Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Da nije najavljeno, manje bi pažljivom gledatelju promaknula činjenica da su filmovi iz ovogodišnje selekcije “Smart Doc” 4. AJB DOC-a snimljeni mobitelom. Prošla je pandemijska godina iskorištena za istraživanje novih mogućnosti, samim time i idejnog razvoja potencijalnog dokumentarca. Ideja je u svojoj srži jednostavna, možemo li uređajem koji posjedujemo svi, snimiti materijal vrijedan prikazivanja na platnu.
Utoliko se višestrukom autoreferencijalnošću i činjenicom da udvaja temu i pred vlastite protagoniste postavlja isti zadatak – snimiti film najdostupnijim mogućim sredstvima, izdvaja film “From Dermantsi to Paris” bugarske redateljice Paraskevi Karageorgu. Ne zaboravimo niti hanekovski orijentiran intimistički portret “On je moj drug” Hane Sokolović iz Bosne i Hercegovine. Aktivističkim angažmanom obiluje pak dokumentarac “Biram život” Zejneb Musić, još jedan od uspjelih filmova stvorenih u pandemijskim uvjetima. Problem ovisnosti, o kojem se kako film naglašava, gotovo i ne priča, sagledan je iz perspektive liječenih ovisnika. Oni su smisao pronašli baš u radu s ovisnicima. Posljednji film programa imamo prilike gledati sutra, “Do slobode”, još jednog bh. autora Jasenka Pašića.
A kad su u pitanju lokalne teme i filmovi posvećeni zajednici, odnosno bosanskoherecegoačkom društvu, u programu “AJB Prikazuje” prikazan je prvi film u produkciji Al Jazeere Balkans, “Pisar novih stećaka” (2021) bh. redatelja Dragana Stanimirovića i Almira Berkovca. Iako u osnovi karakterističan televizijski dokumentarac, kojem je informacija primarnija od vizualizacije, filmični protagonist iznosi priču bosanskog srednjovjekovlja u simboličnim relacijama prema suvremenosti. Danas je na programu “AJB Prikazuje” film “Posljednja krava u selu” (2021) Kenana Kulenovića, koji prezentira teme specifične za društvo unutar kojeg se Festival odvija, zaključimo, i kome se prvenstveno obraća.
Natjecateljski program pak i dalje ostaje na bosanskom tlu filmom, doduše talijanskog redatelja, Francesca Montagnera. Dokumentarac “Brotherhood” / “Čiary” (2021), uprizorujući problematiku religijske indoktrinacije, istovremeno suptilno otkriva njene uzroke u sistemskoj ignoranciji i ekonomski izazvanoj marginalizaciji. Na istom tragu političku represiju otkriva film “Only the Devil Lives Without Hope” / “Endast djävulen lever utan hopp” (2020) švedskog autora Magnusa Gerttena, prikazujući nam manje poznatu stranu uzbekistanske političke svakodnevice. Ipak, opušteniji ton donosi “Roger Federer: The Reunion” (2021) švicarskog dvojca Flavio Gerber – Alun Meyerhans, film o teniskom velikanu iz naslova. Jučerašnji dan zaključili smo zapaženim “Colectivom / “Collective” (2019) Alexandera Nanaua dokumentarnim prikazom, iz igranih filmova već poznate boljke rumunjskog društva – zdravstvenog sistema. Čini se da su igrani i dokumentarni rod zaista svodivi na jedno.
