Navijači Hajduka nedavnom su kampanjom Livaja ostani praktički nagovorili na – ostanak najboljeg igrača kluba Marka Livaje. “Da sam i htio otići, to ne bi bilo moguće”, rekla je nakon potpisa ugovora vrsna polušpica hrvatskog nogometnog giganta. Splitsko stanje uma, klapa tko zna koja. Makar danas, u ovom trenutku, sutra šta bude-bude – priča sa sretnim završetkom. Svatko tko imalo nosi bijelu boju u srcu, zaslužio je naramak sretnih vijesti s Poljuda. Bog zna da je takvih u posljednjih previše godina bilo mikroskopski malo. Hm, čekajte malo! Ako je već uspjela nogometna kampanja, zašto ne bi i životno-zdravstvena? Možda da polako počnemo iscrtavati transparente, započnemo kampanju putem društvenih mreža i nagovorimo koronu da počne pakirati kofere? Onako, bilo bi lijepo, pošteno, dosta si nas zajebavala ove zadnje dvije godine, sad je red da pokupiš prnje, karta u jednom smjeru odavno je spremna.
Priča izmaštana u holivudskom studiju za siromašne Vašeg glavnog urednika, dakako, uopće ne pije vodu. Ali znate što pije? Nepretenciozni, prhko-srcegrijući dokumentarci o koronavirusu! Koliko je takvih na tržištu, ne znamo. Posve sigurno – mnogo manje od onih ozbiljnih (dakako, i potrebnih!) koji pandemiju obrađuju iz autorskih, novinarskih, znanstvenih, medicinskih, društveno-političkih te svih ostalih mogućih i nemogućih kuteva. No, ako tražite lagašan, duhovit i prije svega indikativan dokumentarac koji će u manje od šest minuta rastvoriti svu apsurdnost (i ljepotu!) kućanstva u prisilnoj karanteni, onda ste došli na pravo mjesto! “U karanteni s klinkom” / “The Reality of Confinement With a Four-Year-Old” / “Confinados con una niña de 4 años” (2020) španjolskog autora Pola Mallafréa član je Međunarodne konkurencije 17. ZagrebDoxa, a nudi uvid u izoliranu stvarnost obitelji koju osim redatelja još sačinjavaju njegova družica Ángela, četverogodišnja kćerka Vera i mačak Ludwig. Proteklih petnaest dana svi sustanari (osim Ludwiga, kojem je kućni pritvor ionako uobičajena svakodnevica) prisiljeni su 24 sata dijeliti unutrašnjost malog stana. Korona je pustila pipke i do Španjolske, ali mlada, mala i sretna družina ne očavaja previše. Pa kako i bi, kad imaju dovoljno prostora na balkonu, prirodnog svjetla, Wi-Fi i – gusarski brod. Stan bez gusarsko broda jednostavno nije stan!
Izolacija nije jednostavna, a koja jest? No, kad se stvari uistinu pojednostave onda Polovo parafraziranje Verinih riječi “sve što trebam i želim već je ovdje” na samom kraju filma – usred neizvjesnosti, bolesti i smrti – odzvanjaju kao najveća istina ikad izrečena.
Dinamičnom izmjena kadrova uz naraciju samog redatelja Pola Mallafréa, doznajemo koliko se zbog korone zapravo promijenila obiteljska svakodnevica: gledanje filmova sada je postala svakodnevna aktivnost (prisilna Mary Poppins, nevoljko-šaljivo će grimasama sugerirati roditelji), ovisnost o društvenim mrežama poprimila zabrinjavajuće razmjere, a tema za razgovor ponestalo brzinom kakvom su nekoć u Hrvatskoj isparavale zalihe toaletnog papira. Pandemija je, doduše, donijela i cijeli niz drugih, pozitivnih stvari. Tako je cijeli stan postao svojevrsna izmaštana dječja utopija, preslikana iz kakve šarene slikovnice, od dvoraca do ljuljački i fizičkih prepreka koje je potrebno vješto zaobići, a usput se zabaviti i zdravstveno uzdignuti. Kako ide ona narodna? “Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna”? “U karanteni s klinkom” lijepo potvrđuje spomenutu mudrost, Pol i Ángela u zajedničkim dvoplanskim kadrovima isijavaju toplinom i međusobnom kemijom, telepatskim razumijevanjem svojstvenom dugogodišnjim, iskusnim parovima, suborcima do smrti. Izolacija nije jednostavna, a koja jest? No, kad se stvari uistinu pojednostave onda Polovo parafraziranje Verinih riječi “sve što trebam i želim već je ovdje” na samom kraju filma – usred neizvjesnosti, bolesti i smrti – odzvanjaju kao najveća istina ikad izrečena.