PočetnaRecenzije"Pelé" - Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu

“Pelé” – Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu

-

Edson Arantes do NascimentoPelé za prijatelje, u svojoj je karijeri odigrao 1367 utakmica i postigao 1283 gola. Osvojio je još uvijek rekordna tri naslova svjetska prvaka sa svojom zemljom, Brazilom naravno, gdje i dan danas ima status hodajućeg božanstva. Brži, jači, agilniji od svih suparnika, Pelé je često djelovao kao da igra s reprezentacijom obližnje zgrade, a ne najboljim što u to vrijeme nogomet može ponuditi. Po mnogima – često u javnim nastupima i po samome sebi – najveći nogometaš svih vremena. Uvijek probitačni Netflix nije propustio priliku izbaciti dokumentarac o nogometnoj legendi, premda je posao povjeren dvojici relativno nepoznatih autora, Benu Nicholasu i Davidu Tryhornu, od kojih je potonji prethodno režirao nekoliko sportskih dokumentaraca. Konačni proizvod nije nešto zbog čega ćete pasti u nesvijest, ostaje pak pitanje kako bi film izgledao u rukama iskusnijeg i talentiranijeg autora…

Dakle, ako je i bilo kakvih sumnji – “Pelé” ne spada u naslove koji će redefinirati žanr sportskog dokumentarnog filma. Radi se o netalasajućem, srednjestrujaški gledljivom biografskom dokumentarcu koji kronološki sažima igračevu karijeru, od tinejdžerskih početaka u Santosu i mitskog debija za reprezentaciju na SP-u u Švedskoj 1958. godini, sve do odlaska sa stilom i još jednim osvojenim naslovom 1970. godine na Svjetskom prvenstvu u Meksiku. U prvom je planu Peléova sportska karijera, osobni aspekti nogometaševog života spominju se rijetko, natuknično, poput prisjećanja na težak život siromašne obitelji (kao dječak je čistio cipele za džeperac) ili prvi brak s Rosemeri dos Reis Cholbi u koju nije bio zaljubljen do ušiju. Svaka faza nogometaševog (sportskog) puta popraćena je lijepom količinom pogođenog arhivskog materijala, uz pripadajuću količinu klasičnih govorećih glava (lijepo je vidjeti još uvijek živahnog legendarnog brazilskog izbornika Márija Zagalla, koji se može podičiti s rekordna četiri osvojena Svjetska prvenstva!). Posebno dirljivo i nažalost rijetko autentično poglavlje filma, zauzima reunion s bivšim suigračima gdje Pelé ponovno na trenutak postaje jedan od dečkiju, navlačeći svoj prepoznatljiv razoružavajući osmijeh.

Ostaje žal da se filma umjesto Bena Nicholasa i Davida Tryhorna nije prihvatio netko Kapadijinog renomea.

Ako se kao i višepotpisani autor Peléa posljednje sjećate po vječnim svađama s Maradonom oko titule najboljeg nogometaša u povijesti, onda će i vas iznenaditi prvi kadar u kojem sportski velikan, uz pomoć invalidskih kolica ulazi u doseg kamere. 80-godišnjak, naime, posljednjih nekoliko godina ima problema s kukovima, zbog čega rijetko izlazi iz stana. U takvom, pomalo depresivnom stanju – kilometrima daleko od samopouzdane individue kakvu smo navikli gledati u javnim obraćanjima – zatičemo pomalo umornog, melankoličnog Peléa koji uslijed prizivanja pojedinih uspomena, pred kamerama zna pustiti i pokoju spontanu suzu. S druge strane, Peléovi kritičari i danas će oštro potegnuti po nogometaševoj stvarnoj ostavštini, optužujući brazilsku desetku za gromoglasnu, neutralnu šutnju tijekom dvadesetogodišnje brazilske vojne diktature (1964. – 1985.). Naročito se to odnosi na razdoblje političke vladavine zloglasnog predsjednika Emílija Garrastazu Médicija, koji je Peléa i pripadajuće nogometne uspjehe koristio u marketinške, kruha i igara svrhe, kako bi otupio oštricu nezadovoljstva svojih sunarodnjaka. Takva su bila vremena, govori Edson Arantes do Nascimento; on je bio samo sportaš i ništa se ionako nije moglo promijeniti. Za razliku od njegovih sunarodnjaka, Pelé na svojoj koži nije osjetio pritisak đona vojne čizme.

