Talking headsi koji pričaju o životu i grandiozni kadrovi prirode i ljudske košnice – toliko je stvari moglo poći po krivu… Bez većeg problema mogli su zaglibiti u problemima. U ovakvim dokumentarcima, ta je linija uvijek jako, jako tanka.
Raskorak između ambicije u glavi i finala na hard disku, opasnost da se s opernog raskoša i emocionalnog maksimalizma sklizne u kič i patetiku… Strahote vrebaju na svakom koraku.
No sve je to redom izbjegao francuski redatelj Yann Arthus-Bertran, kao da naoružan s tri detektora metala ponosno korača preko minskog polja.
Yann Arthus-Bertrand, autor knjiškog bestselera “Zemlja iz zraka”, život je proveo zarađujući kao specijalist za fotografiju iz zraka. Svoje umijeće hvatanja ljepote iz ptičje perspektive 2009. godine predstavio je prvijencem “Home”, dokumentarcem kojim je uz pomoć holivudskih celebrityja pozivao na spas ekosustava, podsjećajući nas na planet koji propada.
Sada je kameru s doma okrenuo i prema njegovim stanarima. Svih boja, okusa i mirisa.
“Ljudski” / “Human” (2015) je njegov novi uradak, a već u prvih nekoliko minuta jasno je da gledamo nešto posebno, kolosalno u rangu sličnih filmskih epika dokumentarne forme, poput “Barake” ili “Samsare”, s jednako velikom ambicijom i apetitima, ali i istančano lirskih, strašnih i prekrasnih ljudskih sudbina, isprepletenima u jedan veliki mural.
Mural začinjen veličanstvenim fotografijama iz zraka / sa samog terena (njive duginih boja, nepregledna ljudska luftić-masa na umjetnim valovima, skladni pokreti nogometnih navijača…) koji samo dodatno rasplamsava dojam o dokumentarnom remek-djelu.
Svašta se ovdje kotrlja: od dvostrukog ubojice koji ljubav mjeri količinom oduzete boli, do battlefield ragea američkih vojnika. “Ljudski” sačinjavaju pripadnici najrazličitijih kultura, razbacani na najudaljenijim dijelovima svijeta, koji daju svoja viđenja kolosalnih punktova postojanja. Oni u nekoliko montažno prikraćenih (ali itekako dovoljnih!) minuta pričaju o ljubavi, smrti, mržnji, ljubomori, sreći…, vodeći nas sa sobom na putovanje unutrašnjim i vanjskim svjetovima.
Biti homo sapiens nije lako – katkada smo usporena, spržena pustinja, a katkada divlje i nemirno more. Iako gledati film o sebi također nije jednostavno – u slučaju “Ljudskog” to ipak jest jedinstveno, neponovljivo i vrhunsko iskustvo.
