Recenzije13. ZagrebDox: "Ratni show" - War must go on

13. ZagrebDox: “Ratni show” – War must go on

|

Ako se na nešto može računati u sada već solidno dugoj povijesti zagrebačke svetkovine dokumentarnog filma, onda je to da u njegovoj programskoj špajzi nikada ne ponestaje ratova. Svaki ZagrebDox ima barem jedan svoj rat i hvala vragu, nikada ih nije nedostajalo. Ponekad imamo i reprize, pa tako neki ratovi, majku im njihovu, nikako da završe, protežući se kroz nekoliko festivalskih izdanja. Ništa čudno za svijet u kojem dobitnik Nobela za mir bombardira sedam različitih država, kao što ništa čudno nije u tome da nas 2017. s velikog platna opet zaskače Sirija. Snimljena okom video-amatera, naravno, jer sve ostalo – u eri interneta više nitko ni ne želi gledati. Kamere su sve jeftinije i sve manje pa svatko tko ima pristup prvoj liniji danas ima i pristup dokumentarnim draguljima.

Format dnevnika revolucije – nešto impresivnije upakiran u hard coreu “Povratka u Homs” / “The Return to Homs” (2013) Talala Derkija – zahvalan je za necenzurirano dokumentiranje idealizma, strasti, mladosti, krvi i krvavog tla. “Ratni show” / “The War Show” (2016) Danca Andreasa Dalsgaarda i Sirijke Obaidah Zytoon vraća nas u korijene ustanka koji je negdje na polovini pošao po krivu i pretvorio se u ratni kaos s natjecanjima u sječi glava na Twitteru. Šest godina prošlo je od tzv. Arapskog proljeća, a raskorak između želja i mogućnosti, liberalnih studentskih snova i realizma mrkih muškaraca s kalašima, bio je očit već u samim začecima, ma koliko zapadni intelektualci iz svojih knjiških utvrda voljeli vjerovati da se arapski svijet omata u veo demokracije, a ne u burke i brade.

Revolucija nije čajanka, pisao je Mao, a “Ratni show” potresan je podsjetnik na tu činjenicu, na koju bi se prosječni Facebook revolucionar 21. stoljeća trebao svako malo podsjećati.

Dio te studentske borbe zabilježen je upravo u “Ratnom showu”, kroz sedam poglavlja, vinjeta jednog mikro-svemira unutar tapiserije sirijskih sudbina stvorenih za dugometražni tretman. Priču vodi Zytoon, radijska DJ-ica iz Damaska, koja je kao i većina studentski obrazovane populacije oduševljeno ubirala jaglace Arapskog proljeća, vjerujući u bolju budućnost bez okrutnog diktatora i njegove psihopatske partijske kohorte koja je još od doba Asadovog oca terorizirala oporbu po Bliskom istoku. Usput patentirajući metode modernog terorizma čije oprobane trikove mnogi koriste i danas.

S kamerom u ruci, Zytoon je u rovovima pokreta otpora od prvog dana pa sve do njegovog kraja, s naglaskom na sudbinama svojih prijatelja, poput buntovnog bubnjara, pjesnika, studenata arhitekture i stomatologije… Puno je tu već viđenog, klasičnog, recimo montažne sekvence djece koja se igraju rata s odraslima koristeći prave puške. Navedeno ne smeta sve dok postoje scene koje razotkrivaju doslovno šekspirijanske obrate u ratnom ludilu: svijet je uistinu pozornica, a vojnici planirano pucaju, raznose i demoliraju kako bi snimili svoj akcijski film te ga masno prodali medijima gladnih buke i dima s prve linije. Ili barem ispali više kul nego što bi to bili samim poziranjem sa snajperom, pa odlaze kući po odijelo, kako bi sa stilom sipali mozak svojih protivnika!

Postavljen na okrutnom kontrapunktu optimizma ranog entuzijazma, privatnih ljubavi i pomaknute nevinosti mladih aktivista s jedne te stravičnih posljedica istog tog aktivizma s druge strane, poput umiranja u mukama na tisuću i jedan način te konačno – općeg rata sa skretanjem u kalifat i generalni clusterfuck, “Ratni show” kao dokumentarno putovanje kroz potporni stup sirijskog kaosa možda i jest samo još jedna bilješka u korist anti-asadovske politike. Možda, ali funkcionira. I kao komad povijesti. ali i kao privatni album liječenja traume kroz mučne uspomene dobro montiranih pokretnih slika. Revolucija nije čajanka, pisao je Mao, a “Ratni show” potresan je podsjetnik na tu činjenicu, na koju bi se prosječni Facebook revolucionar 21. stoljeća trebao svako malo podsjećati.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
“Ratni show” / "The War Show"
Režija: Andreas Dalsgaard, Obaidah Zytoon
Zemlje podrijetla: Danska / Njemačka / Sirija
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 100 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Andreas Dalsgaard, Obaidah Zytoon<br> Zemlje podrijetla: Danska / Njemačka / Sirija<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 100 minuta<br>13. ZagrebDox: "Ratni show" - War must go on