Rivalstvo dvojice najvećih nogometaša u povijesti nastavlja se i na filmskom platnu. A ovdje je (još jednu?) pobjedu izvojevao Mali zeleni“Diego Maradona” (2019) Asifa Kapadije nemjerljivo je beskompromisniji film, sveobuhvatniji, istraživački pokriven do posljednje baze od “Peléa”, koji ne čačka previše ispod površine uglavnom poznatih, da ne kažemo lako dostupnih informacija. Naravno, karakterom i kasnijom osobnom prtljagom životi dvojice nogometnih virtuoza odlaze na različite kolosjeke, Maradonin na višestruko mračniji. Svejedno, ostaje žal da se filma umjesto Bena Nicholasa i Davida Tryhorna nije prihvatio netko Kapadijinog renomea, pa umjesto srednjestrujaškog, pomalo popeglanog PR-uratka, priču o Peléu provukao kroz autorsko-kritičkiji filter – iz šireg konteksta rase, povijesno-političkog trenutka, karakternog profiliranja pa sve do razdoblja provedenog u Americi kao soccer igrača-ambasadora u NY Cosmosu. Šteta.

"Pelé"
Redatelji i producenti: Ben Nicholas i David Tryhorn
Direktor fotografije: Michael Latham
Montaža: Matteo Bini i Andrew Hewitt
Glazba: Felipe Kim
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 108 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“El Shatt – nacrt za utopiju” Ivana Ramljaka u natjecateljskoj konkurenciji 66. DOK Leipziga

Hrvatski dokumentarac "EL Shatt - nacrt za utopiju" Ivana Ramljaka ušao je u natjecateljsku konkurenciju 66. DOK Leipziga.

Deset godina portala Dokumentarni.net

Vaš i naš Dokumentarni.net danas slavi deset godina postojanja!

6. AJB DOC: Sabiranje priča

Za AJB DOC Film Festival postaje jasno da se upisao na mapu festivala regionalnih festivala, donoseći prepoznatljiv sadržaj.

Dvanaest dokumentaraca u programu punoljetnog DOKUarta

Dvanaest dokumentaraca prikazat će se u programu ovogodišnjeg, punoljetnog DOKUarta (Bjelovar, 6. - 13.10.).

Objavljen program 24. Mediteran Film Festivala

Poznat je program 24. Mediteran Film Festivala, koji će se od 10. do 14. listopada održavati u Širokom Brijegu.

Otvorene prijave za radionicu u okviru programa “Mali DOKUart”

Otvorene su prijave za radionicu u okviru ovogodišnjeg programa "Mali DOKUart", bjelovarskog festivala DOKUart.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

6. AJB DOC: “Dolazak proljeća u Buču” – Nakon okupacije

"Dolazak proljeća u Buču" / "When Spring Came to Bucha" (2022) Mile Tešajeve i Marcusa Lenza osvojio je glavnu nagradu na 6. AJB DOC-u.

6. AJB DOC: “Flotacija” – Flotiranje silnica svekolikosti

"Flotacija" (2023) Eluned Zoë Aiano i Alesandre Tatić osvojila je Posebno priznanje žirija na 6. AJB DOC-u.

Nagrada publike 6. AJB DOC-a dokumentarcu “Braća Musemić”

Ovogodiošnja Nagrada publike AJB DOC-a pripala je dokumentarnom filmu "Braća Musemić" autora Edina Isanovića i redatelja Nihada Ušanovića.
Redatelji i producenti: Ben Nicholas i David Tryhorn<br> Direktor fotografije: Michael Latham<br> Montaža: Matteo Bini i Andrew Hewitt<br> Glazba: Felipe Kim<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 108 minuta"Pelé" - Gledljiv biografski dokumentarac o nogometnom božanstvu