Prvog dana listopada zaključen je popis prijava za 92. po redu nagradu Oscar, točnije za većinu kategorija, uključujući onu za najbolji međunarodni dugometražni film. Ista je u travnju ove godine promijenila svoj naziv u Best International Feature Film (prijašnji naziv: Best Foreign Language Film). Lista još nije finalizirana, s obzirom na to da Akademija filmskih umjetnosti i znanosti mora provjeriti ispravnost svih prijava. Kao jedan od glavnih uvjeta nameće se prikazivanje u domicilnim kinima, koje je svaki od prijavljenih filmova morao odraditi između 1. listopada 2018. i 30. rujna 2019. godine.
A sad pokoju o prijavljenim dokumentarnim filmovima, u kategoriji koju velikom većinom svake godine napučuju ostvarenja igranog roda. Dakle, među morem igranih filmova, svake godine nađe se i nekoliko anomalija, u ovom slučaju dokumentaraca koji pokušavaju doći do laskavog međunarodnog zlatnog kipića. Poput “Debuta” (2017) Anastasije Mirosčničenko, tek četvrtog bjeloruskog filma u povijesti prijavljenog u oskarovsku kategoriju dugog međunarodnog metra. Redateljica sa svojim filmskom ekipom ulazi u ženski zatvor istražujući na koje sve načine boravak iza rešetaka uništava osobne i kolektivne identitete.
Iz Grčke dolazi “When Tomatoes Met Wagner” (2019), dugometražni filmski prvijenac Marianne Economou, ovjenčan kritičarskom FIPRESCI nagradom na Festivalu dokumentarnog filma u Solunu. Dokumentarac je prikazan i na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, a prati svakodnevicu nekoliko obitelji koje se u malom grčkom selu bave uzgojem rajčica i proizvodnjom meda. Litvu će pak sa svojim doku-esejem “Bridges of Time” (2018) o Baltičkom novom valu predstavljati Kristine Briede i Audrius Stonys. Film je svjetsku premijeru doživio na prošlogodišnjim Karlovim Varima, dok je“BOT”, zanimljivo, premijerno dugometražno filmsko ostvarenje za oboje autora; prije svega mislimo na Stonysa, poznatog litvanskog dokumentarista koji je dosad snimio niz, uglavnom srednjemetražnih dokumentaraca.
Od svih nefikcijskih uljeza na ovogodišnjoj listi, vjerojatno je najpoznatiji “Honeyland” / “Medena zemja” (2019) Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova iz Sjeverne Makedonije. Film o posljednjoj europskoj pčelarici osvojio je čak tri nagrade na Sundance Film Festivalu, ušavši i među ozbiljne nominacijske kandidate za nagradu Europske filmske akademije koja se tek treba dodijeliti.
Iran je u borbu za međunarodnog Oscara poslao dokumentarac “Finding Farideh” (Kourosh Ataee i Azadeh Moussavi, 2018.), čija radnja prati priču mlade Iranke koju je prije četrdeset godina usvojio nizozemski bračni par. Ova danas odrasla žena sada se vraća u rodni kraj, gdje tri obitelji tvrde da je upravo glavna protagonistica njihova biološka kćerka.
Što slijedi nakon Akademijinog verifikacijskog zelenog svjetla? Najprije skraćivanje goleme liste na desetočlanu shortlistu, dok će potom pet nominiranih biti obznanjeno u siječnju 2020. godine. Dodjela 92. Oscara održat će 2. veljače 2020. godine u losanđeleskom Dolby Theatreu.
