IntervjuiIvan Ramljak: "U Korčuli su nekad zimi radila dva disko-kluba - za...

Ivan Ramljak: “U Korčuli su nekad zimi radila dva disko-kluba – za današnje prilike SF”

|

Naredna dva vikenda u zagrebačko Dokukino KIC donose nekoliko dokumentarnih filmova posvećenih istraživanju utjecaja turizma na ekonomiju, kulturu i okoliš. Specijalizirani program “Pomoć! Dolaze (li) turisti?” popunit će i eksperimentalni dokumentarac “Mezostajun” (Restart, 2018.) Ivana Ramljaka, koji istražuje uspavanost otoka Korčule za vrijeme zimskog perioda. Film je svjetsku premijeru imao prije dvije godine na Danima hrvatskog filma, a filmski kritičar Damir Radić piše o njemu između ostalog, kao prvom Ramljakovom dokumentarcu “gdje prostori i ljudi nisu sustavno odvojeni po principu odvojenosti slike i zvuka”.

“‘Mezostajun’ je nastao kao nusprodukt ‘Kino otoka’. Za vrijeme snimanja njegovog trailera, početkom prvog mjeseca proveo sam desetak dana u Korčuli i ostao zapanjen (ne)funkcioniranjem grada u zimskom periodu. Dućani, restorani, pekare, većina kafića… Sve je bilo zatvoreno, čak su i apoteka, pošta i uredi općine radili skraćeno”, govori za naš portal Ivan Ramljak.

“Do 16 sati moglo se vidjeti izuzetno malo ljudi po cesti, a nakon toga ništa. Čak i za vrijeme sunčanih dana i ugodnih 13 stupnjeva, grad bi bio sablasno pust. Ista situacija događa se zadnjih pet-šest godina i u drugim manjim dalmatinskim mjestima, kao i u gradskim jezgrama Splita i Dubrovnika. Gradovi su suspendirali svoje funkcije za vlastite stanovnike, posvetivši se isključivo periodu turizma – od Uskrsa do Svih svetih. A tako nije bilo ni u najgore vrijeme rata i neimaštine. U Korčuli su na primjer u zimu 1994./95. radila dva disko-kluba, što je za današnje prilike science fiction. Motivacija mi je stoga bila osvijestiti taj problem. Najapsurdnije je da zbog pandemije koronavirusa Korčula sad i usred ljeta izgleda tako; bio sam tamo baš prošli tjedan. Nadam se da će ova situacija ipak natjerati odgovorne da promisle o budućnosti grada i toj suicidalnoj opsjednutosti turizmom”, ističe naš redatelj.

Koncept “Mezostajuna” bio je, kaže, bar na prvu dosta jednostavan…

“Razmišljajući o konceptu, činilo mi se da će najviše efekta napraviti jedan dosta banalan postupak – spajanje zimske slike pustoši s ljetnim zvukom istih lokacija. Ideja je bila da gledatelj iz zvukovne naracije svakog kadra/situacije pokuša u svojoj glavi iskonstruirati sliku tog života koji nedostaje. Na moje veliko veselje film je dobro prihvaćen po Dalmaciji, gdje se dosta puštao u sklopu projekta Kino Mediteran. Što se tiče inozemne recepcije, film nije puno putovao, ali je prepoznat na DOK Leipzigu gdje je lani imao uspješnu projekciju”, kaže nam autor.

Za film se, pak, veže još jedna zanimljivost.

“‘Mezostajun’ je sniman sa 16-milimetarskom filmskom kamerom. Mislim da je to još uvijek zadnji domaći dokumentarac snimljen na tom mediju, a nadam se da neće tako i ostati. Razlog je moja ljubav prema filmskoj vrpci, kao i želja da se na taj način bolje postigne atmosfera napuštenosti starog grada u kojem je nekad postojao život”, govori za kraj našeg kratkog razgovora Ivan Ramljak. Film možete pogledati ovog petka, 3. srpnja od 19 sati u Dokukinu KIC, reprizu 11. srpnja od 21.30 sati.

Povezani tekstovi

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.

22. ZagrebDox: “Sjeti se moje pjesme” – Vrijeme i prostor jedne kafane

"Sjeti se moje pjesme" nadilazi okvir dokumentarca o prostoru i postaje suptilna refleksija o kolektivnom pamćenju i krhkosti zajedničkog života.

Igoru Bezinoviću i “Fiumeu” inauguralna nagrada Međunarodnog udruženja filmskih kritičara!

Inauguralni FIPRESCI Grand Prix za dokumentarni film (FIPRESCI Documentary Grand Prix) pripao je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.