Talijanka Rossella Schillaci nije novo ime na dokumentarističkom nebu. Prije 56-minutnog filma “Granica mora” / “Il limite” (2012) kojeg smo gledali na ovogodišnjem ETNOFILm festivalu, Schillaci je režirala čak sedam dokumentarnih filmova.
Primjerice, njezin dokumentarac o sudanskim izbjeglicama u napuštenoj klinici u Torinu – “Altra Europa” (2011) – naosvajao se priznanja diljem svijeta, a redaljica vuče i rovinjske korijene, 2010. godine dohvativši nagradu za najbolji film (“La Fiuma – Incontri sul Po e Dintorn”, koji se koncentrirao na život stanovnika oko rijeke Po) na 2. ETNOFILm festivalu.
Ne čudi stoga ponovni izbor etnografsko-socijalne teme talijanske redateljice, koja s “Granicom mora” vještim intimističkim premazom punim ugrađene empatije pažljivo otvara vrata tegobnog života jedne talijanske ribarske posade.
Talijansko-tuniške, bolje rečeno, pošto su tri ribara na brodu “La Priama” kojim zapovijeda talijanski kapetan Cola, tuniške nacionalnosti. Ne spada “Prijam” u naročite brodske ljepotane za kojim bi se instinktivno okrenuli u njegovoj domicilnoj sicilijanskoj luci.
Kao da je i sami brod nenamjerno poprimio psihofizičke osobine svoje dugogodišnje posade, možda se i ne želeći isticati u toj amorfnoj masi sazdane od nemoći, grižnje savijesti te odavno zaboravljenog i nikad ispunjenog potencijala svojih ribarskih supatnika.
Talijankin verite lišen je bespotrebnih monologa i klasične naracije, tražeći konačnu i nepokolebljivu istinu svojih subjekata između buke brodskog motora i jednako vrišteće nostalgije za domom mlađih članova posade.
Talijankin verite lišen je bespotrebnih monologa i klasične naracije, tražeći konačnu i nepokolebljivu istinu svojih subjekata između buke brodskog motora i jednako vrišteće nostalgije za domom mlađih članova posade.
Od kapetana i ostatka ribara doznajemo kako je ova nekad poprilično profitabilna profesija danas spala na izrazito niske grane. Prosječna plaća jednog ribara danas iznosi oko 800 eura, dok vlasnik broda – koji bez obzira na ulov mora isplaćivati dogovoreni honorar – samo na benzin potroši i do 24 tisuće eura.
Porast cijene troškova i manjak ribe prisilio je brojne talijanske posade – pa tako i našu – na unošenje ilegalnih koordinata prema teritorijalnim morima Libije i Tunisa, a više nikoga ne iznenađuje i dugotrajni boravak na pučini koji se može protegnuti i na mjesec dana u komadu.
U tom zapaljivom miksu neudobnih brodskih odaja, međunacionalne nesnošljivosti i bitke za golo preživljavanje, posada “La Priama” oštro je podijeljena između talijanske vrhuške i tuniške, uglavnom radničko-ispomoćne strane…
“Granica mora” Rosselle Schillaci, da ne bude zabune, nije dokumentarno djelo kojem ćemo se zbog njegove kvalitete u budućnosti vraćati neograničeni broj puta.
No, iako sniman s pristojne dezinficirano-neosobne distance, “Granica” uz iznadprosječnu vizualnu, nudi i značajnu socio-političku komponentu, šireći svoj doseg daleko izvan početnih talijanskih okvira.
Talijanska redateljica je uspjela dotaknuti cijeli niz važnih tema poput cijeva koji opravdavaju sredstva razbijanja neimaštine, dehumanizirajućih poslova, problema s ilegalnim useljenicima, rasizma itd. Dovoljno za preporuku s naše strane.
