PočetnaEsejiProzori"Nezaposlena žena s djecom" - Žena koje nije bilo

“Nezaposlena žena s djecom” – Žena koje nije bilo

-

Kada su ekonomski i socijalni portreti žene u pitanju hrvatska je dokumentaristika između dva rata omeđena dvama antologijskim ostvarenjima. S jedne strane smjestilo se remek-djelo “Od 3 do 22” (Zagreb film, 1966.) u kojem Krešo Golik igranofilmskim sredstvima portretira jedan dan u životu udane mlade radnice Smilje Glavaš. Cilj mu je bio prikazati surovu egzistenciju radničke klase, posebno njenog ženskog dijela koji dodatno pati i pod čizmom patrijarhata. Točno dvadeset godina kasnije, u jednakoj mjeri obilato se koristeći igranofilmskim izlaganjem, Krsto Papić (1933. – 2013.) snima svoj kratki portretni film “Nezaposlena žena s djecom” (Zagreb film, 1986.) u kojem kao protagonisticu također postavlja jaku, ali od društva pregaženu ženu, inženjerku geologije Danicu Miletić. I njegova glavna junakinja je majka, ali bez posla, razvedena i ne baš u cvijetu mladosti.

Obojica redatelja žestoko kritiziraju tadašnji politički sustav – sa ženama kao instrumentom prikaza sveopće sistemske nepravde, koju upravo one najsnažnije osjećaju na svojim plećima. Golikov film ove probleme ne stavlja eksplicitno na dušu Jugoslaviji i njenom društveno-političkom ustroju. Smilja, doduše, živi u državi bratstva i jedinstva, ali Golik zbog restriktivnog političkog konteksta onog doba, težište radničkih nedaća seli u domenu univerzalnog kako bi u konačnici glorificirao njihovo svakodnevno trudbovanje. Dvadeset godina kasnije, Jugoslavija počinje pucati po šavovima. Sve što ostaje ekonomska je rupa bez dna, uz sve glasniji lavež pasa rata. Papić u tim okolnostima nema više što skrivati, realistično prikazujući svoju visokoobrazovanu protagonisticu koja već godinama ne može pronaći posao. Umjesto izgradnje karijere, Danica prima nedovoljnu socijalnu pomoću, podižući u skromnoj kućici na Trnju dvoje blizanaca, dječaka i djevojčicu školske dobi. Obitelj se prehranjuje sakupljajući po okolnim šumama i proplancima samoniklo jestivo bilje. Njega jedu pred TV-om, iz kojeg suklja neki bolji život vječno rastuće Jugoslavije, kako bezbrižno cvrkuće pjesma s televizijskog ekrana.

Papić se ne libi biti direktno kritičan prema jugoslavenskom sistemu, dopuštajući glavnoj protagonistici opservaciju tadašnjeg društveno-ekonomskog konteksta iz kuta običnog radnika, k tome i ženskog. Danica u “Nezaposlenoj ženi s djecom” otvoreno govori o ljudima koji se klone socijalnih slučajeva poput njenog, bojeći se zaraze siromaštvom. Jugoslavija je osamdesetih godina još uvijek izrazito konzervativna i patrijarhalna sredina, pa su tako i neke profesije poput Daničine geološke, izrazito muške. Vjerojatno je i stoga, govori Papićeva junakinja, nemoguće naći posao u struci, pogotovo uz postojanje ekonomskih kasti iz kojih nije dopušteno napredovanje. Osim ovim provokativnim i preciznim komentarima same protagonistice, Papić svoju kritiku gradi i nimalo suptilnim slikovnim kontrastiranjem: Daničine tmurne svakodnevnice s televizijskom, koja dopire s malog ekrana. Dok njena djeca jedu skromni obrok od samoniklog bilja, kao slasticu konzumirajući kruh i pekmez, dotle s TV-aparata dopiru reklame koje u duhu pravog budućeg potrošačkog društva nude hranu iz snova. Vrhunac kontrastiranja dvaju nespojivih života, Papićevo je ubacivanje kadrova emitiranja tada popularne sapunice “Dinastija” o intrigama ultrabogate američke naftaške obitelji Carrington.

Koliko je Daničin život daleko od bajke shvatili smo mnogo ranije od ove doslovne poante hrvatskog redatelja. Vrijednost Papićeva filma ipak ne leži tek u pukom isticanju životarenja siromašnih bez trunke dostojanstva, već opomeni kako se svi politički i ekonomski sistemi svojski trude takve pojedince učiniti nevidljivima. Lažna zrcala potrošačkog društva jednokratnih ugoda i površne samodopadnosti, jednostavno ne trpe drugačija pravila. Na društvenim se mrežama nitko ne hvali svojom socijalnom pomoći, dječjim doplatkom, otkazom i razvodom. Pa ipak, sve ove manje fotogenične stvari neizbježno se događaju upravo ovdje, upravo sada i upravo nama.

“Nezaposlena žena s djecom”

  • Scenarij i režija: Krsto Papić
  • Organizacija: Ante Deronja
  • Kamera: Venci Orešković
  • Montaža: Robert Lisjak
  • Glazba: Brane Živković
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1986.
  • Trajanje: 13 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za 3. Novu školu dokumentarnog filma

Filmaktiv otvara prijave za novu, treću generaciju polaznika Nove škole dokumentarnog filma. Prijaviti se može do 15. veljače 2023. godine.

“A Marriage” Kateřine Hager i Asada Faruqija na programu Al Jazeere Balkans

Na programu Al Jazeere Balkans danas i tijekom cijelog tjedna bit će prikazivan dokumentarni film "A Marriage" Kateřine Hager i Asada Faruqija.

“Kako spasiti mrtvog prijatelja” u kinima od 14. veljače

Film Marusje Siroječovskaje, "Kako spasiti mrtvog prijatelja" / "How to Save a Dead Friend" (2022) od 14. veljače dolazi u hrvatska kina.

Otvorene prijave za 32. Dane hrvatskog filma

Otvorene su prijave za 32. Dane hrvatskog filma, koji će se održati od 15. do 20. svibnja 2023. u Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu.

“All the Beauty and the Bloodshed” – Glas kroz fotoaparat

Najnoviji film Laure Poitras, "All the Beauty and the Bloodshed" rastvara život Nan Goldin, poznate američke fotografkinje i aktivistice.

Otvorene prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator

Otvorene su prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator.

Hrvatska koprodukcija u programu 73. Berlinalea

U sklopu ovogodišnjeg Berlinalea, hrvatska će dokumentaristika biti zastupljena s jednim filmom, "Između revolucija" (2023) Vlada Petrija.

“38 at the Garden” – Osjetilo se i u Zagrebu

"38 at the Garden" (2022) debitantskog redatelja Franka Chija bavi se poznatim fenomenom košarkaškog "Linsanityja".

“All That Breathes” – Do neba i nazad

Za Oscara nominirani "All That Breathes" (2022) indijskog filmaša Shaunaka Sena, jedan je od najboljih dokumentaraca 2022. godine.

39. Sundance Film Festival: Velike nagrade doku-žirija filmovima “Going to Mars” i “The Eternal Memory”

Na 39. Sundance Film Festivalu Velike nagrade doku-žirija pripale su filmovima "Going to Mars" i "The Eternal Memory".