PočetnaRecenzije"Dječja intenzivna" - Ljudska solidarnost unutar bolničke partije za život

“Dječja intenzivna” – Ljudska solidarnost unutar bolničke partije za život

-

HRT je u posljednje vrijeme postao opasan igrač na dokumentarnom tržištu: “Betonski spavači”, “CSI Hrvatska”, probacijska serija na čelu s Bezinovićevim “Kratkim obiteljskim filmom”, skorašnje emitiranje serijala “65+” Gorana Devića… Ima se, bogme, što vrijedno i autorski pogledati na doku-nebu hrvatske dalekovidnice. Najnovija uspješnica domaćeg javnog TV-servisa – neshvatljivo nedavno emitirana u polugluho doba noći – dokumentarni film “Dječja intenzivna” (Trigon za HRT, 2016.) Jadranke Cicvarić Šiftar, bez mnogo nas uljuljkavanja transportira na Odjel intenzivne njege Pedijatrije zagrebačke bolnice Rebro gdje razmjerno malen broj liječničkog osoblja svakodnevno bdije nad teško bolesnim, često životno ugroženim malim pacijentima, njih oko 600 godišnje. Pripremana oko četiri godine, snimana kroz dvanaest dana, “Intenzivna” je zanimljiva iz više razloga. Dva su glavna: zanatski se ovdje radi o zaista klasnom, sirovom véritéu, koji često koketira s “Direktovim” sanjivo-karamelnim polutotalima s distance. Drugo, Cicvarić Šiftar je ušla u pravilu od kamera strogo branjen bolnički prostor. Dozvola za snimanje u bolnicama ne izdaje se olako i često pa je “Dječja intenzivna” rijedak primjer u hrvatskoj dokumentaristici gdje su filmaši pripušteni toliko duboko, nesmetano i slobodno ordinirati kroz mekotkivski habitat intenzivnog odjela neke domaće bolnice.

Kao gledatelji uglavnom smo zadojeni TV-bolničkim rakursom reduciranog, ublaženog, sasvim sanitiziranog oblika. “Dječja intenzivna”, međutim, nema problema s pjesničkom slobodom stvarnosne interpretacije. Kadrovi koje gledamo često su netretirano nemilosrdni, sirovi, neopraštajući; bilo da se radi o inhalaciji nekoliko mjeseci starog dječaka, otvorenoj operaciji srca nešto starije djevojčice ili reakcije roditelja na nimalo optimistične vijesti glede stanja njihovog djeteta. Isti nisu u funkciji jeftinog šoka ili programiranog izvlačenja gledateljskih suza, tek direktnog bilježenja toliko opjevane / često apstraktne, a za liječnički tim uobičajene stvarnosti. Razina nefiltriranih prizora s intenzivnog odjela nešto je na što se treba naviknuti, naravno, ali “Dječja intenzivna” na sebe preuzima breme i one teže strane medalje senzibilizirajuće funkcije. Strojevi za umjetno disanje novorođenčadi postoje. Doktori i medicinske sestre koji često izvan radnog vremena proživljavaju svaku promjenu na monitoru također postoje. Najbolje od ljudskog roda unutar par žičanih kvadrata zagrebačke partije šaha s najvećim, životnim ulozima. Stvari koje se događaju u našim bolnicama; stvari koje izvan i svake sumnje – treba prikazivati i prikazivati apatičnoj i samodovoljnoj nacionalnoj bazi, solidarnosti lokalnog grunta.

Najbolje od ljudskog roda unutar par žičanih kvadrata zagrebačke partije šaha s najvećim, životnim ulozima.

Volimo govoriti o granicama, nasipima, uredskim kjubiklima… Opiljivim odjeljcima koji osim što stvarnosno nadopunju unutarnje ideološke plime, odaju precizan dojam da svemir ima jednadžbenog smisla. Ima li, zapravo? A onaj dokumentaristički? Jesmo li hodajući bukureštanskim ulicama ponizili djecu “Children Undergrounda” Edet Belzberg; ili možda narušili integritet pokojnika u “Prison Terminal: The Last Days of Private Jack Hall” Edgara Barensa. Primjera je mnogo, tumačenja problematične etičke buffer zone još više. “U trenutku kad naše protagoniste počinjemo promatrati cinično ili se naslađujemo njihovim sudbinama, tada postajemo amoralni”, rekao je nedavno ruski dokumentarist Vitalij Manski na zagrebačkom masterclassu.

Amoralnosti u “Intenzivnoj” nema, ali pitanje privatnosti i djece osjetljiva je tema, naravno da jest. Ona niti zakonski nisu sposobna dati dozvolu za snimanje, često postajući pukim objektima, šupljim vozilima prenošenja vrlo upitne filmsko-umjetničke poante. Ali i ta djeca zauzimaju velik postotak ovog našeg ludog i bljeskajućeg svijeta. Život, kvragu, nije pravedan. Svijet nije pravedan. Djeca obolijevaju. Djeca ponekad i – umiru. Dok god je tako, i dok god postoji šira slika koja nadilazi samog pojedinca, niti jedna priča ne smije biti off limits. Pod uvjetom da nešto i nekome autentično priča bez fige u džepu. “Dječja intenzivna” Jadranke Cicvarić Šiftar to i radi.

Razmišljanje iz drugačijeg kuta o “Dječjoj intenzivnoj” (Iva Rosandić) možete pročitati na sljedećoj poveznici.

"Dječja intenzivna"
Scenarij, režija i produkcija: Jadranka Cicvarić Šiftar
Producentica: Jadranka Cicvarić Šiftar
Direktor fotografije i snimatelj: Senad Zemunović
Montaža: Iva Kraljević
Produkcija: Trigon za HRT
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 52 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: (Auto)portretni istršci

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva ove je godine održana u MM (multimedijalnom) centru Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.

AI i virtualni svjetovi u Dokukinu KIC

U zagrebačko Dokukino KIC dolazi novi ciklus dokumentaraca "AI i virtualni svjetovi", koji istražuje snage, slabosti i ograničenja umjetne inteligencije.

Večeras u Sinju dokumentarac o ratnoj fotografkinji Lee Miller

Večeras na platno sinjske Palacine dolazi dokumentarac "Uhvatiti Lee Miller" / "Capturing Lee Miller" (2020) redateljice Terese Griffiths.

Tri nagrade za hrvatske dokumentarce na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió

Tri nagrade osvojili su hrvatski dokumentarci na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió.

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Korijen” Dore Fodor

U Zagrebu se od 24. do 26. studenog održavala 55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.
Scenarij, režija i produkcija: Jadranka Cicvarić Šiftar<br> Producentica: Jadranka Cicvarić Šiftar<br> Direktor fotografije i snimatelj: Senad Zemunović<br> Montaža: Iva Kraljević<br> Produkcija: Trigon za HRT<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 52 minute"Dječja intenzivna" - Ljudska solidarnost unutar bolničke partije za život