Pogledati film o braku dvoje slavnih glumačkih zvijezda kao što su Paul Newman i Joanne Woodward većini ljubitelja dobrog starog Hollywooda zvučat će vjerojatno kao solidna ideja, ali kad bi vam netko rekao da ipak nije riječ o dokumentarnom filmu, već o mini-seriji od čak šest jednosatnih epizoda, morali biste se zapitati ima li jedna takva priča doista dovoljno sadržaja da ispuni tako ozbiljnu količinu vremena. Naime, “The Last Movie Stars” (2022) upravo jest takva serija, no na našu veliku sreću njezin redatelj, producent i jedan od glavnih protagonista, slavni holivudski prvak Ethan Hawke u toj priči nalazi sasvim dovoljno slojeva, kutova i narativa da je protegne kroz šest sati tijekom kojih nećete zažaliti niti za minutom.
Priča kaže da je Paul Newman u kasnoj fazi karijere odlučio napisati memoare za potrebe kojih je organizirao intervjue s cijelim morem svojih slavnih prijatelja i suradnika, uz sate i sate razgovora o velikome glumcu. Ipak, Newman je odustao od knjige, a vrpce s cijelim blagom sjećanja svojih bližnjih odlučio je spaliti. Premda su vrpce stradale, zabilježene riječi na njima zapravo su preživjele u obliku transkripata pospremljenih u brojne kutije. Pronašla su ih Newmanova djeca, a Hawke od njih građu te u početnim danima pandemije novu opsesiju: kako tu planinu papira pretočiti u priči o Paulu i Joanne?
Iskoristivši uvjete nametnute lockdownom, Hawke je okupio neke od najvećih glumaca današnjice kako bi dali glas svojim parnjacima iz prošlosti i pročitaju njihove riječi zabilježene u transkriptima intervjua sa spaljenih traka. Samog Newmana tako će oživjeti George Clooney, a Joanne njena učenica Laura Linney; Zoe Kazan čita Paulovu prvu suprugu Jackie, a tu su i drugi glumci (Mark Ruffalo, Sam Rockwell, Karen Allen i Oscar Isaac), dok će izravno intervjuirati preživjele suradnike poput Martina Scorsesea i Sally Field. Naravno, pojavljuju se i Newmanova djeca koja su cijeli postupak na neki način i pokrenula. Svi će se oni uključivati u Ethanov projekt putem Zooma, često raščupani, neobrijani i u trenirkama, u izdanju u kakvom je većina svijeta provodila početne dane zatočenosti uzrokovane koronavirusom. Uz snimljena čitanja, serija očekivano obiluje i privatnom arhivskom građom, kao i materijalom iz filmova nastalih tijekom dugogodišnjih karijera njihovih subjekata. Ipak, čini se kao da srce “The Last Movie Stars” leži upravo u lo-fi internetskoj komunikaciji između Hawkea i sugovornika dok komentiraju stvari koje čitaju iza kamere.
Jedna od zanimljivih stvari u priči o Paulu i Joanne jest dinamika slave u njihovom odnosu. Kad su ušli u brak, Woodward je bila slavna i Oscarom osvjedočena glumica, dok se Newman s određenom mukom probijao. Nakon rođenja djece, ona će se posvetiti obitelji, a njegova zvijezda naglo zasjati i ostati u zenitu kroz nekoliko desetljeća. Joanne se nije lako nosila s time i više će puta tijekom karijere izraziti nezadovoljstvo zbog te činjenice, a Paul sve više tonuti u funkcionalni alkoholizam, ali i ganjati neke druge strasti. Jedna od njih – automobilske utrke, života je koštala Newmanovog nešto mlađeg kolegu Jamesa Deana, čovjeka kojemu su prvotno namijenjene uloge – poput, primjerice, one Billyja the Kida u “The Left Handed Gun” iz 1958. – zbog njegove iznenadne smrti u konačnici pripale upravo Paulu.
“The Last Movie Stars” može se čitati i kao konačna lekcija za – koliko god to danas zvučalo nevjerojatno – uspješan brak.
Hawke pristupa Newmanu s izrazitim poštovanjem i ljubavlju, ali ne i bez kritike na račun glumčevih negativnih osobina, prvenstveno alkoholizma i zanemarivanja obitelji; prve koju napušta i druge kojoj nije sposoban pružiti potrebnu ljubav. Nakon smrti sina Scotta, Newman će posvetiti mnogo pažnje zalaganju za suzbijanje ovisnosti i općenito humanitarnom radu. Aktivirat će se i politički, a vlastite demone upregnuti kako bi ostvario neke od najboljih uloga svoje karijere u kasnoj fazi, poput one odvjetnika alkoholičara Franka Galvina u za pet Oscara nominiranoj sudskoj drami Sidneyja Lumeta “The Verdict” iz 1982. godine. Iako je jedna od tih nominacija bila i ona Newmanova za najboljeg glumca, Paul će morati pričekati još četiri godine na svog Oscara, za “The Color of Money” (1986) Martina Scorsesea u kojem ponavlja jednu od svojih ključnih uloga karijere (uz “Hud” i “Cool Hand Luke”), onu Fast Eddieja Felsona koju je prvi put igrao u filmu “The Hustler” Roberta Rossena iz 1961. godine.
Newmanova supruga Joanne za to je vrijeme istraživala neke od vlastitih plesačkih i glumačkih ambicija, u kojima je na noge osovila cijelu jednu generaciju glumica i glumaca. Glumila je na televiziji i osvojila brojne nominacije za Emmy, kao i same nagrade. S Paulom je glumila u nevjerojatnih šesnaest filmova kroz pola stoljeća braka i uz sva upozorenja, uspone i padove, “The Last Movie Stars” može se čitati i kao konačna lekcija za – koliko god to danas zvučalo nevjerojatno – uspješan brak. Ključ leži u činjenici da Hawke pristupa svojim subjektima s ljubavlju za sve ljudsko u njima, i bez obzira što se u svojoj profesiji približavaju savršenosti, kao ljudska bića ostaju nesavršeni, mučeni svim nedaćama koje dolaze sa životom.
Hawke je upogonio brojne slavne glumce da mu pomognu pri snimanju ovog dokumentarca, ali sjajno ga je vidjeti u određenim trenucima dvojbe kada se za pomoć obraća svojoj kćeri Mayi koju smo recentno imali prilike gledati u Netflixovoj hit seriji “Stranger Things”. Ona mu tada daje sugestije temeljene na savjetima o ljubavnim vezama koje je dobila upravo od njega i na taj način zaokružuje viziju koja Ethanu možda u tom trenutku izmiče. Na taj način obiteljska dinamika subjekta upotpunjuje se onom autorovom i zaokružuje cijeli proizvod suptilnom porukom o vrijednostima krvi koja nije voda, čak ni u zajednicama slavnih. I sve to bez previše holivudske patetike.
