PočetnaVijestiĐuri Gavranu Posebno priznanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima Jedan svijet

Đuri Gavranu Posebno priznanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima Jedan svijet

|

Devetnaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima Jedan svijet (One World; 6. – 15.3.) nedavno okončano u Češkoj (Prag i 32 grada diljem zemlje), bilo je sretno i za hrvatsku dokumentarnu industriju.

Posebno priznanje Žirija Václav Havel primio je hrvatski redatelj Đuro Gavran za svoj dokumentarni film “Vijesti iz Laayouna” (Pipser, 2016.). Gavranovo ostvarenje govori o nekoliko mladića iz okupiranog dijela Zapadne Sahare koji se nalaze u alžirskom izbjegličkom naselju “27 veljače”. Žiri (Andrés Cañizález, Venecuela; María Carrión, Španjolska; Moataz El Fegiery, Egipat; Tetiana Pechonchyk, Ukrajina; Artur Sakunts, Armenija) priznanje je obrazložio riječima:

“Film opisuje nenasilnu borbu Saharaca (Sahrawi) za pravdu. Dok Saharaci na okupiranom teritoriju trpe višestruka kršenja ljudskih prava, njihovi sunarodnjaci čame usred pustinje Sahare čekajući davno obećani referendum o samoodređenju, čije provođenje Vijeće sigurnosti UN-a tek treba izglasati. S ovim Posebnim priznanjem pozivamo međunarodnu zajednicu na djelovanje.”

Režiju, scenarij, kameru i producentsku ulogu “Vijesti iz Laayouna” potpisuje Đuro Gavran; montažu su odradili Nina Velnić i Iva Mrkić; oblikovanje zvuka Hrvoje Nikšić; dok su za glazbu bili zaslužni Nojem Seguila el Hamra i Nenad Kovačić. Dokumentarac se nalazio u programskoj kategoriji Right to Know, zajedno s još dvanaest filmova koji približavaju temu narušavanja ljudskih prava. Film Đure Gavrana svoju je svjetsku premijeru doživio na prošlom, 14. Liburnia Film Festivalu.

Inače, najboljim dokumentarnim ostvarenjem spomenutog festivala proglašen je film norveško-kurdskog redatelja Zaradashta Ahmeda, “Nowhere to Hide” (2016), o ratnoj svakodnevici iračkog medicinskog brata. Nagradu za najbolju režiju odnio je pak Kinez Jiu-liang Wang s dokumentarcem “Plastic China” (2016) koji u prvi plan stavlja obitelj svojih sunarodnjaka što za život zarađuju recikliranjem otpada.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Silvestar Mileta: “Preseljenje u Karlovac je prilog poželjnoj decentralizaciji kinematografskog sustava”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta za naš portal najavljuje 33. izdanje ove važne filmske manifestacije.

19. DOKUart: “U potrazi za srećom” – Pukotine u najboljem od svih mogućih svjetova

"U potrazi za srećom" (2024) Aruna Bhattaraija i Dorottye Zurbó svakako ne podbacuje u gotovo kataloškom pregledu butanske vizualne kulture.

19. DOKUart: Nagrada publike dokumentarcu “Naša djeca” Silvestra Kolbasa

Nagradu publike ovogodišnjeg, 19. DOKUarta osvojio je film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa.

19. DOKUart: “Susjed Abdi” – U životu je važna velika slika

"Susjed Abdi" (2022) je i stilski konzistentan izvještaj o tome što sve digitalne tehnologije mogu uz malo mašte.

Dokumentarcu “Izbor za Miss zatvora” Srđana Šarenca Grand Prix 25. Mediteran Film Festivala

"Izbor za Miss zatvora" (2024) bh redatelja Srđana Šarenca osvojio je Grand Prix te Nagradu publiku 25. Mediteran Film Festivala.

20. Festival 25 FPS: “Iščezavanje” – Sanjive slike nestajućeg Japana

"Iščezavanje" / "Fade" (2023) Asako Ujite je na ovogodišnjem, 20. Festivalu 25 FPS dobio jednu od Grand Prix nagrada.

Treće izdanje “Kritike i društva” u Dokukinu KIC

Treće izdanje filmsko-diskurzivnog programa "Kritika i društvo" u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara održat će se u ponedjeljak, 14. listopada i utorak, 15. listopada, u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Kinoteka apstraktnog statusa

Položaj Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) od devedesetih se periodički postavlja u centar šire društvene rasprave.

25. Mediteran Film Festival: “Izbor za Miss zatvora” – Bez leda u žilama

U Ženskoj kaznionici Pirajui Šarenčeva je ekipa filma "Izbor za Miss zatvora" (2024) popratila razdoblje priprema i održavanja događaja iz naslova.

19. DOKUart: “Moje tijelo” – Zamka plitke sentimentalnosti filmskog eseja

"Moje tijelo" Margreth Olin je u konačnici upao u zamku banalnosti te manjka znanja i senzibiliteta za tisućljetne patrijarhalne obrasce.