EsejiProzori"Nezaposlena žena s djecom" - Žena koje nije bilo

“Nezaposlena žena s djecom” – Žena koje nije bilo

|

Kada su ekonomski i socijalni portreti žene u pitanju hrvatska je dokumentaristika između dva rata omeđena dvama antologijskim ostvarenjima. S jedne strane smjestilo se remek-djelo “Od 3 do 22” (Zagreb film, 1966.) u kojem Krešo Golik igranofilmskim sredstvima portretira jedan dan u životu udane mlade radnice Smilje Glavaš. Cilj mu je bio prikazati surovu egzistenciju radničke klase, posebno njenog ženskog dijela koji dodatno pati i pod čizmom patrijarhata. Točno dvadeset godina kasnije, u jednakoj mjeri obilato se koristeći igranofilmskim izlaganjem, Krsto Papić (1933. – 2013.) snima svoj kratki portretni film “Nezaposlena žena s djecom” (Zagreb film, 1986.) u kojem kao protagonisticu također postavlja jaku, ali od društva pregaženu ženu, inženjerku geologije Danicu Miletić. I njegova glavna junakinja je majka, ali bez posla, razvedena i ne baš u cvijetu mladosti.

Obojica redatelja žestoko kritiziraju tadašnji politički sustav – sa ženama kao instrumentom prikaza sveopće sistemske nepravde, koju upravo one najsnažnije osjećaju na svojim plećima. Golikov film ove probleme ne stavlja eksplicitno na dušu Jugoslaviji i njenom društveno-političkom ustroju. Smilja, doduše, živi u državi bratstva i jedinstva, ali Golik zbog restriktivnog političkog konteksta onog doba, težište radničkih nedaća seli u domenu univerzalnog kako bi u konačnici glorificirao njihovo svakodnevno trudbovanje. Dvadeset godina kasnije, Jugoslavija počinje pucati po šavovima. Sve što ostaje ekonomska je rupa bez dna, uz sve glasniji lavež pasa rata. Papić u tim okolnostima nema više što skrivati, realistično prikazujući svoju visokoobrazovanu protagonisticu koja već godinama ne može pronaći posao. Umjesto izgradnje karijere, Danica prima nedovoljnu socijalnu pomoću, podižući u skromnoj kućici na Trnju dvoje blizanaca, dječaka i djevojčicu školske dobi. Obitelj se prehranjuje sakupljajući po okolnim šumama i proplancima samoniklo jestivo bilje. Njega jedu pred TV-om, iz kojeg suklja neki bolji život vječno rastuće Jugoslavije, kako bezbrižno cvrkuće pjesma s televizijskog ekrana.

Papić se ne libi biti direktno kritičan prema jugoslavenskom sistemu, dopuštajući glavnoj protagonistici opservaciju tadašnjeg društveno-ekonomskog konteksta iz kuta običnog radnika, k tome i ženskog. Danica u “Nezaposlenoj ženi s djecom” otvoreno govori o ljudima koji se klone socijalnih slučajeva poput njenog, bojeći se zaraze siromaštvom. Jugoslavija je osamdesetih godina još uvijek izrazito konzervativna i patrijarhalna sredina, pa su tako i neke profesije poput Daničine geološke, izrazito muške. Vjerojatno je i stoga, govori Papićeva junakinja, nemoguće naći posao u struci, pogotovo uz postojanje ekonomskih kasti iz kojih nije dopušteno napredovanje. Osim ovim provokativnim i preciznim komentarima same protagonistice, Papić svoju kritiku gradi i nimalo suptilnim slikovnim kontrastiranjem: Daničine tmurne svakodnevnice s televizijskom, koja dopire s malog ekrana. Dok njena djeca jedu skromni obrok od samoniklog bilja, kao slasticu konzumirajući kruh i pekmez, dotle s TV-aparata dopiru reklame koje u duhu pravog budućeg potrošačkog društva nude hranu iz snova. Vrhunac kontrastiranja dvaju nespojivih života, Papićevo je ubacivanje kadrova emitiranja tada popularne sapunice “Dinastija” o intrigama ultrabogate američke naftaške obitelji Carrington.

Koliko je Daničin život daleko od bajke shvatili smo mnogo ranije od ove doslovne poante hrvatskog redatelja. Vrijednost Papićeva filma ipak ne leži tek u pukom isticanju životarenja siromašnih bez trunke dostojanstva, već opomeni kako se svi politički i ekonomski sistemi svojski trude takve pojedince učiniti nevidljivima. Lažna zrcala potrošačkog društva jednokratnih ugoda i površne samodopadnosti, jednostavno ne trpe drugačija pravila. Na društvenim se mrežama nitko ne hvali svojom socijalnom pomoći, dječjim doplatkom, otkazom i razvodom. Pa ipak, sve ove manje fotogenične stvari neizbježno se događaju upravo ovdje, upravo sada i upravo nama.

“Nezaposlena žena s djecom”

  • Scenarij i režija: Krsto Papić
  • Organizacija: Ante Deronja
  • Kamera: Venci Orešković
  • Montaža: Robert Lisjak
  • Glazba: Brane Živković
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1986.
  • Trajanje: 13 minuta

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

Povezani tekstovi

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime