PočetnaRecenzije"Khodorkovsky" - Uspon i pad kontroverznog biznismena

“Khodorkovsky” – Uspon i pad kontroverznog biznismena

|

Politički dokumentarci odavno su postali sastavni dio jelovnika svakog iole zagriženijeg fana dokumentarnog odjeljka sedme umjetnosti. I dok smo već navikli da se domaći dokumentarni filmovi bilo kakve tematike teško probijaju do malo šire publike, niti situacija s generalnom percepcijom političkih dokumentaraca ne nudi nešto ružičastiju sliku.

Američka kinematografija suvereno gospodari i ovim filmskim ogrankom, pa se gledajući razne top liste najboljih dokumentaraca stječe dojam kako većina onoga što vrijedi u dokumentarnom svijetu dolazi upravo iz SAD-a.

Većini dokumentaroljubaca vjerojatno ne bi bio veći problem nabrojati deset najdražih američkih dokumentarnih, pa i političkih filmova, a razmjerno mali broj istih znao bi nabrojati sličnu količinu stranih filmova jednake tematike. Kad bi svoju potragu suzili na, primjerice, Rusiju, kompletna slika bila bi još poraznija.

No, i za to ima lijeka, pa zahvaljujući filmu njemačkog redatelja ruskog podrijetla Cyrila Tuchija “Khodorkovsky” (2011.) – otkrivamo dosad nepoznate aspekte političkog života u najvećoj svjetskoj državi.

Tuschi je za snimanje “Khodorkovskog” potrošio nevjerojatnih pet godina i sakupio jednako impresivnih 180 sati materijala. S tek dva cjelovečernja igrana filma za pojasom, njemački redatelj se odvažio zaploviti i dokumentarnim vodama, snimivši korektnu i zanimljivu priču o usponu i kontroverznom padu ruskog oligarha Mikhaila Khodorkovskog.

Dugogodišnji je to vrući kamen spoticanja između Rusije i zapadnih sila, no unatoč brojnim pokušajima lobiranja, ruski biznismen i dalje grije krevet svoje sibirske ćelije iz koje će, kako sada stvari stoje, napokon moći izaći 2014. godine.

Khodorkovsky je do svojeg bogatstva došao uglavnom preko bankarskog i naftnog biznisa, ubrzo postavši miljenikom vladajućih struktura koji su – privatizacijom i prodajom velikih firmi isključivo ruskim vlasnicima sredinom devedesetih – u državni proračun slili stotine milijune rubalja.

Khodorkovsky je do svojeg bogatstva došao uglavnom preko bankarskog i naftnog biznisa, ubrzo postavši miljenikom vladajućih struktura koji su – privatizacijom i prodajom velikih firmi isključivo ruskim vlasnicima sredinom devedesetih – u državni proračun slili stotine milijune rubalja.

Do 2003. godine Khodorkovsky je nastavio razvijati svoje poslovno carstvo, a onda je slijedio strmoglavi pad do kojeg se nije oporavio ni dan-danas. Biznismen je ubrzo završio u zatvoru zbog pronevjere i prevare, no o stvarnim razlozima njegovog zatvaranja postoji dosta teorija. Najuvjerljivija nameće mišljenje kako se predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu nije svidjela ideja o jačanju političkog utjecaja čovjeka za kojeg je smatrao da bi se mogao iskristalizirati kao jedan od vođa sve glasnije oporbe.

Redatelj Cyril Tuschi u svom filmu također pokušava dati konačni odgovor na pitanje koliki je utjecaj predsjednik Putin imao na zatvaranje jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, a koliko je u biti Khodorkovsky sam kumovao takvom raspletu događaja….

“Khodorkovsky” je solidno, na trenutke i iznadprosječno filmsko ostvarenje. U gotovo dva sata trajanja dokumentarca, gledatelji nisu uskraćeni ni za jednu informaciju s obje strane medalje. Ukoliko nikad niste čuli za priču o ovom ruskom biznismenu, nakon “Khodorkovskog” nećete trebati tražiti dodatne izvore informacija o cjelokupnoj tematici.

