Na nedavno završenom, 23. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Jihlavi (24. – 29.10.), održan je zanimljiv panel-razgovor na temu zastupljenosti istočnoeuropskih dokumentarnih filmova na doku-festivalima Zapadne Europe. Okupljanje je moderirao direktor Jihlave Marek Hovorka, dok su u raspravi sudjelovali i Luciano Barisone, producent i nekadašnji direktor Visions du Réela; Nikolaj Nikitin, umjetnički direktor Međunarodnog filmskog festivala u Pragu i bivši programer Berlinalea; Ivan Ostrochovský, producent; te Ewa Szablowska, programerka poljskog festivala New Horizons.
Istraživanje pod nazivom The East West Index analiziralo je udio istočnoeuropske dokumentaristike na ključnim festivalima dokumentarnog filma smještenih na teritoriju Zapadne Europe: Cinéma du Réelu, Visions du Réelu, CPH:DOX-u, DocsBarceloni, DocLisboi, DOK Leipzigu, FID Marseilleu te IDFA-i. Dobiveni podaci porazni su za obje strane. Naime, dokumentarci iz Istočne Europe često ne prelaze dvocifreni postotak ukupnog programa analiziranih festivala, ponekad i u korist sjevernoameričkih filmskih ostvarenja.
Tako je, primjerice, francuski Cinéma du Réel ove godine pustio tek pet posto dokumentaraca iz Istočne Europe, dok su CPH:DOX, Doclisboa (2018. godina) i FID Marseille bili nešto bolji – sa sedam posto. Najbolji domaćin istočnim susjedima u ovom društvu, doduše s podacima iz 2018. godine, pokazao se DOK Leipzig s 24 posto dokumentarnih filmova iz Istočne Europe. Očekivano, zapadnoeuropski festivali preferiraju svoju doku-industriju s pripadajućim postotkom filmova od 40 do 60 posto. Podatak o dvadesetak posto udjela sjevernoameričke dokumentaristike na nekim festivalima, mogao bi dodatno zabrinuti redatelje s istoka Europe.
S druge pak strane, festivali dokumentarnog filma Istočne Europe mnogo bolje propuštaju ostvarenja sebi bliskih podneblja. Tako je Krakovski filmski festival rekorder s 49 posto udjela istočnoeropskih dokumentaraca u svom programu, slijede ga srpski Beldocs (43 posto), Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi (41 posto), hrvatski ZagrebDox (39 posto) te kosovski DokuFest (35 posto). Sve su ovo osim Jihlave podaci iz 2019. godine; ZagrebDox je, primjerice, prošle godine imao čak 50 posto udjela istočnoeropske dokumentaristike, dovoljno za visoko drugo mjesto ukoliko gledamo podatke iz 2018. godine.
Rezultati istraživanja zabrinuli su i Mareka Hovorku, koji je ustvrdio podzastupljenost istočnoeropske dokumentaristike na zapadnim filmskim festivalima, odnosno sve veće razilaženje Istoka i Zapada Europe. Hoće li prezentirani podaci promijeniti situaciju nabolje za dokumentariste Istočne Europe, tek nam ostaje za vidjeti.
