Vjerojatno ni najoptimističniji među nama nisu mogli predvidjeti koliko će Netflixov serijal “Cheer” (2020. – ) nakon prve sezone izazvati medijski, ali i općeniti interes za cheerleading, a od svojih protagonista (Monica Aldama, Lexi Brumback, La’Darius Marshall, Morgan Simianer, Jerry Harris) napraviti zvijezde čiji autogram naprosto morate posjedovati. Za mnoge od mladih sportašica i sportaša Navarro Community Collegea premijerna sezona “Cheera” zauvijek je promijenila život, ne samo zbog medijske gungule i gostovanja u televizijskom prime timeu, već dakako i s financijske strane kroz razne više ili manje lukrativne sponzorske ugovore. Tvorac i glavni redatelj serijala Greg Whiteley već neko vrijeme po uhodanom receptu “Last Chance U” franšize spaja sportska uzbuđenja s intimnim i često teškim pričama svojih mladih sugovornika. Sve to radi na iskren i neeksploativan način, pa nikoga više pretjerano ne iznenađuju sada već dugogodišnji hvalospjevi kritike i publike na račun njegove serijske djece. Prva sezona “Cheera” osvojila je tri Primetime Emmyja i fanovi su s nestrpljenjem čekali drugu. Koja, pak, na najveću svjetsku streaming platformu zbog koronavirusa nije aterirala pune dvije godine, točnije sve do 12. siječnja 2022. godine.
Ovogodišnja inkarnacija “Cheera” nominalno je spojila dvije natjecateljske sezone u jednu serijsku, s obzirom na to da je vrhunac svih priprema – natjecanje na državnom cheerleading prvenstvu u Daytoni 2020. godine, u potpunosti otkazan. Pomniji obožavatelji serije odavno su, naravno, bili upoznati s ovom činjenicom; ostatak gledatelja nakon nekoliko emitiranih epizoda. Najveća novost nove sezone, osim produžavanja broja epizoda na devet, svakako je ravnopravno uključivanje u najvećih sportskih rivala Navarro CC-a – Trinity Valley Community College u događanja pred kamerama. Koliko se stvari mogu promijeniti u godini dana, dokaz je zeleno svjetlo Trinityja, čiji su čelnici sada poništili svoju odluku o zabrani tumaranja snimateljske ekipe njihovim kampusom i prije svega uredničkim uplivom u snimljeni sadržaj. Zanimljivo, originalno je upravo Trinity bio odabran za snimanje prve sezone, da bi nakon košarice uskočio Navarro od kojeg je nekadašnja cheerleadersica Monica Aldama, praktički iz ničega napravila sportskog velikana s ukupno četrnaest osvojenih sveučilišnih naslova prvaka. Na drugoj kao vječni protivnik u finalima stoji Trinity CC, vođen novim trenerom Vontaeom Jonhsonom, bivšim igračem američkog nogometa, također nekadašnjim cheerleaderom koji svoj posao shvaća izuzetno ozbiljno.
Dva sveučilišna rivala nalaze se u Texasu, međusobno udaljena kojih sedamdesetak kilometara, a zbog korona-protokola dvije snimateljske ekipe djelovale su odvojeno, sve kako bi spriječile ulazak virusa. I koliko god koronavirus uzrokovao glavobolje svim uključenima u projekt, toliko je deseterostruko snažnije odjeknula vijest o optužbama za posjedovanje dječje pornografije i seksualno nedolično ponašanje jedne od glavnih zvijezda serijala, osebujnog i vječno nasmijanog Jerryja Harrisa. Optužbe protiv Harrisa iznijeli su četrnaestogodišnji dječaci, blizanci koji su o svemu detaljno pričali u izrazito emotivnoj petoj epizodi (“Jerry”). Bude li potvrđena optužnica protiv Harrisa (suđenje još uvijek nije počelo), minimalno mu prijeti čak petnaest godina zatvora. Nevjerojatan šok za sve bliske na prvu velikom dobričini ogromnog srca, čija je zarazna energija doprla do showbiz mainstreama – od gostovanja kod “Ellen” do upoznavanja Kendall Jenner. A onda se u sekundi srušilo sve, i na veliki užas njegovih kolega i glavne trenerice Monice Aldame, koji su kasnije na društvenim mrežama bili napadani u “kako to niste znali?” stilu.
