PočetnaRecenzije"Punčke" - Korektan dokumentarac o ženskim punkericama iz Vinkovaca

“Punčke” – Korektan dokumentarac o ženskim punkericama iz Vinkovaca

|

Vinkovački ženski indie-punk bend Punčke u posljednje je vrijeme inducirao pravu malu medijsku ofenzivu na sadašnje i buduće fanove tog zanimljivog glazbenog trojca. Punčke su nedavno, naime, izdale svoj debitantski album “Sunčano s povremenom naoblakom”, a prošle godine mladi redateljski dvojac Filip Meštrović-Marinko Marinkić snimio je i dokumentarac o vinkovačkim punkericama, jednostavno nazvan – “Punčke”.

“Punčke” smo imali prilike gledati u zagrebačkog Močvari, povodom hrvatske turneje festivala DORF, a radi se o korektnom, iako ne previše nadahnutom redateljskom prvijencu Filipa Meštrovića i Marinka Marinkića, koji su dokumentarac dovršavali uglavnom u pauzi između fakultetskih obveza.

Bend je u početku bio sastavljen od šest djevojaka, no prirodnom selekcijom popis je spao na tri imena – Luciju Ivšić (vokal/gitara), Enu Baćanović – Ruby (bubnjevi) i Anju Tkalec (bas gitara) – koje su i danas aktivne. Kako su i same djevojke istaknule, nije bilo ciljane namjere da Punčke budu isključivo ženski bend, već je splet okolnosti diktirao takav razvoj situacije.

Iako pretežno šablonski, neosoban i ponekad presterilan, Meštrovićev i Marinkićev kratki glazbeni dokumentarac na zanimljiv način progovara o predrasudama, seksizmu i koncertnim anegdotama koje liderica Punčki Lucija Ivšić pripovijeda na toliko originalan i simpatičan način (muški fanovi joj često viču: “udaj se za mene”).

Veliki plus za autore koji su s “Punčkama” vrlo korektno zakoračili na dokumentarnu scenu i koji su, za razliku od neopravdanog i nerazumljivog izostanka Punčki iz Močvare, spremno i strpljivo odgovarali na pitanja okupljenih znatiželjnika u ovom zagrebačkom klubu.

"Punčke"
Režija: Filip Meštrović, Marinko Marinkić
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 28 minuta

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.
Režija: Filip Meštrović, Marinko Marinkić <br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 28 minuta"Punčke" - Korektan dokumentarac o ženskim punkericama iz Vinkovaca