“(T)eror je prvi dokumentarni film u kojem redatelji na terenu prate aktivnu FBI-jevu protuterorističku klopku” – tako se nekako reklamira ovaj uradak redateljskog dvojca Lyric R. Cabrala i Davida Felixa Sutcliffea, koji su, eto, stvarno po prvi put na film doveli prikaz velebne akcije američkog biroa za borbu protiv svega. Pa tako i terorizma.
No kako FBI u projektu nije imao previše upletenih prstiju, tj. dvojac je do materijala došao svojim, a ne službenim, državnim putem, konačan rezultat nije na slavu nikome… Osim na slavu spomenutog redateljskog dvojca.
Jer, “(T)eror” / “(T)error” (2015) uopće nije odličan dokumentarac zato što nam po prvi put ikada pokazuje kako operira FBI u lovu na potencijalne home grown teroriste, već zato što tek na kraju u potpunosti razotkriva svoju pravu namjeru: svijetu pokazati sustav kojem je pobjeda važnija od pravde, a novac potrebniji od domoljublja.
Iskreno, s negativcem je teško suosjećati, ma koliko se trudili, barem ako imamo na umu kakve je govnarije u slavu radikalnog islama pisao po Facebooku, ali fascinantan je dramaturški switch koji se dogodi negdje na polovini filma, kada Cabral i Sutcliffe počnu kamerom pratiti i praćenog.
Na terenu je Saeed, musliman, bivši član Crnih pantera, jedan od 15 tisuća FBI-jevih doušnika, maskiran u slastičara i pasioniranog ljubitelja marihuane. Drugi je Khalifah, bivši sitni kriminalac koji se preobratio na islam, pustio bradurinu pa po SAD-u hoda kao da je sišao s afganistanskog polja.
Kako “(T)eror” odmiče, ta dinamika sve više razvija priču iz trilera u tragikomediju. U konačnici, dobijemo odnos dočaran prije svega tekstualnim porukama koje je dvojac razmjenjivao dok je bio u kontaktu, uz gomilu sjajnih komadića entuzijazma, razočaranja, krivnje, opravdanja i straha.
Puno nam govori o šupljini post 9/11 sustava, koji se oštro sveti onda kada ga jedan dripac zaljubljen u Kuran i Mortal Kombat ponizi zahvaljujući “Homelandu” i guglanju.