PočetnaRecenzije "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

[HRFF] “Manakamana” – Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

|

Postoji li negdje neslužbena lista negativnih hrvatskih rekorda, ili barem jedan njezin dio koji prati izlaske publike za vrijeme kino-projekcija? Ukoliko postoji, nakon jučerašnjeg prikazivanja dokumentarca “Manakamana” (2013) na 11. HRFF-u, redatelja Stephanie Spray i Pacha Veleza, takav popis zasigurno je postao bogatiji za upravo spomenuti naslov.

Zagrebačka publika, vjerojatno opravdano nenaviknuta na pretencioznu dokumentarnu eksperimentalu “Manakamane”, najprije je sporadično, a ubrzo i u valovima napuštala sinoćnju projekciju 11. HRFF-a, koju je do kraja prikazivanja napustila trećina ukupnog auditorija.

“Manakamanu”, uostalom kao i nedavno recenzirani “Leviathan”, potpisuje ista producentska kuća – Harvard’s Etnography Laboratory – kojoj je jedna od zadaća proširiti definiciju etnografskog i avangardnog dokumentarca. I opet, baš kao i u “Leviathanu”, naglasak u “Manakamani” stavljen je na meditativni, neosuđujući i strogo opservarcijski unutarnji svijet pojedinca.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

Snimljen unutar žičare koja vodi do poznatog nepalskog hrama Manakamana, “Manakamanina” fiksirana kamera prati jedanaest različitih sudbina – od skupine simpatičnih gospođa do nepalskih metalaca i skromnih bračnih parova – u neprekidnom 10-minutnom usponu i silasku s tog svetišta.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

No baš kao i u sličnim kvazi-intelektualnim onaniranjima, poput “Sans Soleila” i “Leviathana”, i “Manakamana” se – grandiozno koncepirana, ali hermetički izolirana – čita poput zbirke zadataka iz matematike za odabrani doktorsko-plemićki stalež sa sveučilišta MIT. Volite li nepomične desetominutne kadrove kozlića u kavezu? Ovo je dokumentarac za vas. U suprotnom, zaobiđite ovaj eksperimentalni kaos.

"Manakamana"
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Nepal / SAD
Trajanje: 118 minuta

Povezani tekstovi

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.

18. Subversive Film Festival: “Prema zapadu, u Zapati” – Moćan autorski debi kao otisak antologijske ljepote

Dojmljivo je kako se u filmu "Prema zapadu, u Zapati" , sloj po sloj, nenametljivo i eliptično, razlaže jedna individualna pripovijest.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U četvrtak riječka premijera “Mirotvorca” Ivana Ramljaka

U četvrtak se održava riječka premijera dokumentarnog filma "Mirotvorac" (Factum, 2025.) redatelja Ivana Ramljaka.

Izlišnost iluzija

Od 26.5. do 3.6. ove godine u Novom Sadu je održano 70. Sterijino pozorje.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

Vraćaju se “Doksi u Kleti” uz projekciju “Grand Prizea” Anje Koprivšek

Nakon godine dana pauze vraćaju se "Doksi u Kleti", uz projekciju "Grand Prizea" (2024) redateljice Anje Koprivšek.

1. “Dokumentarni.days”, drugi dan: Vlastita obitelj ispred kamere

Drugoga dana prvog izdanja programa "Dokumentarni.days", upriličena je dodjela 6. Nagrade Dokumetar, potom i panel "Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike: Obiteljski dokumentarni film".

1. “Dokumentarni.days”, prvi dan: Civilizacijski domet

U zagrebačkom Dokukinu KIC, 11. i 12. lipnja održani su prvi "Dokumentarni.days", priredba u organizaciji Udruge Dokumetar.

Filmski kolaž nestanka, konzumerizma i sjećanja

Ben Rivers i Anocha Suwichakornpong režirali su iznimno zanimljiv primjer eksperimentalne filmske meditacije - "Krabi, 2562" (2019).

6. Nagrada Dokumetar: “Motel” Filipa Mojzeša je najbolji hrvatski dokumentarni film 2024. godine!

Ovogodišnju, šestu po redu Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2024., dobio je "Motel" (2023) Filipa Mojzeša.

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Nepal / SAD<br> Trajanje: 118 minuta[HRFF] "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa