PočetnaRecenzije5. AJB DOC: "Kuća od krhotina" - Krugovi začarane vrste

5. AJB DOC: “Kuća od krhotina” – Krugovi začarane vrste

|

Gledajući presjek dosadašnje karijere danskog dokumentarista srednje generacije Simona Lerenga Wilmonta, dolazimo do zaključka da većina njegovih filmova u prvi plan gura djecu kao glavne protagoniste. Poseban Lereng Wilmontov senzibilitet za najranjiviji dio naše okoline, hrvatska je publika pobliže mogla upoznati prije četrii godina na ZagrebDoxu, kroz poetični “Daleki lavež pasa” / “The Distant Barking of Dogs” (2017). Četiri godine kasnije, danski autor svijetu ponovno nudi filmski isječak (dječje) stvarnosti Istočne Ukrajine (Lisičansk). “Kuća od krhotina” / “A House Made of Splinters” (2022) kao svojevrsni nastavak spomenutog filma, doduše, u doba snimanja nije smještena uz samu prvu ratnu liniju, ali posrednim putem svejedno stavlja rat kao vezivno tkivo svih događaja pred kamerom, dakako s djecom kao najvećom kolateralnom žrtvom. Film sinoć prikazan na 5. AJB DOC-u – u pola sata skraćenoj, TV-cut verziji – fokusira svakodnevnicu jednog istočnoukrajinskog utočišta za djecu, gdje djeca zajedno s tamošnjim socijalnim radnicima, iščekuju sudsku odluku svoje budućnosti; u prijevodu: otrežnjavanje svojih roditelja i ponovno preuzimanje skrbništva ili odlazak na udomljavanje, odnosno nastavak boravka u nekom od drugih dječjih domova. U ovom privremenom, naime, djeca mogu ostati maksimalno devet mjeseci.

Možda bismo čitajući sinopsis “Kuće od krhotina” mogli unaprijed sklepati zaključke o hladnom, (post)sovjetskom sivom domu, vlažnih zidova i asketske unutrašnjosti koja podsjeća na kakvu punokrvnu zatvorsku ustanovu, s radnicima kao vječno grintavim i grubim zatvorskim čuvarima, i poluizgladnjelom djecom u dickensovim dronjcima. Dakako, radi se tek o predrasudama, jer od prve minute filma iste odmah padaju u vodu, brzinom kakvog ruskog Iskandera. Oko dvadesetak djece smješteno je u nekoliko zajedničkih soba, a sve njih svako jutro posebnim pozdravima budi jedna od tamošnjih djelatnica, gospođa Irena. Atmosfera unutar doma opuštena je i zaigrana koliko može biti u datim teškim okolnostima, uz uobičajeno međusobno zadirkivanje, nešto agresivnije kod skupine dječaka; od kojih najviše pratimo buntovnog Kolju, čije ruke ukrašavaju različiti natpisi načinjeni crnim markerom, a jedno od ušiju i pripadajuća naušnica koja dječaku daje željenu agresivniju vanjštinu među nešto starijim i fizički nadmoćnijim muškim sustanarima. Sa ženske strane medalje, pratimo djevojčicu Sašu i njenu priju Evu, koje se tipično dječji svađaju i mire, grle i tuku, pa na kraju dana ipak ostaju najbolje prijataljice, verbalno si iskazujući ljubav na način koji jedino teške životne okolnosti mogu iscijediti iz vas.

Sudbina slične djece diljem (okupirane) Ukrajine posve je nepredvidljiva – “Ovdje svaka deseta vrata skrivaju slomljenu obitelj”, objašnjava žena u voice-overu

Sudbina slične djece diljem (okupirane) Ukrajine posve je nepredvidljiva – “Ovdje svaka deseta vrata skrivaju slomljenu obitelj”, objašnjava žena u voice-overu, pretpostavljamo jedna od brižnih socijalnih radnica koje svakodnevno ručaju tugu s mališama, nerijetko puštajući suzu kad nitko ne gleda. Kontakti s roditeljima odvijaju se uglavnom telefonom, dok s druge strane slušamo tanke riječi opravdanja ili tek zvuk zauzetosti telefonske linije. Roditelji su djecu svjesno ili nesvjesno prepustili djecu na skrb državi, uglavnom zbog alkoholizma, s malom šansom ponovnog/trajnog ujedinjenja. Za otprilike dvanaestogodišnjeg Kolju, koji navigira između dokazivanja u agresivnijem muškom društvu i pokazivanja pravih osjećaja, situacija je još teža jer se s njime u domu nalaze mlađi brat i sestra. Mališani gotovo idoliziraju brata, dok im ovaj u okvirima vlastitih mogućnosti pokušava nadomjestiti roditeljsku ulogu. I sam dijete, sklono nepodopštinama i sitnim krađama, Kolju će do kraja filma premjestiti u dom za stariju djecu, kao posljednju opomenu roditeljima koji će zakonski još uvijek svo troje imati pravo povući natrag.