Druga sezona “Cheera” nedvojbeno je dosta mračnija od premijerne, kao da je zbog nagle popularnosti i ostalih popratnih stvari bila prisiljena preko noći odrasti i preuzeti odgovornost dok to još uvijek u svojoj (kasnoj) adolescenciji nije bila spremna.
Druga sezona “Cheera” bez ikakve sumnje nastajala je u kompleksnim uvjetima i okolnostima. U takvom razvoju događaja u kojem s jedne strane kuca nepredvidljiva bolest, s druge enormni medijski pritisak uslijed Harrisove optužnice i općenito popularnosti serije, s treće uobičajeno-svakodnevni zahtjevi jedne visokobudžetne produkcije – i sam koliko-toliko uspješan završetak sezone predstavljao bi velik uspjeh. Ali Greg Whiteley (uz asistenciju suredateljice Chelsea Yarnell) već ima dosta utakmica u nogama, pa je unatoč svim izazovima digao ljestvicu u odnosu na itekako kvalitetnu prvu sezonu. Za ljubitelje dinamičnih sportskih kadrova i uzbuđenja, “Cheer” i dalje ima što za ponuditi, što god trebate – piramide, prevrtanje, tamblanje na podu, neizvjesnost finalnog nadmetanja (za kojeg su producenti napokon dobili dozvolu od krovne sveučilišne cheer organizacije, nakon prošlogodišnjeg gotovo gerilskog snimanja), dokumentiranje napornih priprema koje od mladih sportaša uzimaju ogroman psihofizički danak…
No, druga sezona “Cheera” nedvojbeno je dosta mračnija od premijerne, kao da je zbog nagle popularnosti i ostalih popratnih stvari bila prisiljena preko noći odrasti i preuzeti odgovornost dok to još uvijek u svojoj (kasnoj) adolescenciji nije bila spremna. Dok se njihovi suparnici iz Trinity CC-a (vatrena Jada Wooten koju ne možete prestati gledati) poput terminatora ozbiljno spremaju srušiti svoju suštu suprotnost medijski obasjanih protivnika, dotle se u Navarru moraju boriti s naglom popularnošću i svim ostalim popratnim demonima, zbog kojih cheerleading pada u drugi ili treći plan. Ako ćemo povući paralelu s ugašenim serijalom “Last Chance U” (2016. – 2020.), i tamo su ultimativno treneri/studenti-sportaši postali svojevrsnim taocima vlastite popularnosti, čije smo posljedice gledali i u metafilmskim trenucima izazivanja suparničkih igrača, primjerice. “Cheer” (još) srećom nije implodirao na takav način, Whiteley i suradnici nisu digli sidro, a serija u cijeloj kaotičnisti (promjena sastava između sezona, novi pomoćni treneri, odsutnost Aldame zbog sudjelovanja u “Plesu sa zvijezdama”, naprasno napuštanje momčadi od strane La’Dariusa Marshalla, korona i cijela situacija s Jerryjem Harrisom) – uz očigledan komentar na posljedice medijske pozornosti i pripadajuće slave – otvara zanimljivo pitanje maskuliniteta u predominantno još uvijek ženskom sportu; odnosno je li sazrijelo vrijeme da se heteroseksualni muškarci u osjetljivim adolescentskim godinama smiju baviti cheerleadingom bez osude okoline. S druge strane, problematika beskompromisne eskploatacije mladih glava i tijela u svrhu bjesomučne zarade pripadajućih američkih sveučilišta, gurnuta je pod tepih – ne zbog svjesne manipulacije producenata i autora, koliko zbog odavno dokumentirane tamne strane tamošnjeg sportskog kapitalizma. U cheerleadingu su, srećom, pravila nešto blaža, pa sportaši smiju snimati reklame i paralelno sudjelovati u all star natjecanjima, obavljati trenerske poslove… I biti pred kamerama trenutno jedne od najzbudljivijih sportskih serija na tržištu. Što će nam donijeti treća sezona “Cheera”?