Recenzije"Pelé" - Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu

“Pelé” – Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu

|

Edson Arantes do NascimentoPelé za prijatelje, u svojoj je karijeri odigrao 1367 utakmica i postigao 1283 gola. Osvojio je još uvijek rekordna tri naslova svjetska prvaka sa svojom zemljom, Brazilom naravno, gdje i dan danas ima status hodajućeg božanstva. Brži, jači, agilniji od svih suparnika, Pelé je često djelovao kao da igra s reprezentacijom obližnje zgrade, a ne najboljim što u to vrijeme nogomet može ponuditi. Po mnogima – često u javnim nastupima i po samome sebi – najveći nogometaš svih vremena. Uvijek probitačni Netflix nije propustio priliku izbaciti dokumentarac o nogometnoj legendi, premda je posao povjeren dvojici relativno nepoznatih autora, Benu Nicholasu i Davidu Tryhornu, od kojih je potonji prethodno režirao nekoliko sportskih dokumentaraca. Konačni proizvod nije nešto zbog čega ćete pasti u nesvijest, ostaje pak pitanje kako bi film izgledao u rukama iskusnijeg i talentiranijeg autora…

Dakle, ako je i bilo kakvih sumnji – “Pelé” ne spada u naslove koji će redefinirati žanr sportskog dokumentarnog filma. Radi se o netalasajućem, srednjestrujaški gledljivom biografskom dokumentarcu koji kronološki sažima igračevu karijeru, od tinejdžerskih početaka u Santosu i mitskog debija za reprezentaciju na SP-u u Švedskoj 1958. godini, sve do odlaska sa stilom i još jednim osvojenim naslovom 1970. godine na Svjetskom prvenstvu u Meksiku. U prvom je planu Peléova sportska karijera, osobni aspekti nogometaševog života spominju se rijetko, natuknično, poput prisjećanja na težak život siromašne obitelji (kao dječak je čistio cipele za džeperac) ili prvi brak s Rosemeri dos Reis Cholbi u koju nije bio zaljubljen do ušiju. Svaka faza nogometaševog (sportskog) puta popraćena je lijepom količinom pogođenog arhivskog materijala, uz pripadajuću količinu klasičnih govorećih glava (lijepo je vidjeti još uvijek živahnog legendarnog brazilskog izbornika Márija Zagalla, koji se može podičiti s rekordna četiri osvojena Svjetska prvenstva!). Posebno dirljivo i nažalost rijetko autentično poglavlje filma, zauzima reunion s bivšim suigračima gdje Pelé ponovno na trenutak postaje jedan od dečkiju, navlačeći svoj prepoznatljiv razoružavajući osmijeh.

Ostaje žal da se filma umjesto Bena Nicholasa i Davida Tryhorna nije prihvatio netko Kapadijinog renomea.

Ako se kao i višepotpisani autor Peléa posljednje sjećate po vječnim svađama s Maradonom oko titule najboljeg nogometaša u povijesti, onda će i vas iznenaditi prvi kadar u kojem sportski velikan, uz pomoć invalidskih kolica ulazi u doseg kamere. 80-godišnjak, naime, posljednjih nekoliko godina ima problema s kukovima, zbog čega rijetko izlazi iz stana. U takvom, pomalo depresivnom stanju – kilometrima daleko od samopouzdane individue kakvu smo navikli gledati u javnim obraćanjima – zatičemo pomalo umornog, melankoličnog Peléa koji uslijed prizivanja pojedinih uspomena, pred kamerama zna pustiti i pokoju spontanu suzu. S druge strane, Peléovi kritičari i danas će oštro potegnuti po nogometaševoj stvarnoj ostavštini, optužujući brazilsku desetku za gromoglasnu, neutralnu šutnju tijekom dvadesetogodišnje brazilske vojne diktature (1964. – 1985.). Naročito se to odnosi na razdoblje političke vladavine zloglasnog predsjednika Emílija Garrastazu Médicija, koji je Peléa i pripadajuće nogometne uspjehe koristio u marketinške, kruha i igara svrhe, kako bi otupio oštricu nezadovoljstva svojih sunarodnjaka. Takva su bila vremena, govori Edson Arantes do Nascimento; on je bio samo sportaš i ništa se ionako nije moglo promijeniti. Za razliku od njegovih sunarodnjaka, Pelé na svojoj koži nije osjetio pritisak đona vojne čizme.

Rivalstvo dvojice najvećih nogometaša u povijesti nastavlja se i na filmskom platnu. A ovdje je (još jednu?) pobjedu izvojevao Mali zeleni“Diego Maradona” (2019) Asifa Kapadije nemjerljivo je beskompromisniji film, sveobuhvatniji, istraživački pokriven do posljednje baze od “Peléa”, koji ne čačka previše ispod površine uglavnom poznatih, da ne kažemo lako dostupnih informacija. Naravno, karakterom i kasnijom osobnom prtljagom životi dvojice nogometnih virtuoza odlaze na različite kolosjeke, Maradonin na višestruko mračniji. Svejedno, ostaje žal da se filma umjesto Bena Nicholasa i Davida Tryhorna nije prihvatio netko Kapadijinog renomea, pa umjesto srednjestrujaškog, pomalo popeglanog PR-uratka, priču o Peléu provukao kroz autorsko-kritičkiji filter – iz šireg konteksta rase, povijesno-političkog trenutka, karakternog profiliranja pa sve do razdoblja provedenog u Americi kao soccer igrača-ambasadora u NY Cosmosu. Šteta.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"Pelé"
Redatelji i producenti: Ben Nicholas i David Tryhorn
Direktor fotografije: Michael Latham
Montaža: Matteo Bini i Andrew Hewitt
Glazba: Felipe Kim
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 108 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Redatelji i producenti: Ben Nicholas i David Tryhorn<br> Direktor fotografije: Michael Latham<br> Montaža: Matteo Bini i Andrew Hewitt<br> Glazba: Felipe Kim<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 108 minuta"Pelé" - Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu