Početna Recenzije "The Wolfpack" - Vučji čopor u njujorškom zatvoru

“The Wolfpack” – Vučji čopor u njujorškom zatvoru

-

Kad neki dokumentarni film prijeđe granicu od milijun dolara kino-zarade, može se govoriti o izvrsnom rezultatu, vrijednom divljenja i na godišnjoj razini. Prema podacima stranice Box Office Mojo, u 2015. godini samo je šest filmova uspjelo preći tu magičnu granicu.

Među njima i debitantsko dugometražno doku-ostvarenje redateljice Crystal Moselle, “The Wofpack” (2015), s kojim je filmašica na ovogodišnjem Sundanceu osvojila Veliku nagradu žirija u američkom dijelu dokumentarne konkurencije.

Nagrada – još uvijek najzvučnija u sedam mjeseci “Wolfpackovog” festivalskog života – zasigurno nije odmogla u nabijanju impresivnih box-office brojki, no ovdje se prije svega radi o uspješnoj sinergiji izuzetno intrigantne teme i profesionalne razrade jedne (uglavnom) koherentne redateljske ideje.

Moselle je prije pet godina ležerno koračala njujorškom Prvom avenijom kada joj je za oko zapela grupa od šest mladića. Par trenutaka kasnije, fascinirana njihovom neobičnom pojavom, redateljica je odlučila predati verbalnu vizitku. Pet godina nakon sudbonosnog susreta i petstotinjak sati snimljenog materijala kasnije, u Uti je premijerno predstavljen “The Wolfpack”…

U centru pažnje “Vučjeg čopora” nalazi se obitelj Angulo, točnije šestorica braće tinejdžera koji vrlo rijetko napuštaju svoj stan u opskurnijem dijelu Manhattana. Koliko rijetko? Ponekad niti jednom u 365 dana – rijetko. Ponekad čak i nekoliko puta u toplijim mjesecima.

Pa opet, “The Wolfpack” nije depresivan, još manje neuspio film. Jer, iako su braća veći dio života osuđena na život pod staklenim zvonom, gledatelj Angulove ne gleda kao strano tijelo koje bi pod svaku cijenu trebalo reintegrirati u normalan život. Život kojeg su naučili gledajući filmske imitacije – života.

Umjesto normalne socijalizacije s vršnjacima, odreda dugokosi klinci – pretežno pod utjecajem paranoičnog i uglavnom pijanog oca Oscara – dane provode gledajući filmove i imitirajući najdraže scene, poput zavidnog skidanja “Reservoir Dogsa” with guns and everything.

Na tom klaustrofobično omeđenom komadiću njujorškog stambenog zatvora, u dnevnim partijama ambivalentnog šaha figurice razmjenjuju mašta i stvarnost, umjetnička ekspresija i rigidna potreba za kontrolom, početak i kraj, sloboda i nakaradno tumačenje iste.

Pa opet, “The Wolfpack” nije depresivan, još manje neuspio film. Jer, iako su braća veći dio života osuđena na život pod staklenim zvonom, gledatelj Angulove ne gleda kao strano tijelo koje bi pod svaku cijenu trebalo reintegrirati u normalan život. Život kojeg su naučili gledajući filmske imitacije – života. Bez dodira sa stvarnošću, što god to značilo, i modernih pomagala poput Iphonea ili kompjutera. Uspjeli su o(p)stati u svojem svijetu, naizgled bez trajnih psihičkih posljedica.

Braća s redateljicom uglavnom komuniciraju bez ograda, odavajući dojam elokventnih i artikuliranih tinejdžera, s izraženim interesom za glumu i scenski nastup (ručno izrađene maske Mikea Myersa, Batmana itd.). Sve to doznajemo iz pomno birane i bogate obiteljske video-arhive, dok se događaji unutar stana, kao i intervjui, odvijaju iz prve opservacijske / POV ruke.

Dojam je, međutim, da je je Moselle propustila iscijediti dobar dio soka iz nadnaravno dobre – praktički sletjelaukrilo – premise koju bi iscijedio iskusniji, ne nužno talentiraniji redatelj.

Zašto smo naglo ubačeni u priču bez nužne ekspozicije u kojoj otkrivamo način redateljičinog ulaska u hermetični svijet Angulovih? Je li bilo prostora za kontekstualiziranje obiteljske patologije kroz razgovore sa socijalnim radnicima, psihijatrima, filozofima?

Zašto dodatno nije stisnuta glava obitelji, od koje je i krenuo nonsens homeschoolinga, priručno sektaštvo i plašenje sa zločestim vanjskim svijetom od kojeg se pod svaku cijenu treba zaštititi i doslovce zabarakadirati?

Mišljenja smo da je “The Wolfpack” mogao i trebao biti više od svoje aktualne inkarnacije, simpatične dame s kojom je bilo zanimljivo razgovarati, ali koja odlazi od stola prije nego što je zapravo uspijemo upoznati…

"The Wofpack"

O FILMU:

Režija: Crystal Moselle
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Dok’n’Ritam: “Indexi” – Konfuzija sarajevske rock religije

Na 5. Dok'n'Ritmu svjetsku premijeru doživio je dokumentarni film "Indexi" (2020) bh. redatelja Bojana Hadžiabdića i Zorana Kubure.

31. Nordisk Panorama: “Umjetnica i lopov” najbolji nordijski dokumentarac 2020. godine

Završena je 31. Nordisk Panorama, godišnja smotra najboljih nordijskih kratkometražnih i dokumentarnih filmova.

Dina Pokrajac: “Namjera Arterije je približiti život i stvaranje umjetnika koji su obilježili svoje vrijeme”

Selektorica programa Dina Pokrajac za naš portal najavljuje ovogodišnje, četvrto izdanje festivala Arteria - tjedan filma o umjetnicima.

Hrvatski dokumentarci na posebnom izdanju ZagrebDoxa

U sklopu ovogodišnjeg posebnog izdanja ZagrebDoxa (4. - 11.10.) bit će prikazano dvanaest hrvatskih filmova.

Otvorene prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva

Otvorene su prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva, koja će se održati u Buzetu.

Dodijeljeni 72. Kreativni Emmyji i 41. Emmyji za najbolje vijesti i dokumentarne filmove

Doznali smo pobjednike 72. Kreativnih Emmyja i 41. Emmyja za najbolje vijesti i dokumentarne filmove.

U utorak počinje 4. Arteria – tjedan filma o umjetnicima

Ovog utorka u Zagrebu počinje četvrta Arteria - tjedan filma o umjetnicima u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).

“Inconvenient Indian” do glavne doku-nagrade 45. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu

Prije nekoliko dana dodjelom nagrada i priznanja završio je 45. Međunarodni filmski festival u Torontu (10. - 19.9.).

U petak se ponovno otvaraju vrata Dokukina KIC

U petak, 25. rujna ponovno se otvaraju vrata Dokukina KIC, jedinstvenog kina specijaliziranog za dokumentarce u centru Zagreba.

Poziv hrvatskim autorima za prijavu na DOK Film Market

U suradnji s HAVC-om, DOK Leipzig je otvorio poziv hrvatskim autorima za prijavu na ovogodišnje izdanje DOK Film Marketa.