“Park ljubavi” (2013., produkcija: ADU) Lane Kosovac prošle je godine osvojio simpatije publike na 11. Liburnia Film Festivalu, a samim uvrštenjem na premijerni makarski DokuMA Film Festival hrvatska redateljica je dobila dodatno priznanje za svoje nesumnjivo zapaženo ostvarenje.
S petnaestak minuta ukupnog trajanja, “Park ljubavi” nije od naročite dugometarske priče. Njegova snaga prije svega leži u minimalističkom te nevjerojatno osvježavajućem i dječje iskrenom uvidu u bračne “tko preživi pričat će” putešestvije gotovo zaboravljenih ljudskih duhova s pogrešne strane Univerzijade.
U jedno drugačije, dinosaursko izumrlo vrijeme, u Novom Zagrebu je izgrađen prvi park nakon završetka Drugog svjetskog rata. Mladenci bi u spomenutom parku pod imenom Park mladenaca odabrali stablo koje će se u njihovu čast zasaditi na tom mjestu.
Tri bračna para u najboljim godinama – koji su i sami prošli sličan ritual – govore o vlastitim zabludama (“Muž mi nikada nije rekao ‘oprosti’ za prevaru”) i urnebesnim epifanijama (“Najprije smo bili ljubavnici, pa brat i sestra, a sada smo dvije sestre”), a mjesto u dokumentarcu je pronašla i priča o unajmljenom detektivu.
Jedan od najtoplijih i najnostalgičnijih domaćih dokumentaraca koje smo gledali u posljednje vrijeme, “Park ljubavi” je slatka, lepršava i definitivno preporučljiva požutjela razglednica nekih davno svršenih i humanijih vremena.
