Počelo je u Bjelovaru! Međunarodni festival dokumentarnog filma DOKUart sinoć je po deseti put otvorio svoja vrata u bjelovarskom Kulturnom i multimedijskom centru.
Rezanju jubilarne vrpce nazočili su, između ostalih, veleposlanica Kraljevine Nizozemske Ellen Berends, gradonačelnik Bjelovara Antun Korošec, te nizozemska redateljica Heddy Honigmann čijim je filmom “Oko svijeta u 50 koncerata” / “Around the World in 50 Concerts” / “Om de wereld in 50 concerten” (2014) 10. DOKUart i službeno započeo.
Selektorica bjelovarskog festivala Rada Šešić još je početkom ove godine “Oko svijeta” uvrstila na svoju shortlistu najboljih dokumentaraca 2014. godine, stoga izbor filma o Nizozemskom kraljevskom orkestru u službeni DOKUartov program ne predstavlja naročito iznenađenje.
A “Oko svijeta u 50 koncerata” ★★★★ svim pojedincima koji cijene autorski dokumentarac, a paralelno slažu dječje grimase na spominjanje klasične / ozbiljne glazbe, pa u bilo kojem ozbiljnijem kontekstu – nesumnjivo će doći kao osvježenje i dobar impuls za revidiranje vlastitih glazbenih stavova, eventualno i ukusa.
Jer, Honnigman je iznjedrila slojevito dokumentarno iskustvo koje u isto vrijeme gledamo kao ljubavno pismo klasičnoj glazbi, ali i socio-ekonomski (pa i politički u slučaju Rusa i njegove dekonstrukcije Šostakovičevog otpora drugu Staljinu) atlas posjećenih država.
Nizozemski kraljevski orkestar 2013. godine krenuo je na gigantsku svjetsku turneju, posjetivši pedeset gradova na šest različitih kontinenata. Honnigman se prikrpala na tri lokacije (Buenos Aires, Soweto i St Petersburg), kontrastirajući razmišljanja i sudbine raje s ceste (taksist, djeca glazbenici…) i naizgled proračunati elitizam klasične glazbe.
Možda bi u rukama netalentiranijeg autora sličan mashup nespojivog djelovao nezgrapno, čak i nakaradno. Honnigman, međutim, do svoje poante o glazbi kao univerzalnom alatu povezivanja, dolazi lakoćom.
Tako niti pravilno izmjenjivanje razgovora s članovima Orkestra (“Glazba je u ljudskoj prirodi”, reče flautist sa smirenim sjajom u očima), Južnoafričkom djecom (“Bilo nas je osmero u kući pa smo morali spavati ispod stola”) i argentinskim taksistom (“Glazba je spas od usamljenosti”) ne djeluje frankenštajnski kolažno ili kao tviteraško ispiranje grijeha više kaste.
Glazba je svugdje oko nas. Glazbom kratimo dosadna nedjeljna popodneva, plaćamo stanarinu ili probijamo blatnjavu koprenu afričkog sluma. Glazba je spas…
Kroz hej, pa oni nisu roboti! intervjue s članovima “Oko svijeta u 50 koncerata” Nizozemskog kraljevskog orkestra redateljica razbija stigmu o klasičnoj glazbi kao monotonom sportu za odabranu elitu, u isto vrijeme svoj talentiranoj djeci svijeta poručivši: “Budete li posvećeni glazbi na ovakav način, i vi sutra možete biti na njihovom mjestu. Bez obzira na podrijetlo i financijsku podmazanost”.
