Ispred nas je još jedan ZagrebDox. Peti zaredom od 2013. godine koji prati naš portal – s pokojom borom i suradnikom više, pokojim postotkom dječjih bolesti manje. Nadamo se, i dosta koncizniji, pitkiji, pravednički prigušeniji – uglavnom evolucijski kvalitetniji od samih početaka. Bit će vremena za opširniju ispovijed jer financijska situacija na Dokumentarnom daleko je od idealne; nedavno je i Grad Zagreb na svom natječaju za javne potrebe u kulturi obznanio da ovo što radimo toliko godina i s tolikom predanošću vrijedi ravno – 0 kuna. Ostali smo s jednim jedinim financijskim podupirateljom. Jednim. Oprostit ćete nam ovu privatizaciju etera, nije nam previše alata niti preostalo. Shvaćate vjerojatno i zašto. Trebat ćemo vašu pomoć za puko preživljavanje, u to sada više nema nikakve sumnje. Zato neka ovaj uvodni paragraf zamijeni uobičajenu najavu. Za neku sljedeću, bolju godinu.
Dokumentarni.net, izbor iz programa 14. ZagrebDoxa:
“Daleki lavež pasa” / “The Distant Barking of Dogs” (2017)
- Režija: Simon Lereng Wilmont
- Zemlje podrijetla: Danska / Švedska / Finska
- Trajanje: 90 minuta
- Program: Međunarodna konkurencija
Još jedan u nizu sličnih a drugačijih ratnih filmova, “Daleki lavež pasa” Danca Simona Lerenga Wilmonta zanimljiva je opservacija svakodnevice ukrajinske obitelji blizu prvih crta fronte u Donjeckoj oblasti. Postoje, naravno, brojni dokumentarci koji proniču duboko u reaktivno tkivo svih dobnih skupina naspram ratnih užasa. “Lavež pasa” ipak izlazi iz okvira tipične promatračke generike, gotovo neviđenom prirodnošću i lakoćom prebivanja pred kamerom dvoje malih glavnih protagonista, dječaka Olega i njegovog rođaka Jarika. Zadržati djetinju nevinost dok oko tebe pršte meci i projektili, umjetnost je svoje vrste. Film o ratu, koji ubrzo ostaje tek pozadinska buka mnogo važnijoj borbi s jastucima.
“O očevima i sinovima” / “Of Fathers and Sons” (2017)
- Režija: Talal Derki
- Zemlje podrijetla: Njemačka / Sirija / Libanon
- Trajanje: 98 minuta
- Program: Međunarodna konkurencija
Sirijska ratno-humanitarna katastrofa dokumentirana je iz svih mogućih kuteva i stajališta. Nije čudo da smo od količinski golemog filmskog materijala pomaolo oguglali na ratnja stradanja koja i dan-danas uzimaju velik broj žrtava, među njima i nemali broj onih civilnih. Okretanja očiju nema, pak, kada kameru u ruke uzme Talal Derki, Sirijac, čovjek s terena i još k tome vrstan dokumentarni pripovjedač (“Povratak u Homs”). Derki ne odlazi na prvu liniju fronte već se dvije godine zadržava u krugu obitelji Abu Osame, borca Al Nusre, kako bi dokumentirao metamorfozu tamošnjih dječaka u džihadiste. Ovaj rijetki insajderski pristup unutar jedne slične militantne skupine snažan je, emocionalno nabijen film, koji kontrapuktira ekstremnu surovost realiteta odraslih sa zauvijek razrušenim djetinjstvom klinaca prisiljenih odrasti preko noći.
https://vimeo.com/242724621
“Preko svih granica” / “Over the Limit” (2017)
- Režija: Marta Prus
- Zemlje podrijetla: Poljska / Njemačka / Finska
- Trajanje: 74 minute
- Program: Međunarodna konkurencija
O ubitačnom, go gold or go near dead drilu sportaša i sportašica istočno od raja, slušali smo, istina, godinama, tiho i ispod žita, poluslužbeno i iza poluzatvorenih vrata. Ruski i kineski treneri metode teške ljubavi prema svojim pulenima opravdavali su tonama medalja s najvećih svjetskih sportskih priredbi. Ako je nastup pred kamerama bio javan, sve ostalo držalo se pod strogim ključevima šutnje i krvavih žuljeva. Rijetkost je stoga vidjeti ovakav all access ulazak iza scene kao u slučaju filma “Preko svih granica” Poljakinje Marte Prus, koja prati pripreme vrhunske ruske gimnastičarke Margarite Mamun za Olimpijske igre u Riju. Film donosi sve što biste mogli pretpostaviti: bjesomučnu nisku uvreda, prijetnji i emocionalnih ucjenjivačkih poluga od strane trenerskog osoblja. Pa ipak, konačni trijumf glavne protagonistice – kako živjeti, preživjeti i zadržati ljudskost u kaotičnom okruženju – veći je od svih njenih sportskih uspjeha.
