PočetnaRecenzije "Damir Avdić - Pravi čovjek za kapitalizam" - "Graha" i nakon Moravčevog filma ostaje misterija...

[DORF 2014] “Damir Avdić – Pravi čovjek za kapitalizam” – “Graha” i nakon Moravčevog filma ostaje misterija…

|

Za prijatelje Graha, za nešto manje dobronamjernije Bosanski psiho, a za sve ostale samo Damir Avdić, jedinstvena pankersko-anarhoidna pojava na domaćoj sceni, čiji jednostavni rifovi i utroboparajuće žestoki verbalni masnjaci već neko vrijeme ambivalentno mreškaju obrve i pune dvorane diljem balkanskog poluotoka.

Nimalo jednostavnu zadaću pred sobom je materijalizirao slovenski redatelj Dušan Moravec, odlučivši snimiti dokumentarac o scenskom Mikeu Tysonu, koji je i prije dva posljednja megauspješna albuma “Mein Kapital” i “Human Reich”, godinama ranije ispoljavao vlastitu kreativnost, bilo kroz pisanu (roman “Na krvi ćuprija”, zbirka pjesama “Kuda sestro”) bilo kroz glazbenu formu (tuzlanski bend Rupa u zidu).

Sudeći po reakcijama publike, ali prije svega i jednoglasnim kimanjem glave ocjenjivačkog žirija na 8. DORF-u, Moravčev “Damir Avdić – Pravi čovjek za kapitalizam” / “Pravi človek za kapitalizem” (2013) ispunio je svoju svrhu i približio djelovanje ovog glazbenika još širem auditoriju.

Moravec je, kako smo kasnije doznali, svoj pobjednički film snimao čak šest godina, što po sanitizirano-distanciranoj konačnoj verziji dokumentarca o možda i najznačajnijem balkanskom glazbeniku današnjice, nikad ne bismo isprve zaključili. Zapravo, slovenski filmaš – velikim dijelom i zbog Avdićeve očigledne generalne nepovjerljivosti prema medijima – je gotovo spotovski zagrabljao po već dobro poznatom teritoriju glazbenikove stage persone.

Iako ponekad podsjeća na dokumentarnu Wikipediju, film Dušana Moraveca daleko je od propalog nefikcijskog eksperimenta. Mračna estetika na rubu verbalne bajunete s nekoliko zapaženih dojmovnih bljeskova, u kombinaciji sa zanatski besprijekornim tehnikalijama, dovoljni su razlozi za više nego ugodnih sat vremena pred bilo kojim kino-platnom.

Polupsihotično buljenje u publiku, sklekovi dok pjeva o Muharemu, veći od Boga prisutnost koja usisava okolna stabla… You name it, we got it… Za nekog tko se prvi put sreće s Grahinim fenomenom, Moravčev srednjemetražni dokumentarac može predstavljati izvrsnu početnu točku uranjanja u slojeviti Avdićev kantautorski svijet.

Za sve ostale, međutim, “Damir Avdić – Pravi čovjek za kapitalizam” spada u estetski besprijekorna (crno-bijeli Avdićevi krupni kadrovi u studiju, riječi pjesama na ekranu, plamenovi u ritmu glazbe), ali sadržajno “snimam koliko mi moj subjekt dozvoli” presigurna dokumentarna djela.

Kad su nekom dokumentarcu, čije stvaranje traje punih šest godina, glavni poluosobno-anegdotalni highlighti Avdićeva (“Rat me nije zanimao. Čekao sam struju i brata s fronte da idemo vježbati”) i Frankiejeva (“Moram priznati da sam se prepao kad sam prvi put čuo Damira Avdića, pa sam rekao curi da idemo izvan dvorane”) izjava, onda znate koliko je sati.

Iako ponekad podsjeća na dokumentarnu Wikipediju, film Dušana Moraveca daleko je od propalog nefikcijskog eksperimenta. Mračna estetika na rubu verbalne bajunete s nekoliko zapaženih dojmovnih bljeskova, u kombinaciji sa zanatski besprijekornim tehnikalijama, dovoljni su razlozi za više nego ugodnih sat vremena pred bilo kojim kino-platnom.

Bismo li u konačnici Avdićevim fanovima i onima koji bi to tek u budućnosti trebali postati, preporučili film “Damir Avdić – Pravi čovjek za kapitalizam”? Naravno.

Jesmo li nakon šezdesetak vinkovačkih minuta uspjeli zaviriti ispod brižno laštenog oklopa bosanskog umjetnika? Niti blizu. Graha i nakon slavonske turneje ostaje nedokučena misterija iz Tuzle…

"Damir Avdić - Pravi čovjek za kapitalizam" / "Pravi človek za kapitalizem"

O FILMU:

"Režija: Dušan Moravec
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Slovenija
Trajanje: 53 minute"

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.

Dodjela Nagrade Dokumetar u Dokukinu KIC

U organizaciji portala Dokumentarni.net, u zagrebačkom Dokukinu KIC će u utorak, 18. lipnja u 19 sati, po peti put biti dodijeljena Nagrada Dokumetar.

17. Beldocs: Razbijanje utopije o dominantne poretke

Na ovogodišnjem Beldocsu svjedočili smo još jednom presjeku produkcije srpskog dokumentarnog filma.

“Posljednji valcer” – Film koji se pušta glasno

"Posljednji valcer" / "The Last Waltz" (1978) Martina Scorsesea publika i kritika nazivaju jednim od najboljih rock filmova svih vremena.
"Režija: Dušan Moravec<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Slovenija<br> Trajanje: 53 minute" [DORF 2014] "Damir Avdić - Pravi čovjek za kapitalizam" - "Graha" i nakon Moravčevog filma ostaje misterija...