PočetnaRecenzijeUsusret Oscarima (2/2): "Pole position" za "Citizenfour" i Lauru Poitras

Ususret Oscarima (2/2): “Pole position” za “Citizenfour” i Lauru Poitras

-

Danas ćemo u Los Angelesu doznati dobitnike 87. Oscara u svim filmskim kategorijama, pa tako i onim dokumentarnim. Naš oskarovski preview nastavljamo – točnije zaključujemo – s pregledom dugometražnih dokumentarnih naslova. Favoriti se znaju, poznat je i naš žal za neuvrštavanjem “Life Itselfa” (2014) Stevea Jamesa, ali i svi ostali filmovi, u to nema sumnje, zaslužili su dolazak u kalifornijsku prijestolnicu.

“Citizenfour” ★★★ i 1/2 (2014) Laure Poitras je za 2014. godinu predstavljao ono što i “Čin smaknuća” / “The Act of Killing” (2012) Joshue Oppenheimera 365 dana ranije. Dakle, dokumentarac o kojem se najviše pisalo, polemiziralo, pa i nagrađivalo diljem festivalske planete. Laura Poitras, sada je sve izvjesnije, iz Los Angelesa neće otići bez Oscara u dugometražnoj dokumentarnoj konkurenciji.

Da, “Citizenfouru” se smiješi Zlatni kipić. No, taj isti “Citizenfour” – blasfemične li tvrdnje, jelte – po mišljenju potpisnika ovih redaka ne spada niti među deset najboljih dokumentarnih filmova protekle godine.

Poitras je, budimo do kraja iskreni, nabasala na možda i najveću aferu u ljudskoj povijesti, prema kojoj se Watergate čini poput špijuniranja zgodne susjede s trećeg kata. Američki NSA zloupotrebio je svoju ionako ogromnu moć prikupljavši povjerljive podatke kako od građana SAD-a, tako i od više ili manje sumnjivih stranaca za što im čak nije (bio) potreban niti sudski nalog.

“Citizenfour” je iznimno bitan film iz cijelog niza propitikivačkih razloga – osim ekskluzive bez presedana – ponajviše radi ponovnog promišljanja o balansu između građanskih sloboda i građanskih sigurnosti, od kojih potonji razlog često služi za dodatno stezanje šarafa na upravljačkom mehanizmu Velikog brata.

Za čovjeka kojem će se život upravo zauvijek promijeniti, NSA-ov zviždač i inrastrukturni analitičar Edward Snowden, iznimno je staložen i odlučan pojedinac koji američkoj redateljici i dvojici novinara u hongkonškoj hotelskoj sobici nudi sablažnjive informacije, poput one kako njegov bivši poslodavac pod paskom trenutno drži 1.2 milijuna ljudi.

I koliko god bili svjesni povijesnog “Citizenfourovog” trenutka – kad izbacimo genijalni tunelski uvod, hladnoratovske izmjene poruka na papirićima i efektne chat-vizuale – teško je pobjeći od dojma već viđenog; ponekad i zamorno-anketnog materijala (dvije trećine filma odvija se u hotelskoj sobi s gerilskim šaranjem kamere po sudionicima razgovora) koji čine meso Amerikankinog filma.

Još jednom: “CT” je tematski važan, intrigantan i generalno poprlično šokantan film. Dovoljno dobar za Oscara? Nama – nije. Svjesni smo da slično mišljenje neće dijeliti velika većina kritičarske inteligencije. S tim, naravno, nemamo nikakvih problema.

Kako onda jedan obični polu-arhivski film o dadilji-fotografkinji može zauzimati stepenicu više od tektonskog “Citizenfoura”? “Finding Vivan Maier” ★★★(2013., John Maloof i Charlie Siskel) gotovo sigurno neće graciozno stariti poput Snowdenove ispovjedi, ali teško je pronaći rupu u savršeno izbalansiranoj povijesnoj crtici po kojoj je John Maloof, jedan od koredatelja, sasvim slučajno zajahao posjetivši lokalnu aukcijsku kuću otkupivši gotovo odbačene starinske crno-bijele fotografije.

Kako se kasnije ispostavilo, upecao je tek dio gigantskog fotografskog opusa dadilje s francusko-austrijskim korijenima, koja je uz brižno čuvanu privatnost ljubomorno štitila i jednu od najvažnijih foto-ostavština američke ulične umjetnosti. “FVM” je kompaktno, nesvakidašnje i nimalo crno-bijelo prisjećanje na stvarnost u kojoj su se ravnopravno prožimale usamljena tragika privatnog života i grandioznost umjetničkog i nikad službeno blagoslovljenog talenta.

“Last Days in Vietnam” ★★★★ (2013., Rory Kennedy) također pripada obiteljii arh-doksa, ali je toliko dobro montažno izdrilan da čovjek s njega jednostavno ne može skrenuti pogled. Taman kad smo pomislili da smo manje-više aposlvirali sve začkoljice Vijetnamskog rata, pojavila se Rory Kennedy i slavodobitno odmahnula rukom.

