PočetnaRecenzije "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

[HRFF] “Manakamana” – Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

|

Postoji li negdje neslužbena lista negativnih hrvatskih rekorda, ili barem jedan njezin dio koji prati izlaske publike za vrijeme kino-projekcija? Ukoliko postoji, nakon jučerašnjeg prikazivanja dokumentarca “Manakamana” (2013) na 11. HRFF-u, redatelja Stephanie Spray i Pacha Veleza, takav popis zasigurno je postao bogatiji za upravo spomenuti naslov.

Zagrebačka publika, vjerojatno opravdano nenaviknuta na pretencioznu dokumentarnu eksperimentalu “Manakamane”, najprije je sporadično, a ubrzo i u valovima napuštala sinoćnju projekciju 11. HRFF-a, koju je do kraja prikazivanja napustila trećina ukupnog auditorija.

“Manakamanu”, uostalom kao i nedavno recenzirani “Leviathan”, potpisuje ista producentska kuća – Harvard’s Etnography Laboratory – kojoj je jedna od zadaća proširiti definiciju etnografskog i avangardnog dokumentarca. I opet, baš kao i u “Leviathanu”, naglasak u “Manakamani” stavljen je na meditativni, neosuđujući i strogo opservarcijski unutarnji svijet pojedinca.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

Snimljen unutar žičare koja vodi do poznatog nepalskog hrama Manakamana, “Manakamanina” fiksirana kamera prati jedanaest različitih sudbina – od skupine simpatičnih gospođa do nepalskih metalaca i skromnih bračnih parova – u neprekidnom 10-minutnom usponu i silasku s tog svetišta.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

No baš kao i u sličnim kvazi-intelektualnim onaniranjima, poput “Sans Soleila” i “Leviathana”, i “Manakamana” se – grandiozno koncepirana, ali hermetički izolirana – čita poput zbirke zadataka iz matematike za odabrani doktorsko-plemićki stalež sa sveučilišta MIT. Volite li nepomične desetominutne kadrove kozlića u kavezu? Ovo je dokumentarac za vas. U suprotnom, zaobiđite ovaj eksperimentalni kaos.

"Manakamana"
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Nepal / SAD
Trajanje: 118 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.

“Memorija svijeta” – Mehanizam protiv zaborava

Alain Resnais je kolekciju zanatski odrađenih filmova (nastalih prema narudžbi) upotpunio dokumentarcem "Memorija svijeta" (1956).

Proizvođenje vlastite povijesti

"The Watermelon Woman" redateljice Cheryl Dunye je film koji se smije, zavodi, provocira i misli istodobno.

Seks i selektivno probiranje

Danas će u Dokukinu KIC biti prikazan dokumentarac "Ispiranje mozga: seks, kamera, moć" kroz koji će gledatelji imati priliku promisliti o rodnim odnosima upisanim u formalni podtekst filma.

“Umjetno inteligentni” dokumentarci

Nije, dakle, pitanje je li umjetnoj inteligenciji mjesto u dokumentarnom filmu - ona je svoje mjesto zauzela odavno...

Portret oca, autoportret kćeri

"Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.) redateljice Dalije Dozet funkcioniraju kao izrazito vješt primjer obiteljske etnografije.

36. Animafest: Karta bez novca, grob bez tijela, oblak bez doma

Na ovogodišnjem su, 36. Animafestu u programu "Animadoks" prikazana tri dugometražna filma koja na vrlo različite načine ispituju što danas može biti animirani dokumentarac.
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Nepal / SAD<br> Trajanje: 118 minuta[HRFF] "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa