PočetnaRecenzije"Call me Kuchu" - LGBT prava na afrički način

“Call me Kuchu” – LGBT prava na afrički način

|

“Želio sam započeti borbu za slobodu svojih ljudi. Znate, ja sam prvi homoseksualac u Ugandi koji se javno deklarirao”, staloženo ali i s dozom neskrivenog ponosa kaže David Kato na početku dokumentarca “Call me Kuchu” (2012) redateljica Katherine Fairfax Wright i Malike Zouhali-Worrall. David je muškarac u kasnim tridesetima, radi za organizaciju SMUG (Sexual Minorities Uganda) i prvi je službeni homoseksualac – slengovski Kuchu – u možda i najopasnijoj zemlji na svijetu za ovu seksualnu manjinu.

Smještena na pola puta između samog središta afričkog kontinenta i njegovog istočnog roga, Uganda je imala bremenitu i traumatičnu prošlost. Nakon 1962. godine i osamostaljivanja od britanske “čizme”, ova danas 35-milijunska država preživjela je brojna politička previranja, od kojih je najtraumatičniji trag iza sebe ostavio bivši diktator Idi Amin. Amin je Ugandom vladao od 1971. do 1979. godine, a pretpostavlja se da je za vrijeme njegove diktature život izgubilo oko 300.000 Uganđana. Sadašnji predsjednik Yoweri Musevani na vlasti je od 1986. godine, a zemlju od  njegovog ustoličenja potresaju građanski ratovi na sjeveru zemlje koji su direktno odgovorni za smrt tisuća i raseljavanje milijuna njegovih sunarodnjaka.

Do povratka Davida Kata iz Južne Afrike, Ugandom je uglavnom vladala “don’t ask, don’t tell” nonsens-izmišljenica iz američke vojske. S jednom “minornom” razlikom – u Ugandi je homoseksualnost kažnjiva zatvorom, a “prekršitelji” su znali biti pretučeni ili kamenovani do smrti. Nema homoseksualaca, nema problema. U ime obitelji na afrički način…

O nekom javnom okupljanju homoseksualci u Ugandi mogu samo sanjati, a njihovo međusobno druženje uglavnom se odvija na tajnim lokacijama i pod debelim plaštom ilegalnosti. Nekima, nažalost, ne pomaže ni solidarna podzemna tajnovitost…

O nekom javnom okupljanju homoseksualci u Ugandi mogu samo sanjati, a njihovo međusobno druženje uglavnom se odvija na tajnim lokacijama i pod debelim plaštom ilegalnosti. Nekima, nažalost, ne pomaže ni solidarna podzemna tajnovitost…

“Policija je došla i uhitila nas jer smo prijatelj i ja bili u istoj sobi. Smijali su nam se i htjeli nas tući. Poslije su me razodijenuli, pisali da upotrebljavam kremu za lice i htjeli vidjeti kojeg sam spola”, kaže jedna od mnogobrojnih žrtava policijskog maltretiranja, koja je smogla hrabrost i svoju priču podijeliti s cijelim svijetom.

Titanska hrabrost u zemlji primitivizma i vlastitih tumačenja Božjih zakona. Zemlji u kojoj je novinski naslov “100 fotografija pedera” sasvim normalan dan u medijskoj utakmici. Zemlji koja gura i još uvijek želi progurati notorni Anti-Homosexuality Bill, kojim bi homoseksualnost bila kažnjiva smrću. Jedinstvena i anakrona klerikalno-politička linija u misiji pomirenja zapadnog društva i još uvijek postojećeg voodoo mentalnog sklopa. Tom Cruise i nemoguća misija 37…

Tematika iz dokumentarnog filma “Call me Kuchu” bliska je i hrvatskim borcima za LGBT prava. Bliska je i borbi za ženska prava nekoliko desetljeća ranije. Bliska je i borbi za radnička prava, sindikate i pravednu raspodjelu radnog vremena koju godinu prije. Korak po korak. Reanimacija, resetiranje, pa ispočetka. Napredak je, unatoč svemu – vidljiv i itekako opipljiv. I dok su neki s peticama završavali fakultete ljudskih prava, neki su ponavljali razrede i potpisivali peticije “za obitelj”. Neki još uvijek pišu štampano “P”. Cilj je svima zajednički, kao i neminovnost prolaska kroz isti. Borba za osnovna ljudska prava. Nekad zvuči tako jednostavno, zar ne?

"Call me Kuchu"

O FILMU:

Režija: Katherine Fairfax Wright, Malika Zouhali-Worrall
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlje podrijetla: SAD / Uganda
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.

Karla Crnčević: “Zajednica iz ‘Zemlje za nas’ funkcionira kao sigurno mjesto”

Redateljica Karla Crnčević porazgovarala je s nama prije skorašnje premijere svog filma "Zemlja za nas" (Zagreb film, 2024.).

Jučer otvoren 17. Subversive Festival

U zagrebačkom kinu Kinoteka jučer je otvoreno sedamnaesto izdanje Subversive Festivala.

Projekcija “El Shatt – nacrt za utopiju” u Hrvatskom državnom arhivu

U Hrvatskom državnom arhivu, 23. svibnja u 18 sati, bit će prikazan film "El Shatt - nacrt za utopiju" Ivana Ramljaka.

Otvorene prijave za 18. DORF

Otvorene su prijave za osamnaesto izdanje Festivala dokumentarnog rock filma DORF.

Dina Pokrajac: “Život bez kapitalizma itekako je moguć”

Direktorica i selektorica programa Subversive Film Festivala, Dina Pokrajac za naš portal najavljuje njegovo sedamnaesto izdanje.

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".
Režija: Katherine Fairfax Wright, Malika Zouhali-Worrall<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlje podrijetla: SAD / Uganda<br> Trajanje: 87 minuta"Call me Kuchu" - LGBT prava na afrički način