PočetnaVijesti16. DokuFest: Puna hrvatska košara nagrada

16. DokuFest: Puna hrvatska košara nagrada

|

U prizrenskom kinu Lumbardhi sinoć je svečanom dodjelom nagrada završio 16. DokuFest (4. – 12.8.). Ovaj ugledni međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma u devet je dana prikazao ukupno 254 filma iz 63 svjetske države, uključujući 102 iz službene natjecateljske konkurencije. Popratni dio festivala donio je razne radionice, masterclassove, izložbe te seriju glazbenih nastupa uživo.

Hrvatsku je u regionalnom natjecateljskom programu, BalkanDoxu, ove godine predstavljalo ukupno šest filmova, od kojih su mnogi završili s nekom od nagrada ili priznanja. Nagradu za najbolji regionalni film odnio je Goran Dević s “Buffet Željezarom” (Petnaesta umjetnost, 2017.), dok je pripadajući žiri (Karen Cirillo, Mimi Brody i Ognjen Glavonić) odluku o opservacijskoj sisačkoj alegoriji o propasti hrvatskog postranzicijskog sna, obrazložio rijećima: “‘Buffet Željezaru’ smo nagradili zbog stručno izrađenog portreta zajednice koja se bori s gospodarskim problemima opadajuće populacije. Film vješto hvata vlasnike kafića i njihove goste, suptilnim humorom i intimnošću koja pokazuje svu težinu odlaska od kuće.”

Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji isti žiri dodijelio je još jednom hrvatskom filmu, opservacijskom bombonu s Bačvica, dokumentarcu “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2017.) Borisa Poljaka. “‘Oni samo dolaze i odlaze’ je vizualno-lirski film, alegorija koja vam omogućuje da otvorite usta; posvećena slikanju tankih namaza svijeta u kojem je, od zore do sumraka, ljudski život uhvaćen u različitim fazama želje i nesigurnosti, u svim svojim neobuzdanim kombinacijama”, službene su riječi DokuFestovog ocjenjivačkog suda.

Titulom najboljeg regionalnog debitanta (Best Balkan Newcomer Award), točnije debitanticom, može se podičiti hrvatska autorica Bojana Burnać, koja je nagradu dobila za svoj film “Moj život bez zraka” (Restart, 2017.). Dokumentarac prati Bojana Čolaka, svjetskog prvaka u ronjenju na dah, a žiri je odluku objasnio na sljedeći način: “Nagradu filmu ‘Moj život bez zraka’ dodjeljujemo zbog svježeg, originalnog i predivnog pristupa fotografiji. Sa sigurnošću koja se ne viđa često u debitantskim filmovima, Bojana Burnać vjeruje svojem glavnom protagonistu i publici, dopuštajući polagano razvijanje priče kako bi otkrila osobnost i stvarnost iznimno povučenog vlasnika svjetskog rekorda.”

U međunarodnoj konkurenciji slavili su američki autori Joshua Bonnetta i J.P. Sniadecki s filmom “El mar la mar” (2017) koji na poetičan način istražuje istoimeni američko-meksički granični prijelaz iz naslova. Američko-turski film “If Only There Were Peace” (2017) redateljskog dvojca Carmine GrimaldiDeniz Tortum o produkciji tursko-kurdske drame, došao je do Nagrade za najbolji kratkometražni dokumentarni film.

Industrijski dio 16. DokuFesta, pak, bio je sretan za hrvatski dokumentarni naslov u pripremi, “Snajka traži sreću” (Restart) Tee Vidović, čija radnja prati hrvatsko-romski par (redateljica i njen suprug Mirsad) u situacijama i poteškoćama s kojima se svakodnevno susreću. Projekt je osvojio Nagradu za najbolji pitch BDC Discoveries Pitching Foruma.

Ostale vijesti i nagrade s ovogodišnjeg DokuFesta provjerite na službenoj stranici samog festivala.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.