Ispred nas je još jedan ZagrebDox. Peti zaredom od 2013. godine koji prati naš portal – s pokojom borom i suradnikom više, pokojim postotkom dječjih bolesti manje. Nadamo se, i dosta koncizniji, pitkiji, pravednički prigušeniji – uglavnom evolucijski kvalitetniji od samih početaka. Bit će vremena za opširniju ispovijed jer financijska situacija na Dokumentarnom daleko je od idealne; nedavno je i Grad Zagreb na svom natječaju za javne potrebe u kulturi obznanio da ovo što radimo toliko godina i s tolikom predanošću vrijedi ravno – 0 kuna. Ostali smo s jednim jedinim financijskim podupirateljom. Jednim. Oprostit ćete nam ovu privatizaciju etera, nije nam previše alata niti preostalo. Shvaćate vjerojatno i zašto. Trebat ćemo vašu pomoć za puko preživljavanje, u to sada više nema nikakve sumnje. Zato neka ovaj uvodni paragraf zamijeni uobičajenu najavu. Za neku sljedeću, bolju godinu.
Dokumentarni.net, izbor iz programa 14. ZagrebDoxa:
“Daleki lavež pasa” / “The Distant Barking of Dogs” (2017)
- Režija: Simon Lereng Wilmont
- Zemlje podrijetla: Danska / Švedska / Finska
- Trajanje: 90 minuta
- Program: Međunarodna konkurencija
Još jedan u nizu sličnih a drugačijih ratnih filmova, “Daleki lavež pasa” Danca Simona Lerenga Wilmonta zanimljiva je opservacija svakodnevice ukrajinske obitelji blizu prvih crta fronte u Donjeckoj oblasti. Postoje, naravno, brojni dokumentarci koji proniču duboko u reaktivno tkivo svih dobnih skupina naspram ratnih užasa. “Lavež pasa” ipak izlazi iz okvira tipične promatračke generike, gotovo neviđenom prirodnošću i lakoćom prebivanja pred kamerom dvoje malih glavnih protagonista, dječaka Olega i njegovog rođaka Jarika. Zadržati djetinju nevinost dok oko tebe pršte meci i projektili, umjetnost je svoje vrste. Film o ratu, koji ubrzo ostaje tek pozadinska buka mnogo važnijoj borbi s jastucima.
“O očevima i sinovima” / “Of Fathers and Sons” (2017)
- Režija: Talal Derki
- Zemlje podrijetla: Njemačka / Sirija / Libanon
- Trajanje: 98 minuta
- Program: Međunarodna konkurencija
Sirijska ratno-humanitarna katastrofa dokumentirana je iz svih mogućih kuteva i stajališta. Nije čudo da smo od količinski golemog filmskog materijala pomaolo oguglali na ratnja stradanja koja i dan-danas uzimaju velik broj žrtava, među njima i nemali broj onih civilnih. Okretanja očiju nema, pak, kada kameru u ruke uzme Talal Derki, Sirijac, čovjek s terena i još k tome vrstan dokumentarni pripovjedač (“Povratak u Homs”). Derki ne odlazi na prvu liniju fronte već se dvije godine zadržava u krugu obitelji Abu Osame, borca Al Nusre, kako bi dokumentirao metamorfozu tamošnjih dječaka u džihadiste. Ovaj rijetki insajderski pristup unutar jedne slične militantne skupine snažan je, emocionalno nabijen film, koji kontrapuktira ekstremnu surovost realiteta odraslih sa zauvijek razrušenim djetinjstvom klinaca prisiljenih odrasti preko noći.
“Preko svih granica” / “Over the Limit” (2017)
- Režija: Marta Prus
- Zemlje podrijetla: Poljska / Njemačka / Finska
- Trajanje: 74 minute
- Program: Međunarodna konkurencija
O ubitačnom, go gold or go near dead drilu sportaša i sportašica istočno od raja, slušali smo, istina, godinama, tiho i ispod žita, poluslužbeno i iza poluzatvorenih vrata. Ruski i kineski treneri metode teške ljubavi prema svojim pulenima opravdavali su tonama medalja s najvećih svjetskih sportskih priredbi. Ako je nastup pred kamerama bio javan, sve ostalo držalo se pod strogim ključevima šutnje i krvavih žuljeva. Rijetkost je stoga vidjeti ovakav all access ulazak iza scene kao u slučaju filma “Preko svih granica” Poljakinje Marte Prus, koja prati pripreme vrhunske ruske gimnastičarke Margarite Mamun za Olimpijske igre u Riju. Film donosi sve što biste mogli pretpostaviti: bjesomučnu nisku uvreda, prijetnji i emocionalnih ucjenjivačkih poluga od strane trenerskog osoblja. Pa ipak, konačni trijumf glavne protagonistice – kako živjeti, preživjeti i zadržati ljudskost u kaotičnom okruženju – veći je od svih njenih sportskih uspjeha.
