Recenzije"1971: The Year That Music Changed Everything" - Godina za pamćenje

“1971: The Year That Music Changed Everything” – Godina za pamćenje

|

Svaka glazbena dekada nosi vlastite posebnosti; svaka i generacijski obilježavajuće albume. No, što ako se kreativni impuls jednog desetljeća magično transferira u jednu posebnu godinu, koja će još dugo nakon inspirirati same glazbenike, ali i novinare, književnike, filmske redatelje. U Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji poznata kao proljećarska godina – 1971., svijetu je uslijed tektonskih društvenih promjena donijela eksploziju nevjerojatne niske ploča čije vibracije osjećamo i danas. Nedavno na Apple TV-u objavljena osmodijelna serija “1971: The Year That Music Changed Everything” (2021) hvata ovaj kreativni bljesak, kroz priče o rađanju pjesmi i albuma svakojakih glazbenih zvijezda: od Beatlesa i Stonesa do Marvina Gayea, Slya Stonea, Davida Bowieja i mnogih drugih. Mnogih, mnogih drugih… Režijske supervizije serijala – ako tako možemo nazvati njegov posao – primio se izvrsni britanski autor Asif Kapadia (“Senna”, “Amy”, “Diego Maradona”), dok su po četiri pojedinačne epizode režirali njegove kolege Danielle Peck i James Rogan.

Kapadia i spomenuti dvojac podastiru uistinu iscrpnu arhivsku građu, izbjegavajući – Kapadia je, uostalom, po tome već poznat – dovođenje protagonista pred kameru, pa izjave glazbenika (bilo iz prošlosti, bilo hvatane s višedesetljetnim odmakom) slušamo u voice-overu, dok se pred nama nesmiljenim tempom izmjenjuju uglavnom kadrovi kaotične američke stvarnosti opterećene utezima Vijetnamskog rata, rasne nejednakosti i Nixonove korumpirane administracije. Ako je ikada glazba služila kao soundtrack aktualnih događaja, čak ih djelomično imala snagu i oblikovati, onda je to upravo 1971. s albumima Carole King (“Tapestry”), Joni Mitchell (“Blue”), Davida Bowieja (“Hunky Dory”), Marvina Gayea (“What’s Going On”), Billa Withersa (“Just as I Am”), Stonesa (“Stick Fingers”), “The Whoa” (“Who’s Next”), Johna Lennona (“Imagine”) i još hrpetine drugih umjetnika od kojih mnogi i nisu spomenuti u ovom doku-serijalu. Uzbudljiva vremena zaslužuju jednake albume, a društveni komentar cijele sile glazbenika – kao vjerojatno nikad dotad u povijesti – nije izostao. Glazba kao produžena ruka pobunjeničke mladeži i krik koji se čuje s obje strane velike bare, bilo da se radi o slobodi medija (britanski “Oz”), marševima za kraj Vijetnamskog rata ili onima za rasnu jednakost.

“1971: The Year That Music Changed Everything” ne nudi hagiografski presjek turbulentnog vremena – i dok se s razlogom slavi kreativnost glazbenika i njihova tadašnja uloga pri oblikovanju javnog mijenja i društvenih promjena, autori ne bježe od manje laskavih činjenica i prizora.

“1971: The Year That Music Changed Everything” ne nudi hagiografski presjek turbulentnog vremena – i dok se s razlogom slavi kreativnost glazbenika i njihova tadašnja uloga pri oblikovanju javnog mijenja i društvenih promjena, autori ne bježe od manje laskavih činjenica i prizora, poput heroinske ovisnosti dobrog dijela Stonesa (kljucajući Keith Richards iz svih kuteva) za vrijeme snimanja antologijskog albuma “Exile on Main St.” u Južnoj Francuskoj. Nešto manje jeze donose ljudski trenuci psovanja Johna Lennona za vrijeme milijuntog ponavljanja refrena u “Gimme Some Truth”, vidljivo drhtajuće nervoze Georga Harrisona pred njujorški dobrotvorni koncert za bangladeške izbjeglice ili posvemašnja izgubljenost u vremenu i prostoru tada još nepoznatog Davida Bowieja (“Freak in the dress”, kako su ga tada izrugivali; David bez Bowieja) u društvu ne previše impresioniranog Andyja Warhola.

Sedamdesete – točnije naslovna godina u pitanju, kirurški je iza sebe službeno (onaj neslužbeni se pripisuje koncertu Stonesa u Altamontu, 6. prosinca 1969.) odstranila nasljeđe miroljubive djece cvijeća i na površinu počela izvlačiti nemjerljivo agresivniju zvijer, duh kojeg će kasnije biti nemoguće vratiti u bocu (sustavno prisluškivanje i uništavanje Crnih pantera, Charles Manson, neredi u Attici i ubojstvo aktivista Georgea Jacksona, pokolj studenata na Kent Stateu, zvjerstva američkih vojnika u Vijetnamu…). Zlobnici bi mogli poentirati s tezom o glazbenicima koji tek reagiraju na stvarnost, umjesto da istu pomažu promijeniti nabolje. Oni doku-kritičarski, pak, da su Kapadia i društvo tek lijepo narezali i upakirali otprije poznate informacije u koherentnu cjelinu, koja zna otploviti prema prema fluktuirajućim, razbarušenim rukavcima. Validne poante o kojima se može razgovarati, ali dojam je da autori u snimanje serijala “1971: The Year That Music Changed Everything” nisu ušli s ambicijom ultimativnog enciklopedijskog otključavanja jedne turbulentne ere, koliko široj publici ponuditi pitak, mrvicu drugačiji i inteligentan uvid u godinu koja je uzdrmala temelje modernog društva. Godinu koja je  makar na trenutak ponudila nadu da glazba posjeduje moć promijeniti svijet.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"1971: The Year That Music Changed Everything"
Režija: Asif Kapadia, Danielle Peck i James Rogan
Producentica: Danielle Peck
Montaža: Simon Barker
Glazba: Alexander Parsons
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2021.
Broj epizoda i trajanje: 8 / cca. 360 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Asif Kapadia, Danielle Peck i James Rogan<br> Producentica: Danielle Peck<br> Montaža: Simon Barker<br> Glazba: Alexander Parsons<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Broj epizoda i trajanje: 8 / cca. 360 minuta"1971: The Year That Music Changed Everything" - Godina za pamćenje