U prizrenskom kinu Lumbardhi sinoć je svečanom dodjelom nagrada završio 16. DokuFest (4. – 12.8.). Ovaj ugledni međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma u devet je dana prikazao ukupno 254 filma iz 63 svjetske države, uključujući 102 iz službene natjecateljske konkurencije. Popratni dio festivala donio je razne radionice, masterclassove, izložbe te seriju glazbenih nastupa uživo.
Hrvatsku je u regionalnom natjecateljskom programu, BalkanDoxu, ove godine predstavljalo ukupno šest filmova, od kojih su mnogi završili s nekom od nagrada ili priznanja. Nagradu za najbolji regionalni film odnio je Goran Dević s “Buffet Željezarom” (Petnaesta umjetnost, 2017.), dok je pripadajući žiri (Karen Cirillo, Mimi Brody i Ognjen Glavonić) odluku o opservacijskoj sisačkoj alegoriji o propasti hrvatskog postranzicijskog sna, obrazložio rijećima: “‘Buffet Željezaru’ smo nagradili zbog stručno izrađenog portreta zajednice koja se bori s gospodarskim problemima opadajuće populacije. Film vješto hvata vlasnike kafića i njihove goste, suptilnim humorom i intimnošću koja pokazuje svu težinu odlaska od kuće.”
Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji isti žiri dodijelio je još jednom hrvatskom filmu, opservacijskom bombonu s Bačvica, dokumentarcu “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2017.) Borisa Poljaka. “‘Oni samo dolaze i odlaze’ je vizualno-lirski film, alegorija koja vam omogućuje da otvorite usta; posvećena slikanju tankih namaza svijeta u kojem je, od zore do sumraka, ljudski život uhvaćen u različitim fazama želje i nesigurnosti, u svim svojim neobuzdanim kombinacijama”, službene su riječi DokuFestovog ocjenjivačkog suda.
Titulom najboljeg regionalnog debitanta (Best Balkan Newcomer Award), točnije debitanticom, može se podičiti hrvatska autorica Bojana Burnać, koja je nagradu dobila za svoj film “Moj život bez zraka” (Restart, 2017.). Dokumentarac prati Bojana Čolaka, svjetskog prvaka u ronjenju na dah, a žiri je odluku objasnio na sljedeći način: “Nagradu filmu ‘Moj život bez zraka’ dodjeljujemo zbog svježeg, originalnog i predivnog pristupa fotografiji. Sa sigurnošću koja se ne viđa često u debitantskim filmovima, Bojana Burnać vjeruje svojem glavnom protagonistu i publici, dopuštajući polagano razvijanje priče kako bi otkrila osobnost i stvarnost iznimno povučenog vlasnika svjetskog rekorda.”
U međunarodnoj konkurenciji slavili su američki autori Joshua Bonnetta i J.P. Sniadecki s filmom “El mar la mar” (2017) koji na poetičan način istražuje istoimeni američko-meksički granični prijelaz iz naslova. Američko-turski film “If Only There Were Peace” (2017) redateljskog dvojca Carmine Grimaldi – Deniz Tortum o produkciji tursko-kurdske drame, došao je do Nagrade za najbolji kratkometražni dokumentarni film.
Industrijski dio 16. DokuFesta, pak, bio je sretan za hrvatski dokumentarni naslov u pripremi, “Snajka traži sreću” (Restart) Tee Vidović, čija radnja prati hrvatsko-romski par (redateljica i njen suprug Mirsad) u situacijama i poteškoćama s kojima se svakodnevno susreću. Projekt je osvojio Nagradu za najbolji pitch BDC Discoveries Pitching Foruma.
Ostale vijesti i nagrade s ovogodišnjeg DokuFesta provjerite na službenoj stranici samog festivala.