“U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (2018)
- Režija: Jan Gebert
- Zemlje podrijetla: Češka / Hrvatska
- Trajanje: 78 minuta
- Program: Regionalna konkurencija
Čime naša dobra stara Europa oduvijek oskudijeva, možda ste se (nikada) zapitali? Pa, tinejdžera s pištoljima i puškama, apsolutno! Branitelji Slovačke, paravojna skupina iz – Slovačke, krenula je ispraviti tu nepravdu, pa su se, ne daj Bože većeg zla, odlučili obučiti i naoružati uslijed nadiruće izbjegličke prijetnje. Klasična stadionska, anitiimigrantska retorika, ovdje je uglavnom prigušena uglađenošću i verbalnom dovitljivošću glavnog protagonista Petera, no ispod ulaštene haube nepogrešivo prede populistički motor one najgore, ksenofobne vrste.
“Zarobljena žena” / “A Woman Captured” (2017)
- Režija: Bernadett Tuza-Ritter
- Zemlje podrijetla: Mađarska / Njemačka
- Trajanje: 90 minuta
- Program: Regionalna konkurencija
Procjenjuje se da je modernim ropstvom u svijetu zahvaćeno oko 45 milijuna ljudi, u Europi više od milijun. Mađarska autorica Bernadett Tuza-Ritter u svojem prvom dugometražnom dokumentarcu, “Zarobljena žena”, opservacijski nenametljivo istražuje jedan takav slučaj. 52-godišnja Mađarica Marish živi pod čeličnom petom gazdarice, koja joj uz istinski nehuman tretman, maćehinski svakoga mjeseca otima sav teško zarađen novac u obližnjoj tvornici. Tuza-Ritter majstorski provlači nasilje/nagovještaj nasilja kroz pogled, gestu, neizgovoreno… “Zarobljena žena” kao istinski, stvarnosni horor fim.
“Majči” (2018)
- Režija: Josip Lukić
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Blank
- Trajanje: 51 minutu
- Program: ADU Dox
Brz um, toplo srce, i vraški dobar film. “Majči” Josipa Lukića je bez konkurencije hrvatski numero uno dokumentarac ovogodišnjeg Doxa, podastirući filmski tepih poznatog splitskog uma s varijacijom posve drugačijeg odnosa između sina i majke. Nema ovdje velikih produkcijskih apetita, ipak se radi o ADU-ovom studentskom filmu. No, ispod površine rudimentarnog intervju-dvoplana, kriju se naslage topline, autentičnosti i iskrenih trenutaka, stvari za koje bi većina dokumentarista ubila – vola. Lukić i njegova roditeljica do svih ovih stvari dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije, bez ogorčenosti, neblistavoj životnoj prošlosti unatoč.
“Dom” (2017)
- Režija: Zdenko Jurilj
- Zemlje podrijetla: Hrvatska / Bosna i Hercegovina
- Produkcija: Hrvatski filmski savez / Kadar
- Trajanje: 40 minuta
- Program: U fokusu: Nova Europa
Deložacije, dužničko ropstvo, malverzacije s nekretninama… I prije je bilo domaćih filmova o ljudima s naslovnica gurnutih preko ruba, ali nikad ovakvog darvinističkog prikaza džungle u kojoj lošiji postotak štapa u pravilu izvlači sirotinja bez financijskog/političkog zaleđa. Juriljovo dokumentiranje prljave strane deložacija nije za ljude slabijeg želuca, ali je itekako potrebno.
Dodatne preporuke:
- “El espanto” (Martin Benchimol, Pablo Aparo; 2017.)
- “Mamina jednadžba” (Ieva Ozolina, 2017.)
- “Josipa, volim te” (Jadranka Cicvarić Šiftar, Senad Zemunović; 2018.)
- “Jane” (Brett Morgen, 2017.)
- “Whitney: Biti svoja” (Rudi Dolezal, Nick Broomfield; 2017.)
- “Crna ovca bistrička” (Višnja Skorin, Kristina Baticeli; 2018.)
- “Pobunjeni kirurg” (Erik Gandini, 2017.)
- “Ljepota” (Kristina Kuzhakhmetova, 2017.)
- *“Samotna bitka Thomasa Reida” (Feargal Ward, 2017.)
* Dodano 1.3.2018.