Istina je da se redatelj malo “zaigrao” i odužio dokumentarac na (pre) duga dva sata, no puno veći problem predstavlja golema količina sugovornika u filmu, koji u početnih 30 minuta gledatelja “izbombardiraju” s nekoliko “terabajta” informacija. Tako je u tom razdoblju pitanje “ček, o čemu se sad ovdje radi?”, dosta često prelazilo preko naših usana, da bi tek nakon početnog uhodavanja i baratanja osnovnim informacijama, film iz rubrike “aj pogledaj kol’ko ima do kraja” preselio u susjednu “fascinatno i gledljivo”.

“Khodorkovsky” ne daje konačne odgovore niti prokazuje glavnog krivca ove sad već desetogodišnje sage. Strah i autocenzura određenih sugovornika i nedostatak izjava glavnih aktera (tek par minuta Khodorkovskog iz zatvora i, unatoč dugotrajnom inzistiranju, ravnih nula “predsjedničkih” sekundi) ponešto narušavaju konačni dojam.

No, kad se sve zbroji i oduzme, “Khodorkovsky” je vrlo solidno ostvarenje vrijedno vaše pažnje, a navedeni nedostaci vam ipak ne bi trebali pokvariti uživanje u ovom dokumentarcu.

"Khodorkovsky"

O FILMU:

Režija: Cyril Tuschi
Godina proizvodnje: 2011.
Zemlja podrijetla: Njemačka
Trajanje: 111 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

19. DOKUart: Nagrada publike dokumentarcu “Naša djeca” Silvestra Kolbasa

Nagradu publike ovogodišnjeg, 19. DOKUarta osvojio je film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa.

19. DOKUart: “Susjed Abdi” – U životu je važna velika slika

"Susjed Abdi" (2022) je i stilski konzistentan izvještaj o tome što sve digitalne tehnologije mogu uz malo mašte.

Dokumentarcu “Izbor za Miss zatvora” Srđana Šarenca Grand Prix 25. Mediteran Film Festivala

"Izbor za Miss zatvora" (2024) bh redatelja Srđana Šarenca osvojio je Grand Prix te Nagradu publiku 25. Mediteran Film Festivala.

20. Festival 25 FPS: “Iščezavanje” – Sanjive slike nestajućeg Japana

"Iščezavanje" / "Fade" (2023) Asako Ujite je na ovogodišnjem, 20. Festivalu 25 FPS dobio jednu od Grand Prix nagrada.

Treće izdanje “Kritike i društva” u Dokukinu KIC

Treće izdanje filmsko-diskurzivnog programa "Kritika i društvo" u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara održat će se u ponedjeljak, 14. listopada i utorak, 15. listopada, u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Kinoteka apstraktnog statusa

Položaj Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) od devedesetih se periodički postavlja u centar šire društvene rasprave.

25. Mediteran Film Festival: “Izbor za Miss zatvora” – Bez leda u žilama

U Ženskoj kaznionici Pirajui Šarenčeva je ekipa filma "Izbor za Miss zatvora" (2024) popratila razdoblje priprema i održavanja događaja iz naslova.

19. DOKUart: “Moje tijelo” – Zamka plitke sentimentalnosti filmskog eseja

"Moje tijelo" Margreth Olin je u konačnici upao u zamku banalnosti te manjka znanja i senzibiliteta za tisućljetne patrijarhalne obrasce.

Wen Hui – Dokumentarizam kao pokretna slika

Posljednji ovogodišnji "Istočni horizonti" donose portret Wen Hui, jedne od pionirki suvremene plesne prakse i koreografije u Kini.

“Dulum zemlje” kao prva hrvatska produkcija sa zelenim pečatom

"Dulum zemlje" je prva hrvatska audiovizualna produkcija koja posjeduje Green Film (Zeleni film) certifikat.
Režija: Cyril Tuschi<br> Godina proizvodnje: 2011.<br> Zemlja podrijetla: Njemačka<br> Trajanje: 111 minuta"Khodorkovsky" - Uspon i pad kontroverznog biznismena