“U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (2018)
- Režija: Jan Gebert
- Zemlje podrijetla: Češka / Hrvatska
- Trajanje: 78 minuta
- Program: Regionalna konkurencija
Čime naša dobra stara Europa oduvijek oskudijeva, možda ste se (nikada) zapitali? Pa, tinejdžera s pištoljima i puškama, apsolutno! Branitelji Slovačke, paravojna skupina iz – Slovačke, krenula je ispraviti tu nepravdu, pa su se, ne daj Bože većeg zla, odlučili obučiti i naoružati uslijed nadiruće izbjegličke prijetnje. Klasična stadionska, anitiimigrantska retorika, ovdje je uglavnom prigušena uglađenošću i verbalnom dovitljivošću glavnog protagonista Petera, no ispod ulaštene haube nepogrešivo prede populistički motor one najgore, ksenofobne vrste.
“Zarobljena žena” / “A Woman Captured” (2017)
- Režija: Bernadett Tuza-Ritter
- Zemlje podrijetla: Mađarska / Njemačka
- Trajanje: 90 minuta
- Program: Regionalna konkurencija
Procjenjuje se da je modernim ropstvom u svijetu zahvaćeno oko 45 milijuna ljudi, u Europi više od milijun. Mađarska autorica Bernadett Tuza-Ritter u svojem prvom dugometražnom dokumentarcu, “Zarobljena žena”, opservacijski nenametljivo istražuje jedan takav slučaj. 52-godišnja Mađarica Marish živi pod čeličnom petom gazdarice, koja joj uz istinski nehuman tretman, maćehinski svakoga mjeseca otima sav teško zarađen novac u obližnjoj tvornici. Tuza-Ritter majstorski provlači nasilje/nagovještaj nasilja kroz pogled, gestu, neizgovoreno… “Zarobljena žena” kao istinski, stvarnosni horor fim.
“Majči” (2018)
- Režija: Josip Lukić
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Blank
- Trajanje: 51 minutu
- Program: ADU Dox
Brz um, toplo srce, i vraški dobar film. “Majči” Josipa Lukića je bez konkurencije hrvatski numero uno dokumentarac ovogodišnjeg Doxa, podastirući filmski tepih poznatog splitskog uma s varijacijom posve drugačijeg odnosa između sina i majke. Nema ovdje velikih produkcijskih apetita, ipak se radi o ADU-ovom studentskom filmu. No, ispod površine rudimentarnog intervju-dvoplana, kriju se naslage topline, autentičnosti i iskrenih trenutaka, stvari za koje bi većina dokumentarista ubila – vola. Lukić i njegova roditeljica do svih ovih stvari dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije, bez ogorčenosti, neblistavoj životnoj prošlosti unatoč.
“Dom” (2017)
- Režija: Zdenko Jurilj
- Zemlje podrijetla: Hrvatska / Bosna i Hercegovina
- Produkcija: Hrvatski filmski savez / Kadar
- Trajanje: 40 minuta
- Program: U fokusu: Nova Europa
Deložacije, dužničko ropstvo, malverzacije s nekretninama… I prije je bilo domaćih filmova o ljudima s naslovnica gurnutih preko ruba, ali nikad ovakvog darvinističkog prikaza džungle u kojoj lošiji postotak štapa u pravilu izvlači sirotinja bez financijskog/političkog zaleđa. Juriljovo dokumentiranje prljave strane deložacija nije za ljude slabijeg želuca, ali je itekako potrebno.
Dodatne preporuke:
- “El espanto” (Martin Benchimol, Pablo Aparo; 2017.)
- “Mamina jednadžba” (Ieva Ozolina, 2017.)
- “Josipa, volim te” (Jadranka Cicvarić Šiftar, Senad Zemunović; 2018.)
- “Jane” (Brett Morgen, 2017.)
- “Whitney: Biti svoja” (Rudi Dolezal, Nick Broomfield; 2017.)
- “Crna ovca bistrička” (Višnja Skorin, Kristina Baticeli; 2018.)
- “Pobunjeni kirurg” (Erik Gandini, 2017.)
- “Ljepota” (Kristina Kuzhakhmetova, 2017.)
- *“Samotna bitka Thomasa Reida” (Feargal Ward, 2017.)
* Dodano 1.3.2018.
