford, Amanda C. Griffin i Daniel Koehler<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 89 minuta"Sr." - O očevima i sinovima