Početna Prozori "Koreografija za kameru i plesače" - Slika=pokret

“Koreografija za kameru i plesače” – Slika=pokret

-

SLIKA-POKRET: necentriran skup promjenjivih elemenata koji međusobno agiraju i reagiraju.

– Gilles Deleuze

Tek je naizgled neobičan podatak kako je autor jednog od pionirskih hrvatskih eksperimentalno-dokumentarnih filmova “Koreografija za kameru i plesače” (1968), veliki Krešo Golik (1922. – 1996.), redatelj koji je u kolektivnom kulturnom imaginariju prvenstveno poznat po jednom od najboljih domaćih filmova svih vremena “Tko pjeva zlo ne misli” (1970) i legendarnoj TV-seriji “Gruntovčani” (1975). Svoju je autorsku rehabilitaciju nakon desetogodišnje stanke što je uslijedila nakon dugometražnog igranog filma “Djevojka i hrast” (1955), Golik otpočeo trima antologijskim dokumentarcima, od kojih je prvi, “Od 3 do 22” (1966), jedan od naših najboljih dokumentaraca uopće, a slijedili su ga jednako uvjerljivi “Šest koraka (do svjetskog rekorda)” (1967) i “Koreografija za kameru i plesače” (1968). Sva tri filma odlikuje izuzetan smisao za ritam utemeljen na dubinski promišljenoj montaži te razigrano korištenje filmskih planova čiji pomni odabir tvori inventivnu dramaturgiju filma.

Ove je karakteristike Golik do krajnosti doveo u prvom hrvatskom eksperimentalno- plesnom filmu, koji se naslovom referira na djelo “A Study in Choreography for Camera” (1945) kultne eksperimentalne pionirke Maye Deren. “Koreografija za kameru i plesače” na izrazito inventivan način koristi sve specifičnosti filmskog medija, prikazujući odabranu koreografiju legendarne figure domaćeg i svjetskog suvremenog plesa Vere Maletić, koju izvode članovi Studija za suvremeni ples. Glazbenu pratnju čini pak maestralna konkretna glazba velikog Ive Maleca – skladba “Minijature za Lewisa Carolla” (skladana 1964., a 1970. pretvorena i u baletnu točku) posvećena autoru začudne “Alice u zemlji čudesa”. U svome filmu iz 1968. godine Golik je tako okupio vrhunske domaće predstavnike modernističkih i avangardnih umjetničkih strujanja iz tog vremena, snimivši djelo pokretnih slika koje svojom suvremenošću stoji na braniku tadašnjih svjetskih naprednih umjetničkih praksi uopće, kako filmskih, tako i onih plesnih i glazbenih.

“Koreografija za kameru i plesače” započinje detaljem tijela plesača u crnim trikoima, u posvema bijelom okruženju lišenog svakog konkretnog označitelja; plutanjem u prostoru, omeđenom tek vječno tragajućim okom kamere. Nakon niza detaljnih planova izrazito apstraktne kvalitete, Golik prelazi na šire planove koji kontekstualiziraju prethodno viđene detalje, ali i usložnjavaju izlagački ritam cjeline. Njena izrazito upečatljiva, naizgled disonatna, a zapravo dubinski harmonična dinamika, počiva na precizno provedenom izoliranju određenih dijelova plesačkih tijela u pokretu, minucioznom kadriranju te njihovim uklapanjem u kompleksan montažni niz kojim se kadrom izoliranim pokretima i tijelima, animira mozaik pokretnih slika međusobno datog značenja.

Prema svjedočenju Vere Maletić, ples je koreografiran za statičnu kameru pošto u ono vrijeme Zagreb film nije imao dostupni pokretni snimateljski ekvivalent. No, Golik je uz pomoć promišljene upotrebe planova, rakursa i ritmične montaže dinamizirao, pokrenuo sliku, podarivši joj gotovo apstraktnu likovnu kvalitetu, na tragu Malecove pozadinske glazbe. Ritam pokreta usložnjen je montažnim ritmom slika koje se približavaju i udaljavaju od tijela u pokretu na neočekivane načine, tvoreći harmoniju u odnosu na prikazano; slika se zamagljuje i udvostručuje što je postignuto snimanjem plesača pred deformiranim staklom, čime se dodatno usložnjava struktura filma, sva sačinjena od odraza i distorzija na konačnom putu prema spajajućoj nadharmoniji prostora čistih ideja. Crne figure stavljene pred bijelu pozadinu vode nas onkraj dimenzija realnog, u svijet čiste apstrakcije u kojem forme našeg življenja poprimaju svoje konačno, nedostižno značenje. Tijela u pokretu pogurnuta su energijom misaonog oka koje ih stavlja unutar uokvirenog filmskog plana, poklanjajući im tako samostojeću vrijednost, ali i sposobnost kretanja kroz iluziju pokretnih slika, sposobnih za preobražavanje svijeta prema višoj potenciji svijesti.

“Koreografija za kameru i plesače”

  • Režija: Krešo Golik
  • Scenarij i koreografija: Vera Maletić
  • Kamera: Ivica Rajković
  • Montaža: Katja Majer
  • Glazba: Ivo Malec
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1968.
  • Trajanje: 10 minuta

“Prozori” su realizirani u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i njegovim filmskim arhivom.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

36. Nagrade za dokumentarni film IDA: “Crip Camp” najbolji dokumentarac, Garrett Bradley naj-redatelj

Na 36. Nagradama za dokumentarni film "Crip Camp" je proglašen najboljim dokumentarcem, Garret Bradley redateljem.

Al Jazeera Balkans: Filmovi o koronavirusu u američkim tvornicama, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala “Black France”

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje filmove o koronavirusu, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala "Black France".

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu

Dva hrvatska dokumentarca prikazat će se u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.