Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “Blizanke”
Jučer su na lageru službenog programa 10. DOKUarta bila prisutna tri dokumentarca. Drugi dan festivala u 17:30 sati otvorila je repriza headlinerskog filma Nizozemke Heddy Honigmann, “Oko svijeta u 50 koncerata” / “Around the World in 50 Concerts” / “Om de wereld in 50 concerten” (2014), dok su večernji termin popunile norveške “Blizanke” / “Twin Sisters” / “Tvillingsøstrene” (2013) Mone Friis Bertheussen te “Rituali praznika Holi” / “Radhe Radhe: Rites Of Holi” (2013) američkog redatelja Prashanta Bhargave.
“Blizanke” ★★★ i 1/2 Mone Friis Bertheussen zasigurno nisu donijele tektonske promjene u doku-storytelling, ali ono što već jesu – napravile su bez greške. Norvežanka je za svoj film prije nepune dvije godine priskrbila IDFA-inu Nagradu publike, a to već ima težinu, golemoj inflaciji raznih festivala unatoč.
U centru priče nalaze se dvije kineske blizankinje, razdvojene po rođenju, sastavljene samo spletom okolnosti i dobre sreće. Sudbinskih miješanja prstiju, želimo li odlepršati na patetični proplanak. Jer, Mia i Alexandra – jedna posvojena od američke, druga od norveške obitelji – nikad nisu trebale doznati jedna za drugu. Budući sretni roditelji također. Kineske su vlasti djevojčice, naime, udomljavali odvojeno, i tek je sretan splet događaja u vidu istovjetnih opravica, spojio dvije obitelji na drugom dijelom svijeta.
Obitelji potom razmjenjuju kontakt informacije, a onda kameru pali Friis Bertheussen koja kroz sljedećih nekoliko godina dokumentira odrastanje djevojčica u različitim kulturama – Mia u Sacramentu raste okružena paletom američkih povlastica, Alexandra u Norveškoj živi nešto skromniji seoski život u društvu životinjskog carstva.
Dječja nevinost, sestrinska povezanost te karakterna, genetski uvjetovana sličnost, dolaze do izražaja ponovnim reunionom nakon deset godina na norveškom tlu. “Blizanke” su topao, baš obiteljski film s karakterom, koji gledatelja ne napada isprogramiranim feel good cueovima. Vjerojatno jedan od glavnih favorita publike na 10. DOKUartu.
To isto ne bismo mogli konstatirati za “Rituale praznika Holi” neocijenjeno, ostvarenje u svibnju ove godine preminulog autora Prashanta Bhargave. Bhargavin film spada u dokumentarni ogranak multimedijske suradnje s kompozitorom i pijanistom, Vijayjom Iyerom, nadahnutom glazbenom kompozicijom o poganskom slavljenju proljeća, “The Rite of Spring” / “Le Sacre du printemps” ruskog kompozitora Igora Stravinskog.
Bhargava šarenu i užurubanu kulisu filma pronalazi na poznatom hinduističkom festivalu Holi, uz glazbenu podršku maloprije spomenutog Iyera. Fantastično snimljeni (dimne zavjese, užurbana odlučnost nepregledne mase ljudi…) esej s elementima igrane fikcije (Anna George kao Radha, vrhovna hinduistička boginja) nije svačija šalica čaja, pa zasićenost powerpointaškom prezentacijom i poprilično shizofrenim soundtrackom, kod gledatelja može izazvati naglo hlađenje entuzijazma za upoznavanje s nešto drugačijim filmskim iskustvom.
