Recenzije21. Liburnia Film Festival: "Glupane, glupi" - Nogometna trauma

21. Liburnia Film Festival: “Glupane, glupi” – Nogometna trauma

|

“Glupane, glupi” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.) Andrije Tomića nadaje se očuđujućom, uvjerljivom dokumentarno-eksperimentalnom autobiografskom crticom osobito efektnih i nadahnutih snimateljskih kušanja Tina Ostrošića.

Početno, posve obična, svakodnevna radnja. Ne osobito zanimljiva, ni po čemu posebna, niti u konkretnom slučaju i po čemu različita od najrutinskije rutinskog, najbanalnije banalnog, najsvagdanskije svagdanskog. Mladić na tramvajskoj postaji, pa u tramvaju. Za mraka. Načinom snimanja i kadriranja, pak, kao i montažno redateljskim pristupom, konceptom, odlukama, namah mjera očuđenja, tajanstvenosti, prijetnje. Gotovo ni iz čega – nešto. Slika neoštra, zrnata/pikselasta, kadrovi prekraćeni, polučitki, nemirni, iz ruke, kao kradom ukradeni, kao da predmet zanimanja ne uspijevaju zabilježiti zadovoljavajuće pregledno. Koliko je moguće, glava, lice, u krupnom planu, iako nikad bistro razaznatljivo. Prostorno kontekstualizirano u naznakama, dezorijentirajuće. Svjetla kao da je premalo, ne vidi se najbolje, prevladava tama pretežno smeđih valera, a u materijalu zaostale su, zalutale, usputice, slučajno uhvaćene kratke, gotovo brišuće panorame, švenkovi, viškovni nusproizvodi pomaka uključene kamere odavde donde. Potom, rekreacijski nogometni dvoranski trening, predočen tek nešto urednije, no također u rastrzanim, mozaičnim istršcima.

Odmah uspostavljenom ugođaju nespokoja, nervoze, neizvjesnosti, zlosluća, uz dokumentarni zatečeni zvuk (montažer i snimatelj zvuka je Toma Širok), brzo će se pridružiti glas pripovjedača, očito tomu nevičnoga neprofesionalca koji gdjekad guta slova i nerijetko izrekne štogod nerazumljivo, a dojam je da, u prvom licu, kao prijatelj mu, govori o mladiću kojeg gledamo. O događajima iz prošlosti, vremenu kad je ovaj došao u novu osnovnu školu. Volio je nogomet. Nije, čujemo, bio uzorito dijete, više nestašan, nepouzdan, neuklopljen. Problematičan. Valjda, pomišljamo, i ne želi da ga se sad snima, pa zato kriomice, sa sigurne udaljenosti. Neuglađenost govorenog u skladu je s neurednošću slikovnog. Naoko, sve pomalo improvizirano, zbrzano, nedotjerano.

“Glupane, glupi” Andrije Tomića nadaje se očuđujućom, uvjerljivom dokumentarno-eksperimentalnom autobiografskom crticom osobito efektnih i nadahnutih snimateljskih kušanja Tina Ostrošića.

Pokazat će se, međutim, da ispred kamere nije onaj koji smo mislili da jest, već sam pripovjedač koji će, kao protagonist, drugim dijelom filma početi komunicirati izravno u kameru, s kamerom, s gledateljem. Neposrednijim poniranjem u prošlost, koje prestaje biti prepričavanjem, a počinje biti proživljavanjem, u sliku će ući novi efekt, onaj nalik iskrivljenog ogledala, koji nepravilno, čini se i ne posve kontrolirano, izobličuje viđeno. U tom izlagačkom preokretu, izvedenom glatko, nenaprasno, prirodno, izvanprizorni će narator biti ukinut, a mladić u kadru povest će jednostrani dijalog s bivšim, osnovnoškolskim drugom, za kojega je tada mislio da mu je prijatelj i tako iznijeti svoja prisjećanja na nemile djetinje traume, izdaje, prijevare, razočaranja, nasilja. Sve to odnoseći se prema kameri kao prema rečenom nevaljalcu, čime se osnažuje ispovjednost i izravnost. Jer obraćati se kameri znači obraćati se i gledatelju pa se, htjeli – ne htjeli, počinjemo osjećati uvučenijima u slučaj nego da nam se o njemu zbori objektivno, postranično.

Istovremeno, moguće se oblikuje i pitanje je li se nervozan protagonist sada uzbudio preko mjere, je li si štogod umislio, je li možda paranoičan, duševno nestabilan? Ili si, eto, od prigode do prigode, na taj način daje oduška kako bi se nosio s traumom koja ga još prati. Tmina, neurednost slikovnog i izlagačkog te ton svojevrsne smušenosti, košmarnosti, skladno korespondiraju i filmotvorački upečatljivo predočavaju to što se želi iskazati, a publici sklonoj izrazu eksperimentalnoga roda – igrama apstraktnoga i optičkoga, istraživanju medija – istodobno nudi nemalo zamamnih atrakcija iz toga područja. Zacijelo ne neviđenih, ali domišljato usloženih.

Možda bismo, tek radi zapažanja, mogli spomenuti i da, iako izvedbeno uvelike različit, “Glupane, glupi” temom, sadržajem i tonom priziva još jedan dojmljiv ovogodišnji kratki hrvatski studentski film o vršnjačkom nasilju, animirani “Ispod maske” (2023) Dariana Bakliže.

"Glupane, glupi"
Scenarist, redatelj i producent: Andrija Tomić
Direktor fotografije: Tin Ostrošić
Montaža: Toma Širok
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 10 minuta

Povezani tekstovi

Ostali Drugi

"Sve ostalo" Davida Gaše polazi od atipičnih i filmski zanimljivih oglasa, no vrlo efektno zadire ispod površine društvene konotacije prodaje i nuđenja usluga.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.

Šest hrvatskih dokumentaraca u programu 19. Beldocsa

Od 20. do 26. svibnja u Beogradu će se održavati 19. Beldocs, na kojem će biti prikazano i šest hrvatskih dokumentaraca.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.
Scenarist, redatelj i producent: Andrija Tomić<br> Direktor fotografije: Tin Ostrošić<br> Montaža: Toma Širok<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 10 minuta21. Liburnia Film Festival: "Glupane, glupi" - Nogometna trauma