Simon Lereng Wilmonta metodom opservacijske muhe na zidu s povremenim poetskim izletima, neintruzivno prati djecu i njihove aktivnosti u domu. Povjerenje između malih protagonista je, izgleda, potpuno uspostavljeno, jer neke od najintimnijih scena – interakcije između Saše i Eve ponajviše – u filmu ispadaju kao da kamera nije niti prisutna. Danski autor kao i u svom prethodnom ukrajinskom filmu “Daleki lavež pasa”, ne pokušava davati odgovore na teška egzistencijalistička pitanja, koliko prebaciti fokus na individualne, ljudske sudbine – davanje glasa onima bez glasa, najugroženijima među nama. Ponekad se i sav taj trud čini uzaludnim, kao što nam i posljednja scena zorno pokazuje, kroz telefonski poziv domu za smještaj novog djeteta, dok se prijašnja premještaju na nove adrese, nerijetko u budućnosti na isto mjesto dovodeći i svoje potomke. Bilo je i takvih, slučajeva, kažu. Alternativa naizglednoj sizifovskoj raboti? Ne postoji, koliko god teško bilo prihvatiti spoznaju o krugovima začarane vrste…

"Kuća od krhotina" / "A House Made of Splinters"
Režija: Simon Lereng Wilmont
Producentica: Monica Hellström
Direktor fotografije: Simon Lereng Wilmont
Montaža: Michael Aaglund
Glazba: Uno Helmersson
Zemlje podrijetla: Finska / Danska / Ukrajina / Švedska
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 86 minuta / 54 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za 8. Festival dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans

Otvorene su prijave za 8. Festival dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans, koji se održava od 12. do 16. rujna 2025. u Sarajevu.

Osjećaj doma i izazovi pronalaska zajedničkog jezika

Redateljica i istraživačica Kumjana Novakova održala je 31. siječnja u Dokukinu KIC masterclass "Uz arhive, nasuprot arhivima: Sastavljanje odsutnosti".

“Paviljon 6” Gorana Devića u programu “Storyvillea”!

"Paviljon 6" (Petnaesta umjetnost, 2024.) Gorana Devića prikazat će se u sklopu iznimno uglednog programa "Storyville".

“Fiume o morte!” i filmovi s fokusom na grad u Dokukinu KIC

"Fiume o morte!" (2025) Igora Bezinovića i filmovi s fokusom na grad dolaze ovaj tjedan u zagrebačko Dokukino KIC.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu!

"Fiume o morte!" (2025) Igora Bezinovića proglašen je najboljim filmom 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu.

[VIDEO] Gostovanje Veljka Vidaka u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC je održana hrvatska premijera dokumentarca "Cinéma Laika" (2023), debitantskog ostvarenja hrvatskog vizualnog umjetnika Veljka Vidaka.

U tijeku prijave za 4. Cherry Pop Festival

U tijeku su prijave za natjecateljski filmski "Sweet Cherries", četvrtog izdanja Cherry Pop Festivala.

Nagrade za hrvatske filmaše u New Yorku i Trstu

Hrvatske filmske autorice i autori nastavljaju predstavljati vlastite projekte na brojnim svjetskim festivalima i manifestacijama.

“Cinéma Laika” Veljka Vidaka uskoro u hrvatskim kinima

Dokumentarni film "Cinéma Laika" (2023) Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC.

Masterclass Kumjane Novakove i projekcija “Šutnje razuma” u Dokukinu KIC

Nagrađivana makedonska redateljica Kumjana Novakova održat će sutra u Dokukinu KIC masterclass posvećen radu s arhivom.
Režija: Simon Lereng Wilmont<br> Producentica: Monica Hellström<br> Direktor fotografije: Simon Lereng Wilmont<br> Montaža: Michael Aaglund<br> Glazba: Uno Helmersson<br> Zemlje podrijetla: Finska / Danska / Ukrajina / Švedska<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 86 minuta / 54 minute5. AJB DOC: "Kuća od krhotina" - Krugovi začarane vrste