PočetnaRecenzije"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta

“Forman vs. Forman” – Sloboda protiv autoriteta

|

Češko-američki redatelj Miloš Forman pripada odabranoj grupi filmskih autora s dva simultano osvojena Oscara za najbolju režiju i najbolji film: uspjelo mu je to s “Letom iznad kukavičjeg gnjezda” / “One Flew Over the Cuckoo’s Nest” (1975) i s “Amadeusom” (1984). No, njegova životna priča prije ovih uspjeha nije nimalo lagodna. Od smrti roditelja u koncentracijskim logorima, do učestalog seljenja i prvih postignuća na polju čehoslovačke kinematografije u doba represivnog komunizma, pa sve do odlaska u Hollywood i nemogućnosti povratka u rodnu zemlju sve do sredine osamdesetih, Forman je životni vijek proveo pokušavajući se osloboditi okova autoriteta. Ta borba za slobodu konstantna je tema njegovih filmova – od ranih crno-bijelih uradaka, pa do radova nastalih u kasnoj stvaralačkoj fazi, primjerice “Narod protiv Larryja Flynta” / “The People vs. Larry Flynt” iz 1996. godine.

Borba je također i lajtmotiv dokumentarne biografije “Forman vs. Forman” (2019) koju smo trebali gledati na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Nastao u režiji češke redateljice Helene Třeštikove te njenog montažera i suredatelja Jakuba Hejne, film kronološki prati život ovog filmskog velikana sve do njegove smrti prije dvije godine, služeći se gotovo isključivo Formanovim vlastitim riječima (bilo iz ranijih filmova i intervjua ili pak odlomaka iz Miloševe autobiografije “What Do I Know?” pročitanih glasom njegovoga sina Petra) te mnoštvom kvalitetne arhivske građe poput kućnih snimaka i materijala sa setova autorovih slavnih filmova.

Ovakav pristup u kojemu glavnu riječ vodi sam subjekt filma bez mnogo inputa sa strane, omogućuje nam shvaćanje filozofije iza Formanovog rada na izravan i osoban način. Njegove misli iznesene u gotovo jednakoj mjeri na češkom i engleskom jeziku, otkrivaju filmskog autora predanog svojoj misiji, a čiji je rad od početka duboko ukorijenjen u političkom otporu, počevši od onoga kako sam kaže prema “enormnoj količini sranja” kojim je narod zasipan u propagandi – jedinom sastojku čehoslovačkoga filma šezdesetih. Naravno, taj duh autoritativnog sustava utjelovit će zloglasna sestra Ratched u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”, a upravo će Formanovo iskustvo s takvim sistemom njegov film učiniti kvalitetnijim i slavnijim od književnog predloška Kena Keseyja.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj. Ovo se najbolje otkriva u epizodi kada je napokon pozvan u Hollywood snimiti film o hipijevskoj kulturi (komercijalno neuspješan, ali kanskim Grand Prixom nagrađen “Taking Off”) – tada uviđa da djeca cvijeća svoju slobodu najčešće koriste kako bi se napušavala i zurila u plafon; ili pak kad uspoređuje kako se uspjeh filma u komunizmu prepušta u ruke neukog cenzora, dok u Sjedinjenim Državama istu zadaću na sebe preuzima prosudba jednako neuke publike. Pritom Forman ipak, naravno, više vjeruje gledateljima nego aparatčicima.

“Forman vs. Forman” otkriva i cijeli niz produkcijskih problema za vrijeme snimanja Oscarom nagrađenog filma “Amadeus”, kada je Milošu napokon dozvoljen povratak u Čehoslovačku. Film donosi i detalje njegovog prijateljstva s nekadašnjim školskim kolegom i budućim češkim predsjednikom Václavom Havelom, no o Formanu ipak daleko najviše saznajemo iz kućnih snimki, poput one u kojoj svojim sinovima blizancima (onima rođenim u SAD-u) opušten u fotelji daje svoje mišljenje o kvaliteti filma “Posljednji samuraj” / “The Last Samurai” (2003) Edwarda Zwicka. Premda se dokumentarac u pravilu ne bavi Formanovim privatnim životom osim u najosnovnijim crtama, upravo iz ovakvog kućnog materijala, kao i snimki proučavanja života pataka na svojem imanju ili cijepanja drva, dovoljno i izravno otkrivamo čovjeka u autoru. Sve ovo dodatno upotpunjuje dojam da film Třeštikove i Hejne ipak oslikava cjelokupan portret umjetnika, čije će djelo zasigurno utjecati na više generacija nadolazećih filmaša.

"Forman vs. Forman"
Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna
Scenarij: Helena Třeštíková
Producentica: Kateřina Černá
Direktor fotografije: David Cysař
Montaža: Jakub Hejna
Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 78 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

19. DOKUart: Nagrada publike dokumentarcu “Naša djeca” Silvestra Kolbasa

Nagradu publike ovogodišnjeg, 19. DOKUarta osvojio je film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa.

19. DOKUart: “Susjed Abdi” – U životu je važna velika slika

"Susjed Abdi" (2022) je i stilski konzistentan izvještaj o tome što sve digitalne tehnologije mogu uz malo mašte.

Dokumentarcu “Izbor za Miss zatvora” Srđana Šarenca Grand Prix 25. Mediteran Film Festivala

"Izbor za Miss zatvora" (2024) bh redatelja Srđana Šarenca osvojio je Grand Prix te Nagradu publiku 25. Mediteran Film Festivala.

20. Festival 25 FPS: “Iščezavanje” – Sanjive slike nestajućeg Japana

"Iščezavanje" / "Fade" (2023) Asako Ujite je na ovogodišnjem, 20. Festivalu 25 FPS dobio jednu od Grand Prix nagrada.

Treće izdanje “Kritike i društva” u Dokukinu KIC

Treće izdanje filmsko-diskurzivnog programa "Kritika i društvo" u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara održat će se u ponedjeljak, 14. listopada i utorak, 15. listopada, u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Kinoteka apstraktnog statusa

Položaj Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) od devedesetih se periodički postavlja u centar šire društvene rasprave.

25. Mediteran Film Festival: “Izbor za Miss zatvora” – Bez leda u žilama

U Ženskoj kaznionici Pirajui Šarenčeva je ekipa filma "Izbor za Miss zatvora" (2024) popratila razdoblje priprema i održavanja događaja iz naslova.

19. DOKUart: “Moje tijelo” – Zamka plitke sentimentalnosti filmskog eseja

"Moje tijelo" Margreth Olin je u konačnici upao u zamku banalnosti te manjka znanja i senzibiliteta za tisućljetne patrijarhalne obrasce.

Wen Hui – Dokumentarizam kao pokretna slika

Posljednji ovogodišnji "Istočni horizonti" donose portret Wen Hui, jedne od pionirki suvremene plesne prakse i koreografije u Kini.

“Dulum zemlje” kao prva hrvatska produkcija sa zelenim pečatom

"Dulum zemlje" je prva hrvatska audiovizualna produkcija koja posjeduje Green Film (Zeleni film) certifikat.
Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna<br> Scenarij: Helena Třeštíková<br> Producentica: Kateřina Černá<br> Direktor fotografije: David Cysař<br> Montaža: Jakub Hejna<br> Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 78 minuta"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta