EsejiProzori"Posljednji" - Sizifov osmijeh

“Posljednji” – Sizifov osmijeh

|

Hrvatski redatelj i slikar ukrajinskog podrijetla Aleksandar Fjodorovič Stasenko (Split, 1933. – Split, 1990.) autor je iznimnog dokumentarnog filmskog opusa, obilježenog dubokim interesom za ljude i fenomene u nestajanju, pojedince ugrožene dolaskom novog vremena i novih navada. Ovaj sin ukrajinskog emigranta u Ljubljani je završio Elektrotehnički fakultet, nakon čega se posvetio snimanju amaterskih filmova, njih jedanaest u periodu od 1965. do 1970. godine. Titulu majstora amaterskog filma stekao je 1968., a od 1972. snima u profesionalnoj produkciji te realizira ukupno dvanaest filmova, mahom dokumentarnih u kojima prevladava fascinacija fizičkim radom, ekstremnim životnim uvjetima te opčinjenost prirodom i njenom neumoljivošću koja se opire ljudskim pokušajima pokoravanja. Tako u “Putu” (1975) prikazuje mukotrpan proces probijanja ceste kroz zabačeni krševiti dalmatinski kraj, a u filmu “Jamar” (1983) rudara koji posve sâm kopa jamu.

U takvu se tematiku uklapa i Stasenkov nešto raniji profesionalni film u boji, “Posljednji” (Zagreb film, 1972.), realiziran u suradnji s izuzetnim splitskim snimateljem i njegovim čestim suradnikom Andrijom Pivčevićem. Dokumentarac u deset minuta trajanja bez korištenja govora prikazuje posljednje pjeskare u mjestu Privlaka pored Nina. Na početku nas autor natpisom upozorava kako su ljudi na obalama Jadrana stoljećima vadili pijesak iz mora, a kako ga sada na taj prastari način vade još jedino pjeskari iz Privlake. Prije natpisa u bližim planovima gledamo oronule drvene brodove za pjeskarenje, kao i konope kojima se na obalu povlači pjeskarski plijen. Zatim prelazimo na sam brod gdje je upravo u tijeku samo pjeskarenje. Ovdje iz prve ruke možemo posvjedočiti mukotrpnost prastare tehnike pročišćavanja morskog pijeska. Upoznajemo i same pjeskare, muškarce mlade i nešto starije, dok na suncu obavljaju svoj gotovo sizifovski posao koji se sastoji od fizički zahtjevnog upravljanja drvenim spravama na brodu, pomoću kojih se iz mora vadi dragocjena sirovina koju valja pročistiti i osušiti.

Stasenko i Pivčević često začudno likovno komponiranim bližim kadrovima otkrivaju njihova isklesana gola tijela, njihove vretenaste mišiće i njihova suncem i morem nagrižena lica, na kojim kao da ipak titra svojevrsno dublje zadovoljstvo. Ovi su ljudi potpuno predani gotovo meditativnoj aktivnosti, koja u konačnici nije ništa doli pomalo uzaludan pokušaj kroćenja prirode. Jer, koliko god se oni trudili, pijesak se curenjem uvijek većinski vraća na svoje matično mjesto, natrag ka morskom dnu. Stasenko kao da idealizira ovu praiskonsku borbu s prirodom i ljude koji gotovo uzaludno iz nje pokušavaju dobiti malo onoga što im treba. Jedini zvukovi u filmu jesu oni prizorni, a sami pjeskari ne govore već su isključivo posvećeni svom poslu i u njega duboko uronjeni. Pivčević bilježi njihove pokrete, geste, lica uhvaćene u ritmu drevnog, stoljećima nepromijenjenog rituala. “Posljednji” pred sam kraj donosi prizor rijetkog odmora, točnije obroka na brodu kada se pjeskari opet u tišini okupljaju kako bi zajedno pojeli skromno pripremljen grah. Naposljetku napuštamo brod i pjeskare, zajedno s kamerom koja se u fascinantno oblikovanom završnom kadru lagano odmiče od lađe na posvema mirnoj pučini, lagano se povlačeći prema kopnu. U tom režijskom postupku krije se završna Stasenkova metafora – samo pjeskarenje je izoliran fenomen, koji poput naše lađe polako nestaje na horizontu vremena.

“Posljednji”

  • Scenarij i režija: Aleksandar Fjodorovič Stasenko
  • Kamera: Andrija Pivčević
  • Montaža: Katja Majer
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1972.
  • Trajanje: 10 minuta

Povezani tekstovi

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

18. Subversive Film Festival: “Sjećanje leptira” – Žrtve “gumene groznice”

Film Tatiane Fuentes Sadowski, "Sjećanje leptira" (2025), svojevrsna je esejistička poema zagledana u doba s početka dvadesetog stoljeća.

Predstavljen program 35. Animafesta Zagreb

U Galeriji Kranjčar održana je konferencija za medije 35. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb.

18. Subversive Film Festival: “Avant-Drag!” – “Spektar ‘draga’ proganja grad”

Sudionici filma "Avant-Drag!" (2024) Fila Ieropoulosa sami su svoj izvori svjetlosti i nade.

18. Subversive Film Festival: “Flophouse America” – Tlapnja američkog sna

Žuta i narančasta, tople boje, nenametljivo, ali naglašeno dominiraju najvećim dijelom "Flophouse America", filmskog prvijenca Monice Strømdahl.

Jučer otvoren 18. Subversive Festival

U zagrebačkom kinu Kinoteka u ponedjeljak je otvoreno 18. izdanje Subversive Festivala.

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.