Kratki utorak: Otvaranje nove sezone s avangardnim indijskim dokumentarcima

Nova sezona Kratkog utorka u kinu Tuškanac u Zagrebu kreće sutra, 18. rujna, s dva programa rijetko (u našim krajevima zapravo nikad) prikazivanih indijskih dokumentaraca. U 19 sati sati vidjet ćemo selekciju kratkih filmova S.N.S. Sastryja, Pramoda Patija i S. Sukhdeva iz produkcije Films Divisiona, s kojima je krajem 60-ih indijska kinematografija prvi put u svojoj bogatoj povijesti zašla u područje avangardnog i eksperimentalnog. Dva sata kasnije, u 21 sat, na redu su poetski dugometražni dokumentarni film jednog od klasika tzv. indijskog paralelnog filma nastalog kao kontrapunkt bolivudskom mainstreamu – “Mati Manas” (1985) Mani Kaula, i to s 35-milimetarske filmske kopije. Ovaj program pripremio je talijanski nezavisni kustos Federico Rossin koji će biti gost Kratkog utorka, što naravno podrazumijeva i pomnije upoznavanje publike s temom.

Prije proglašenja nezavisnosti Indije 1947., kompanija Films Division bila je u svojoj osnovi manufaktura propagandnih filmova za britansku vlast pod utjecajem klasično orijentiranog oca otočkog dokumentarizma Johna Griersona. Stvari se što se tiče umjetničkih dosega nisu promijenile sve do 1965. kad je tadašnja ministrica informiranja Indira Ghandi za šefa Films Divisiona postavila Jehangira Jeana Bhownagaryja. On je smatrao da su indijskom filmu potrebni hrabrije umjetnički nastrojeni pojedinci, pa je otvorio prostor eksperimentiranju. Neki redatelji, poput Pramoda Patija, odlazili su na edukaciju u tadašnju Čehoslovačku, a mnogima nije ni trebala ta vrsta poticaja, pa su se sami krenuli igrati s found footageom, animacijom, radikalnom upotrebom montaže itd. To je trajalo sve do 1975. kad su s proglašenjem izvanrednog stanja zbog unutarnjih nemira u državi ukinute stečene umjetničke slobode. Sedam kratkih filmova koje ćemo gledati u 19 sati nastali su upravo u tom periodu, od 1965. do 1975., a predstavljaju dio programa “Za jednu drugu 1968.” koji je Federico Rossin pripremio za ovogodišnje izdanje festivala Cinema du Réel u Parizu.

Na rasporedu su između ostalih film “Meni je 20” / “I Am 20” (1967) S.N.S. Sastryja u kojem redatelj po prvi put u indijskom filmu daje priliku akterima, 20-godišnjacima koji su rođeni na Dan nezavisnosti 1947., da u kameru kažu svoje želje, nadanja, brige… Isti autor u filmu “I ja radim kratke filmove” / “And I Make Short Films” (1968) preokreće dokumentarne konvencije propitujući svoju ulogu u procesu rada na njemu. Tu je i dokumentarac S. Sukhdeva “Još miljama daleko…” / “And Miles to Go..” (1967), pokušaj da se probudi socijalna svijest kontrastiranjem života bogatih i onih na rubovima indijskog društva, koji je u svoje vrijeme bio cenzuriran jer je smatran previše revolucionarnim.

Dva filma pripadaju sigurno najradikalnijem iz ove grupe redatelja – Pramodu Patiju, čiji je jedan od učitelja bio veliki češki animator Jiří Trnka. “Istraživač” / “Explorer” (1968) je psihodelični trip kroz kulturu mladih u 60-ima u Indiji; nenarativna analiza znanosti, tehnologije i moderniteta, s apstraktnim referencama na simbole, lica i raspoloženja. A tu su i indijski tinejdžeri koji plešu twist! Njegov drugi film, “Trip” (1970), eksperimentalna je simfonija grada, film o Bombayu u kojem se kroz upotrebu time-lapsea i apstraktnog soundtracka pokušava prezentirati prolaznost urbanog života.

Mani Kaul (1944. – 2011.), autor filma “Mati Manas” (1985) koji je na rasporedu u 21 sat, bio je uz Satyajita Raya i Ritwika Ghataka jedna od vodećih figura indijskog paralelnog filma. No za razliku od spomenute dvojice težio je avangardnom izričaju u kojem su vizualna komponenta filma, atmosfera i forma bili ispred linearne priče. Ili kao što je to sam jednom izjavio: “Cijeli život sam pokušavao naći razne načine da izbjegnem linearnu naraciju. Zato su me i zanimali dokumentarci. Na svoj način pokušao sam spojiti poeziju, dokumentarno i fikcijsko.”

“Mati Manas” (nezahvalan prijevod bi bio “Umovi gline”) nastao je nakon što mu je Festival of India 1985. naručio film o tradicionalnom umijeću grnčarstva. On je to napravio tako da je ignorirao muzeje, njihove kuratore i stručnjake, i otišao na dugotrajno putovanje po sjeveru zemlje snimajući živote i sudbine ljudi u drevnim zajednicama grnčara. “Htio sam upoznati patnju grnčara kroz patnju mene kao filmaša”, izjavio je kad je film bio gotov. Rezultat je poetsko remek djelo koje pokazuje da se i od naizgled najneromantičnije teme na svijetu može napraviti velika umjetnost.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a filmovi se puštaju s digitalnih i filmskih kopija (vidi raspored). Svi filmovi imaju engleske titlove, dok je ulaz na projekciju 10 kn.