Kao što i sam naslov govori, “LDIV” je zakapario posljednje tjedne rata u Vijetnamu, posebno se koncentriravši na događaje u Sajgonu i evakuaciju lokalnog stanovništva s vrha (i dvorišta) zgrade Američkog veleposlanstva. Panika, histerija i miris prekršenih obećanja koji se gotovo mogu ubirati s velikog platna. Amerikanci su dobili sve vijetnamske bitke. I u konačnici izgubili rat. Spašavanje 77 tisuća ljudi u događajima opisanim u filmu, spada u onu posljednju, izborenu u sudačkoj nadoknadi i s pogledom na komešajuću graju protivničkih navijača na tribinama.

Afriku i dalje steže čelčni stisak nekadašnjih kolonijalnih sila, premda je njegova snaga naizgled ublažena suptilnijim metodama od nekadašnjeg export-import biznisa u potpalublju. Pokazali su to Hubert Sauper u “Darwin’s Nightmareu” (2004) i “We Come as Friends” (2014) te Mads Brügger u “The Ambassadoru” (2011). Pokazao je to i Orlando von Einsiedel s “Virungom” ★★★(2014) koju ćemo gledati na najsvježijem ZagrebDoxu.

S jedne strane nepresušni dolarski ambis naftnog lobija. S druge šačica slabo naoružanih rendžera spremnih braniti kongoanski nacionlani park i posljednju koloniju planinskih gorila na svijetu. S treće neučinkovita državna administracija i naoružane pobunjeničke grupe koje također žele svoj komad financijskog kolača. Da gorile mogu govoriti, pitale bi: “Pa dobro ljudi, koji vam je k, jeste li vi normalni?”.

U svijetu u kojem postoji sve manje stvari za koje se vrijedi boriti, “Virunga” dolazi kao istinska šamarčina fejsbuk revolucionarima. Orlando von Einsiedel je uz to što je napravio majstorski dokumentarac, i svemirsko hrabri k. sin. “V” za Oscara u dugometražnoj? Može!

O “Soli zemlje” / “The Salt of the Earth” / “Le sel de la terre” ★★★(2014) Juliana Ribeira Salgada i Wima Wendersa već smo naširoko raspredali u našoj punokrvnoj recenziji. Tek telegrafski da se radi o životnom flashbacku poznatog brazilskog fotografa Sebastiãa Salgada i njegovim lunjanjima po ratom zagađenoj planeti. Brazilac je bilježio fizičke posljedice tamne polutke ljudskog karaktera što ga je doživotno emocionalno unakazilo. Dojmljivo i definitivno vrijedno oskarovske nominacije, a film su naši gledatelji mogli pogledati i na repertoaru hrvatskih kina.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Tko će osvojiti ovogodišnjeg kratkometražnog doku-Oscara?

Pogledali smo svih pet ovogodišnjih kandidata za nagradu Oscar u kratkometražnoj konkurenciji dokumentarnog filma.

Poznate (dokumentarne) nominacije 95. Oscara

Poznate su nominacije za 95. nagrade Oscar, čija će se svečanost održati 12. ožujka u losanđeleškom Dolby Theatreu.

“Fire of Love” – U vulkanskom grotlu

"Fire of Love" (2022) američke redateljice Sare Dose prati putešesvije francuskih vulkanologa i bračnog para Krafft.

“Only the Devil Lives Without Hope” Magnusa Gerttena na programu Al Jazeere Balkans

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje i dokumentarac "Only the Devil Lives Without Hope" (2020) švedskog autora Magnusa Gerttena.

Novi kulturni projekt o kulturnoj kartografiji grada Subversive Festivala i KIC-a

Siječanj se u zagrebačkom Dokukinu KIC nastavlja u znaku...

Svjetske premijere novih filmova Borisa Poljaka i Damira Čučića u Rotterdamu

Na 52. Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu svjetsku će premijeru doživjeti dva nova filma Borisa Poljaka i Damira Čučića.

“Factumov Mediteran” u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC sutra (20.1. u 19 sati) će se održati "Factumov Mediteran", projekcija od tri dokumentarna naslova koje potpisuju čak četiri redatelja.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2022. godine

Što nam je donijela dokumentarna 2022.? Godinu je otvorila...

“Čekaj me” Damira Markovine ponovno na programu Al Jazeere Balkans

Na programu Al Jazeere Balkans danas i tijekom cijelog tjedna ponovno će se prikazivati dokumentarac "Čekaj me" Damira Markovine.

“Futura” na programu Dokukina KIC

"Futura" će prije početka kinodistribucije po hrvatskim nezavisnim kinima, najprije biti premijerno prikazana u četvrtak, 19. siječnja, u zagrebačkom Dokukinu KIC.