Ideja je u osnovi briljantna – pjesnik se uputio na službeni put Kinom, tražeći inspiraciju. Službeni put, get it?
Putem (službenim), obavio je posao pa napisao šesnaest pjesama, koje odvajaju šesnaest dijelova dokumentarca koncipiranog kao prikaz inspiracije za pojedina lirska djela.
Pjesme su manje-više sjajne, a film?
“Pjesnik na poslovnom putu” / “Poet on a Business Trip” / “Shi Ren Chu Chai Le” (2015) je putopisno-pjesnički esej u režiji Jua Anqija, umjetnika, koliko i filmaša, čiji su radovi izlagani u uglednim galerijama svijeta. Jedan od onih dokumentaraca koji je dokumentaran onoliko koliko može biti s glumcem.
On je pjesnik na putovanju, stavljen u navodno stvarne, neglumljene situacije, što rezultira eksperimentom na nekoliko razina – konačan proizvod može razljutiti puritance, ali ruku na srce, mutna dokumentarna nečistoća uopće se ne primijeti, sve dok na kraju ne pročitate što ste zapravo vidjeli.
A osim susreta glume i stvarnosti, vidjeli ste fascinantan, visceralni, emocionalno ogoljeli trip kroz nekoliko segmenata mikrosvemira suvremene kineske tranzicije.
Snimljen 2002. godine, iz trenutno nepoznatih (kažu raznih) razloga montiran tek 2014., “Pjesnik na poslovnom putu” je fino odstajali dnevnik, koliko i dokudrama; zbirka poezije, koliko i vremenska kapsula, kao i veliko otvaranje malih vrata u skrivene komadiće golemih kineskih prostranstava.
Egzistencijalističku lamentaciju prepunu dosade, očaja, alkohola, smijeha, dlakavih mikro-penisa i seksa s prostitutkama, predvodi mladi pjesnik Shu, promatrajući ljude i prirodu, snimajući svijet oko sebe, usisavajući ga kao inspiraciju i vraćajući ga vlasniku kao materijalizaciju svog unutrašnjeg svemira.
Slojeviti, crno-bijeli road trip nemilosrdne lo fi produkcije, ali pun života, strasti, humora i melankolije. Poezija, drugim riječima.